Smeđe alge (lat. Phaeophyceae; Phaeophyta) žive isključivo u sjevernim morima. Mogu biti pričvršćene za kamenu podlogu ili živjeti na drugim organizmima. Danas je poznato oko 1500 vrsta smeđih algi diljem svijeta.

Smeđe alge
Fucus distichus
Fucus distichus
Sistematika
Domena: Eukaryota
Carstvo: Chromista
Koljeno: Ochrophyta
Razred: Phaeophyceae
Kjellman

Većina vrsta živi u morskim vodama, a najbrojnije su u umjerenim i hladnim dijelovima oceana. Samo četiri vrste zastupljene su u slatkim vodama. Neke smeđe alge prilagođene su životu u bočatim vodama, a te vrste su gotovo isključivo aseksualne.

Građa uredi

U citoplazmi se nalazi krupna vakuola, jedno jedro, ribosomi i mitohondriji. Boja ovih algi je smeđe-zelena do smeđa što je uvjetovano ksantofilima i karotenom. Zbog toga kromatofore ove skupine nazivamo feoplastima, a obično ih ima više u stanici. Pigmenti kod ovih algi su: klorofil a i c, beta-karoten i nekoliko ksantofila (fukokstantin, lutein, flavoksantin, neofukoksantin, neoksantin i violaksantin).

Unutarnji sloj stanične stijenke građen je od celuloze, a vanjski od pektina. Također, u njoj se često nalaze i polisaharid algin, te fukoidin (kalcijeva sol alginske kiseline). Vanjski dio stijenke je želatinast od algina, koji može ispuniti i međustanične prostore.

Produkti fotosinteze kod smeđih algi je ugljikohidrat laminarin, kapljice ulja i alkohol manit.

Građa steljke i veličina uredi

Steljka im je višestanična i pojavljuje se u različitim oblicima: razgranata, cjevasta, kožasto lepezasta, vrpčasto spljoštena, a može i nalikovati na biljku.

Smeđe alge su skupina koja najbrže i najviše raste. Neke smeđe alge dostižu visinu nekoliko desetaka metara. Jedna takva je alga Macrocystis,koja obitava u Tihom oceanu, može narasti čak 70 metara u visinu i do 100 metara u širinu, te na takav način tvori prave podmorske prašume. Zanimljivo je i što naraste čak 50 centimetara dnevno, dok joj stabljika dnevno postane veća za 6 centimetara. Osim ovako velikih algi, postoje i male nitaste alge koje narastu samo nekoliko centimetara.

Razmnožavanje uredi

Smeđe alge razmnožavaju se spolno i nespolno. Nespolni načini razmnožavanja su vegetativno (fragmentacijom talusa) i zoosporama (iznimka je red Dyctiotales, koji se razmnožava aplanosporama).

Načini spolnog razmnožavanja su izogamija, oogamija i heterogamija. Svrstane su u tri skupine prema životnom ciklusu: s izomorfnom izmjenom generacija (najprimitivniji oblik), s heteromorfnom izmjenom generacija, te one bez izmjene generacija. Pokretni stadiji, spore i gamete, imaju vretenast oblik, a nose najčešće postrance 2 nejednako dugačka biča, od kojih je duži s trepetljikama usmjeren prema naprijed, a kraći je bez trepetljika i usmjeren prema natrag. Ispod mjesta pričvršćivanja bičeva nalazi se crvena očna pjega, a u proširenom stražnjem dijelu jedan ili više feoplasta.

Značaj uredi

Alginska kiselina se izdvaja iz mase smeđih algi, a koristi se kao emulzifikator u slastičarstvu, industriji gume, boja, farmaceutskoj industriji, izradi kože, filmova, itd. Sintetizirani alkohol manit se koristi u farmaceutskoj industriji. Dosta smeđih algi su jestive, pa se često pojavljuju u kulinarstvu, posebno u japanskoj kuhinji. Također su i bogate ugljikohidratima te vitaminima.

Poznati predstavnici uredi

  • Diktiota (lat.Dyctiota dichotoma) je česta smeđa alga u Jadranskom moru. Ima plosnato, viličastu steljku.
  • Padina (lat.Padina pavonica) ima plosnato, polukružnu steljku sa smeđim i bijelim krugovima.
  • Jadranski bračić (lat. Fucus virsoides) je endem Jadranskog mora. Aerociste mu služe kao plovak, dok na steljki ima udubljenja u kojima su smješteni rasplodni organi.
  • Cistozira (lat. Cystoseira), rod smeđih algi koje nastanjuju i Jadransko more.

Klasifikacija uredi

Ovo je popis redova smeđih algi:

Ponegdje se uključuju i:

Izvori uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Smeđe alge