Tko pjeva zlo ne misli (1970.)

Tko pjeva zlo ne misli
Redatelj	Krešo Golik
Producent	Croatia film; FRZ
Scenarist	Krešo Golik
Glavne uloge	Franjo Majetić; Mirjana Bohanec; Relja Bašić; Mia Oremović; Tomislav Žganec; Vida Jerman; Riki Brzeska
Glazba	Živan Cvitković; Vlaho Paljetak
Snimatelj	Ivica Rajković
Montaža	Katja Mayer
Godina izdanja	1970.
Trajanje	95 min.
Država	Hrvatska
Jezik	hrvatski
Žanr	komedija
	Profil na IMDb-u
	Portal o filmu

"Tko pjeva zlo ne misli" najpoznatiji je film redatelja i scenarista Kreše Golika, ujedno je i jedan od najgledanijih hrvatskih filmova u povijesti, podnaslovljen kao "ljubavna komedija s pjevanjem", a strukturiran u obliku kolažnog dnevnika. Film odlikuje funkcionalistički vizualni dizajn te autentičnost preciznih kostimografskih (Ljubica Wagner) i scenografskih (Željko Senečić) rekonstrukcija. Snimljen je prema antologijskoj prozi Iz dnevnika maloga Perice zagrebačkog pjesnika i pripovjedača Vjekoslava Majera.

Glavnina zbivanja odvija se u gornjogradskom stanu obitelji Šafranek, u njihovu dvorištu, Samoboru, Maksimiru, savskom kupalištu 1935. godine. Film ima izrazito bogato razrađene likove s romantičarskim elementima, čiji je emocionalni život predstavljen nizom popularnih ljubavnih šlagera.

Uloge uredi

Glavne uloge uredi

Franjo Majetić (Franjo Šafranek)
Mirjana Bohanec (Ana Šafranek)
Relja Bašić (Ernest Fulir)
Mia Oremović (Mina)
Tomislav Žganec (mali Perica)
Vida Jerman (Marijana)
Vanja Timer, Lena Politeo, Milan Micić, Dragan Rajaković (susjedi)

Ostale uloge uredi

Viki Glovacki, Drago Bahun, Riki Brzeska, Marijan Radmilović, Mihajlo Smoljanović, Karlo Šipek, Roman Butina, Nikola Gec i drugi.

Filmska ekipa uredi

Prema noveli Vjekoslava Majera: "Iz dnevnika malog Perice"
Dramaturška suradnja: Ivo Škrabalo
Sudjeluje limena glazba "Zagrebački elektronički tramvaj"; dirigent: V. Marković
Filmsku glazbu komponirao i dirigirao je Živan Cvitković
Snimatelj zvuka: Marjan Meglić
Kamera: Ivica Rajković
Scenografija: Željko Senečić
Kostimi: Ljubica Wagner
Maska: Anka Vilhar, Fadil Hanušić
Montaža: Katja Majer
Kolaži u filmu: Nevenka Šumanov
Direktor filma: Ante Deronja
Proizvodnja: CROATIA-FILM, Zagreb

Sinopsis uredi

Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji ili o završetku ovog djela.

Početkom druge polovice 1930-ih godina dvadesetog stoljeća u Zagrebu, mlada i privlačna gospođa Ana Šafranek osjeća da vene u braku sa svojim mnogo starijim mužem Franjom. Prilikom izleta u Samobor srce joj svojim kavalirskim gestama i očitom naklonošću razgali elegantni gospodin Fulir, koji je uskoro posjeti u njezinu zagrebačkom stanu i izjavi joj ljubav. Istovremeno, u Fulira se zagleda Anina starija sestra Mina, neugledna usidjelica. Franjo se dosjeti da bi bilo zgodno Fulira oženiti s Minom, što se nimalo ne svidi Ani. Svjedok tih ljubavno-obiteljskih peripetija je mali Perica, sin Šafranekovih.

Sadržaj filma uredi

Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji ili o završetku ovog djela.

Na samom početku počinje pjesma uličnih pjevača i izlazak likova na scenu. Zatim se počinju nabrajati likovi i ljudi koji su napravili ovaj film. Film počinje govorom Perice odnosno njegovim dnevnikom. On opisuje cijelu situaciju: odnos njegova oca i majke, radnje susjeda, stalni dolazak Mine na objed... Nedjelja je. Ana, Franjo, Perica i Mina otišli su na izlet u Samobor gdje se Ana i Franjo posvađaju i razdvoje, a zatim ona i Mina upoznaju gospodina Fulira koji ih je slikao. U njegovu se šarmantnost odmah obje zaljube. Na putu kući Fulir im sačuva mjesto na vlaku i svi zajedno pjevaju do Zagreba.

U ponedjeljak Franjo kaže da hoće Fulira oženiti Minom, što se Ani uopće ne svidi. U utorak Fulir odluči posjetiti Anu u njenoj kući i donijeti joj fotografije i cvijeće kao poklon. Fulir počinje pjevati, i prilaziti Ani, ali ona se odmakne te kaže da je poštena žena. U taj trenutak dođe Perica s crtežom. Upravo kad je Fulir htio otići dođe Franjo i zamoli da ostane i popije vino. Fulir i Ana počeli su pjevati, a Franjo se uključi kasnije. Franjo i Fulir se posvađaju oko pjevanja pa Fulir ode jer nije htio praviti svađu.

