Sinan-beg Boljanić

Sinan-beg Boljanić (Boljanići, umro 1582.), visoki bosanski dužnosnik u osmansko doba.[1]

Rođen je u selu Boljanićima koje se nalazi između Pljevlja i Čajniča.[2] Iz nekoliko uglednih obitelji iz Stare Hercegovine koja se tek koju generaciju prije njegova rođenja islamizirala.[3] Otac mu Bajram-aga bio je sitni seoski gospodar.[4] Sinan je imao trojicu braće, Huseina, Aliju i Dauta te dvije sestre Maksumu i Zulkadu.[4]

Bio je sandžak-beg bosanskog i hercegovačkog ejaleta[1] (od 1562. [4], u nekoliko navrata). Bio je zet Mehmed-paše Sokolovića, čiju je sestru oženio to mu je donijelo uspon u državnoj hijerarhiji.[4] Najveći dobročinitelj u povijesti Čajniča. Dao je podići džamiju (1570.), tekiju, karavansaraj i musafirhanu uz koje je poslije nastala Sinan-pašina mahala. Zaslužan je što su izgrađena 22 dućana, dva mlina na Janjini, mostovi, mesdžidi, hamami i ostali objekti.[1] Beg Boljanić poslije je dobio naslov paše.[5] Njegov brat, Husein-paša Boljanić u Pljevljima je također izgradio džamiju.

Mezar mu je u dvorištu džamije, gdje je i grobnica supruge mu Šemse-kadune, a potomcima su turbeta izvan harema džamije.[1]

Izvori uredi

  1. a b c d (boš.) Fokus.ba FENA: U ovom mjesecu nastavak obnove džamije Sinan-bega Boljanića, 12. ožujka 2019. (pristupljeno 8. kolovoza 2019.)
  2. Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu (1983). Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Gazi Husrev-begova biblioteka. "Hercegovački sandžakbeg Sinan-beg Boljanić sin Bajram-age, Bosanac, koji je kod nas poznat po mjestu rođenja Boljaniću, malom mjestu između Čajniča i Pljevalja"
  3. Simpozijum seoski dani Sretena Vukosavljevića (srpski). 10–11. Opštinska zajednica obrazovanja. 1982. str. 170; Radovan Samardžić. 1989. Ideje za srpsku istoriju (srpski). Jugoslavijapublik. str. 97
  4. a b c d Zlatar i Pelidija 1984, str. 116. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFZlatarPelidija1984 (pomoć)
  5. (boš.) Klix E.A.: Obnavlja se džamija Sinan-bega Boljanića u Čajniču, spomenik svjetske baštine, 16. srpnja 2016. (pristupljeno 8. kolovoza 2019.)

Literatura uredi