Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina je ustavni zakon koji definira prava koja uživaju pripadnici tradicionalnih nacionalnih manjina nabrojenih u Ustavu Republike Hrvatske. Važeći zakon stupio je na snagu 23. prosinca 2002. godine.[1] Uz ustav i ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, prava manjinskih zajednica u Hrvatskoj definirana su i Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina kao i Zakonom o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. U odnosu na ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, ova dva zakona nemaju status organskih zakona. Uz ove zakone i određeni broj drugih zakona definira pravo pripadnika nacionalnih manjina na zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini.[2]
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ↑ Srpski demokratski forum. Provedba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. veljače 2015. Pristupljeno 27. svibnja 2015.
- ↑ Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Pravo pripadnika nacionalnih manjina na zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima i tijelima uprave jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. svibnja 2014. Pristupljeno 27. svibnja 2015.