Na objedu u srijedu Franjo zapitkuje Minu o Fuliru. Ana to pokuša zaustaviti, a onda se sve troje posvađaju i Mina ode. Kasnije tog dana Ana i Perica odu van gdje se Ana nada da će sresti Fulira, ali ga ne vidi. U četvrtak Franjo, Ana i Perica odu na savsko kupalište na plažu. Fulir je također bio tamo, ali se skrivao ispod novina tako da ga nisu mogli vidjeti iako ga je Franjo primijetio na samom dolasku. Ana i Perica odu doma, a Franjo kaže da će pokušati pronaći Fulira. Umjesto toga, on se opet napije i dođe kasno kući. U petak Mina, Franjo i Ana opet raspravljaju o Fuliru. Kasnije Franjo pozove Fulira na piće, a zatim i u kuću na hranu. Fulir zamoli Anu da pjeva pošto njega boli grlo. Priključi joj se i Franjo, a na kraju i Mina koja ne pjeva baš dobro. Franjo pokaže Fuliru svoju sablju i svi oni ponovo razgovaraju. Franjo ode po vino, a Fulir ispod stola dodiruje Anu nogom. Razgovaraju do kasno u noć, a zatim Fulir ode.

U subotu Ana cijelo vrijeme pjeva, Perica se igra s Franjinom sabljom. Mina dođe i zajedno s Anom bira haljinu za proslavu u nedjelju. A u nedjelju se dogodilo puno toga. Na proslavi Fulir i Ana zaplešu, kasnije se Franjo napije te jako uvrijedi Minu tako da je pobjegla plačući. Na kraju proslave se Franjo napije još i jače te ga Ana i Fulir jedva dovuku do kreveta gdje on legne. Perica ode po litru vina, a Ana i Fulir ostali su sami. Počeli su pjevati, A Fulir počinje ljubiti i šlatati Anu. U taj trenutak dođe Franjo, uzme sablju i počinje ganjati Fulira oko stola. Fulir uzme sablju iz njegovih ruku i stjera Franju u kut. Zatim ostavi sablju i ode. Franjo i Ana se gadno posvađaju.

U ponedjeljak Franjo odvoji krevete i zapali Aninu knjigu Modernu grešnicu (knjiga o preljubu). Ulični pjevači mu se rugaju pjevanjem. Kasnije Franjo ode u “Peglaonicu muških košulja“ tj. kod prostitutke Marijane. Tamo je ostao pola sata, ali ništa nije napravio iako su svi mislili da je prevario Anu. Na kraju su Fulir i Franjo sve razriješili i pomirili. Fulir je oženio Minu, iako mu se ona nimalo ne sviđa. Svi su se četvero zajedno poslije vjenčanja odvezli na kočiji.

Pjesme u filmu uredi

Paljetak-Šišić: MARIJANA
Dunajevski: SRCE
Dunajevski: ZA JEDAN ČASAK RADOSTI
Asić: ZAR NE ZNAŠ?
Gloz: NOĆAS
Paljetak: FALA
Paljetak: KAK TAUBEKA DVA
Ujhely: NAJLJEPŠA SI TI
Jankovec: KUKAVICA

Nagrade uredi

Pula 1971. - Brončana arena za režiju, Diploma Marijanu Megliču za ton
Niš 1971. - Nagrada za najbolju komičnu ulogu Franji Majetiću
Društvo hrvatskih kritičara - najbolji hrvatski film svih vremena

Zanimljivosti uredi

Scene u dvorištu snimljene su u kući u Basaričekovoj 11 na Gornjem gradu u Zagrebu (45°49′04″N 15°58′27″E / 45.8176422176775°N 15.9740862250328°E).
Krčma K Žnidaršiću inspirirana je legendarnom starozagrebačkom gostionicom koja se nalazi u susjednoj kući u Basaričekovoj 9.

Filmski citati uredi

Franjo uredi

Franjo: Perice, skoči prek k Žnidaršiću po jednu litricu!
Franjo: Kaj više volite, belo, crno? Ili možda plešivičko?
Franjo (nagovara Fulira da oženi Minu): Mislim da je ona dobra prilika za tebe. Mislim, ženska nije najmlađa, al je još uščuvana.
Franjo: Ja svoju ženu ne dam vređati. Puno nije vredna, ali vređati je ne dam!
Franjo: Kaj se toga tiče, bogme ne bi ni tebi škodilo da te koji malo povali negde za grmom!
Franjo: Pisca se više ne sećam kak se zval, ali knjiga je bila jako lepo ukoričena, pače sa zlatorezom!
Franjo: Ja sam čital jednu knjigu o tome kak je postal čovjek. Tam sve lepo piše. Kak su najprije bile ribe, onda kak su ribama narasle noge, i tak, sve do čoveka.
Franjo: Bute mi dali još jednog Gospa.
Franjo: Da, baš mi dobro paše. Fala lepa!
Franjo: Ma ne, nije to. Radi se zbilja o Abesiniji. Ti nemaš pojma kak je tam opasna situacija. Samo, Abesinci se nebudu dali, draga moja, nisu ni oni mačji kašalj.
Franjo: Daj nam još dva špricera
Franjo: Gosponu malo više sode!! pšššššššš.... vrag te gluhi dal i stvoril
Franjo: Ma ne, štel bi se malo porazgovarati o Abesiniji. Baš sam sad o tome čital u novinama
Franjo: Čuj, ja ću se odmah vratiti, idem malo prek k Žnidaršiću
Franjo: Perice, ljudi su svinje. Nemoj nikome otvoriti svoje srce!