Vazmeno bdjenje
Vazmeno bdjenje[1] ili Uskrsno bdjenje kršćansko je bogoslužje u noći između Velike subote i Uskrsa. Svečano se slavi Isusovo uskrsnuće. Vazmeno bdjenje (vigilija, lat. vigilia – budnost), najznačajnije je u cijeloj povijesti Crkve.[2] Ono je najvažnije bdjenje, ali i slavlje liturgijske godine kojime se vjernike uvodi u otajstvo uskrsnuća. Stoga se i naziva „majkom svih bdjenja”.[3]
U Katoličkoj Crkvi, na vazmeno bdjenje, slavi se najvažnija sveta misa u liturgijskoj godini. Njome počinje uskrsno vrijeme liturgijske (crkvene) godine. Prvi se put izgovara ili pjeva poklik „Aleluja” nakon korizme.
Liturgijsko slavlje uredi
Obredni čin blagoslova novoga ognja, paljenje uskrsne svijeće na novome ognju i njezino unošenje u crkvu koja je u tami te svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći, kroz jedinstveni simbolizam svjetla pripovijedaju otajstvo uskrsnuća. Kršćanska je vjera spomen na Kristovo uskrsnuće rado slavila obredom svjetla.[4]
- služba svjetla: blagoslov ognja, paljenje velike uskrsne svijeće, svečana procesija, vazmeni hvalospjev (lat. exultet)
- služba riječi
- krsna (i potvrdna) služba
- euharistijska služba
Izvori uredi
- ↑ Babić, Stjepan: Hrvatski jučer i danas, Školske novine: Zagreb, 1995., str. 118., ISBN 953-160-052-X
- ↑ Duhovsko bdjenje kazotic.org. Samostan i župa bl. Augustina Kažotića. Objavljeno 5. lipnja 2019.
- ↑ Liturgija – sveti susret Služba Božja, sv. 23, br. 1, str. 90
- ↑ Što simboliziraju uskrsna svijeća i pet zrna tamjana? Bitno.net Preuzeto 28. ožujka 2024.
