Tomislav Piplica
Tomislav Piplica (Bugojno, 5. svibnja 1969.) je bosanskohercegovački nogometaš i nogometni trener.
| Tomislav Piplica | ||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
_by_Sandro_Halank%E2%80%93297.jpg)
| ||||||||||||
| Osobni podatci | ||||||||||||
| Nadimak | Pipi | |||||||||||
| Rođenje | 5. travnja 1969. Bugojno, BIH 
| |||||||||||
| Visina | 182 cm | |||||||||||
| Klub | ||||||||||||
| Trenutačni klub | igračka mirovina | |||||||||||
| Pozicija | Vratar | |||||||||||
| Mlađi uzrasti | ||||||||||||
| NK Iskra Bugojno | ||||||||||||
| Igračka karijera* | ||||||||||||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) | ||||||||||
| 1981. - 1989. 1989. - 1991. 1992. - 1993. 1993. - 1997. 1997. - 1998. 1998. - 2009. 2013. - 2014. |
NK Iskra Bugojno Zagreb Istra Segesta Samobor Energie Cottbus FC Eilenburg |
15 (0) 115 (4) 14 (0) 248 (0) 10 (0) | ||||||||||
| Reprezentativna karijera** | ||||||||||||
2001. - 2002. |
 Jugoslavija do 20 BiH
|
1 (0) 9 (0) | ||||||||||
| Trenerska karijera | ||||||||||||
| 2009. - 2011. 2010. - 2014. 2012. - 2013. 2012. 2013. - |
Energie Cottbus (trener vratara) BiH (trener vratara) FC Eilenburg (pom. trener) →SC Hartenfels Torgau 04 (v.d. trenera) FC Eilenburg (glavni trener) | |||||||||||
| Osvojene medalje | ||||||||||||
| ||||||||||||
| Bilješke | ||||||||||||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 29. listopada 2016. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||||||||||||
| Portal o životopisima | ||||||||||||
| Portal o športu | ||||||||||||
Svoju karijeru započeo je s 12 godina u Iskri iz Bugojna, kao igrač. Tek godinu poslije postao je vratar. Nastupao je za sljedeće klubove:
- NK Iskra (1981. – 1989.)
- NK Zagreb (1989. – 1991.)
- NK Istra 1961 (1991. – 1992.)
- NK Segesta (1993. – 1997.)
- NK Samobor (1997. – 1997.)
- FC Energie Cottbus (1998. – 2009.)
- FC Eilenburg (2013. – 2014.)
Bio je član jugoslavenske nogometne reprezentacije U-20 koja je 1987. u Čileu na svjetskom prvenstvu osvojila zlatnu medalju. Bio je pričuva, a branio je Leković. Na tom prvenstvu su između ostalih za jugoslavensku reprezentaciju nastupali Zvonimir Boban, Robert Jarni, Robert Prosinečki i Davor Šuker, a izbornik je bio Mirko Jozić. Za bosanskohercegovačku reprezentaciju je igrao 9 puta.
Prvi inozemni angažman 1997. godine nije dugo trajao, samo 15 dana. Bio je u belgijskom Antwerpenu, ali njegov tadašnji klub (NK Segesta) je tražio previsoku odštetu tako da se ubrzo vratio. Nakon toga odlazi u FC Energie iz Cottbusa u njemačku drugu ligu gdje se dobro snašao i prilagodio i gdje je uspješno branio 11 godina. Zbog svojih posebnosti u sezoni 2004./2005. bio je jedini igrač koji je imao dvije autogram karte s različitim frizurama. Jako brzo je postao miljenik publike u Cottbusu. Dva puta je izabran za igrača godine. Osim toga poznat je i po legendarnom autogolu glavom, kada mu je bezopasna lopta prešla preko glave. Za taj gol je u emisiji "TV Total" Stefana Raaba dobio nagradu "Raab der Woche" po koju je osobno došao. Sretno je oženjen i ima dvoje djece, Eva Karmela i Zak Paolo.
"Pipi" ili "Pirat" kako ga od milja zovu fanovi ima kultni status u sadašnjem klubu i nezamjenjiva je karika u sastavu Energie Cottbusa.
Završetkom sezone 2008./2009., uprava Energiea je odlučila ne produžiti Tomislavu ugovor, tako da s tom sezonom završava njegova profesionalna nogometna karijera. Zbog kultnog statusa koji uživa i zbog vjernosti Energieu, uprava mu je ponudila mjesto trenera i skauta koje je prihvatio.
Vanjske poveznice uredi
- Razgovor s Tomislavom Piplicom, serijal Oni pobjeđuju, Al Jazeera Balkans, 19. 5. 2023. (YouTube)