Velika kukuta (svinjac, živolina, lat. Conium), rod otrovnog ali i korisnog ljekovitog dvogodišnjeg raslinja iz porodice štitarki kojemu pripadaju 6 priznatih vrsta. Kukuta je najpoznatija po svojoj otrovnosti, točnije otrovu koniinu, koji je prvi puta sintetski dobiven 1886.[1]

Velika kukuta
Pjegava velika kukuta
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Apiales
Porodica:Apiaceae
Potporodica:Apioideae
Tribus:Conieae
Rod:Conium
Baze podataka

Ime roda dolazi po grčkoj riječi konos (= nesvjestica).

Svjetsku slavu stekla je još u drevnoj Grčkoj jer su se njezinim otrovom vršila smaknuća, a jedan od njih bio je i Sokrat.[2]

Rod je raširen po gotovo cijeloj Europi, djelovima Azije, Sjevernoj Americi i Novom Zelandu. Stabljika je uspravna, može narasti do 250cm, gola i šuplja. Listovi su veliki, trokutasti i jajasti, cvjetovi mali i bijeli, cvatu od lipnja do rujna, a plod je kalavac. Cijela biljka ima neugodan miris. Koristi se u travarstvu u obliku melema, raznih ulja i masti, i kao sedativ i antispazmolitik.[3]

Može da izazove i trovanje domaćih životinja.

Vrste uredi

 
Cicuta douglasii (lijevo) i Conium maculatum (desno)

Vrste:[4]

  1. Conium chaerophylloides (Thunb.) Eckl. & Zeyh.
  2. Conium divaricatum Boiss. & Orph.
  3. Conium fontanum O.M. Hilliard & B.L. Burtt
  4. Conium hilliburttorum Magee & V.R.Clark
  5. Conium maculatum L.1
  6. Conium sphaerocarpum O.M. Hilliard & B.L. Burtt


Galerija uredi

Vanjske poveznice uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Conium
 Wikivrste imaju podatke o taksonu Conium

Izvori uredi

  1. Proleksis
  2. Priroda i biljke
  3. Herbarium
  4. Conium. Plants of the World Online