Veliki tjedan

Veliki tjedan ili Sveti tjedan (lat. Hebdomada Sancta) je razdoblje u liturgijskoj godini od Cvjetnice do Uskrsa. Dani u Velikom tjednu vrijeme su kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događaja u njemu.

Korizmeni dio uredi

Veliki tjedan počinje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje.

Veliki ponedjeljak, utorak i srijeda su svagdani Velikoga tjedna.

Prema tradiciji, na Veliku srijedu obdržava se post kao sjećanje na Judinu izdaju Isusa u Maslinskom vrtu.^[1]

Korizma završava na Veliki četvrtak u 15 sati (šesta ura).

Vazmeno trodnevlje uredi

Podrobniji članak o temi: Vazmeno trodnevlje

Veliki četvrtak uredi

Podrobniji članak o temi: Veliki četvrtak

Logotip Wikizvora

WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Dušice grišna

Najčešće ujutro na Veliki četvrtak biskup u zajedništvu sa svim svećenicima biskupije slavi Misu posvete ulja na kojoj se blagoslivlja ulje za svetu potvrdu, bolesničko pomazanje i katekumene. Uvečer svaki župnik, u zajedništvu s cijelom župnom zajednicom i braćom svećenicima predslavi Misu večere Gospodnje, u kojoj se spominje Kristova ustanova svećeničkoga reda (pranjem nogu apostolima, Iv 13,1–15) i sakramenta Euharistije na Posljednjoj večeri. U noći s Velikoga četvrtka na Veliki petak moli se Sveta ura.

Veliki petak uredi

Podrobniji članak o temi: Veliki petak

Logotip Wikizvora

WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Sati Muke Gospodnje

Veliki petak jedini je dan u godini na koji nema svete mise, nego se slavi Služba Muke Gospodnje. Obilježava se sjećanje na Isusovu muku i smrt na križu. Cijeli dan zapovijeđen je post i nemrs. Prije Službe često se moli i pobožnost križnoga puta. Tako i papa predvodi križni put u Koloseju.