Vladimir Petković

švicarski nogometaš i trener

Vladimir Petković (Sarajevo, 15. kolovoza 1963.) švicarski je nogometni trener i bivši nogometasš. Podrijetlom Hrvat iz BiH. Kao igrač igrao je na poziciji veznog. Trenutačno je izbornik Alžira.

Vladimir Petković

Petković u 2018. godini.

Država Švicarska
Bosna i Hercegovina
Hrvatska
Osobni podatci
Puno ime Vladimir Petković
Nadimak Vlado
Rođenje 15. kolovoza 1963., Sarajevo, BiH
Klub
Trenutačni klub Alžir
Pozicija izbornik (kao igrač vezni)
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1981.1984.
1984.1985.
1985.
1985.1986.
1986.1987.
1987.1988.
1988.1989.
1989.1990.
1990.1993.
1993.1996.
1996.1997.
1997.1998.
1998.1999.
FK Sarajevo
FK Rudar Prijedor
FK Sarajevo
NK Koper
FK Sarajevo
Chur 97
FC Sion
FC Martigny-Sports
Chur 97
AC Bellinzona
FC Locarno
AC Bellinzona
SC Buochs
0008 000(0)
0015 000(7)
0002[1] 0(0)
0014 000(4)
0017 000(3)

0006 000(0)
0031 000(8)
0087 00(19)
0063 000(8)
0032 000(3)

Trenerska karijera
1997.1998.
1999.2004.
2004.2005.
2005.2008.
2008.2011.
2011.2012.
2012.
2012.2014.
2014.2021.
2021.2022.
2024.danas
AC Bellinzona
FC Malcantone Agno
AC Lugano
AC Bellinzona
BSC Young Boys
Samsunspor Kulübü
FC Sion
S.S. Lazio
Švicarska
Bordeaux
Alžir
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 29. veljače 2024.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Rani život i nogometni početci uredi

Vladimir Petković je Hrvat rođen u Sarajevu,[2] 1963. godine. U djetinjstvu se mnogo selio jer su mu roditelji bili prosvjetni radnici te kako su oni mijenjali škole, tako se i obitelj selila.[3] Prvo su živjeli na Vrelu Bosne, a od njegove pete godine u Hadžićima kod Sarajeva.[3] S jedanaest godina počeo je igrati na Ilidži, a s petnaest na Koševu u podmlatku Sarajeva.

Igračka karijera uredi

Započeo je svoju profesionalnu nogometnu karijeru u FK Sarajevu 1981. godine. Prvu utakmicu odigrao je protiv NK Osijeka a posljednju protiv titogradske Budućnosti u Titogradu 1987. godine u toj utakmici je postigao pogodak, a završilo je neriješeno, 1:1.[3] U Sarajevu je igrao i u generaciji Safeta Sušića ali je većinom ulazio kao pričuva pošto su na njegovoj poziciji igrali Musemić a kasnije i Teskeredžić.[3] U sezoni 1982./83. bio je član momčadi Sarajeva koja je dospjela do završnice Kupa ali nije igrao u toj utakmici (Dinamo - Sarajevo 3:2).[4] Sa Sarajevom je nakon toga osvojio Prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1984./85.[1] Igrao je kratko i u FK Rudaru iz Prijedora te u slovenskom NK Koperu a nakon toga u inozemstvu, u Švicarskoj. U Švicarsku je otišao 1987. godine i poslije toga je igrao u FC Sionu (6 utakmica) te u Chur 97, FC Martigny-Sportsu, AC Bellinzoni i FC Locarnu (239 utakmica i postigao 77 pogodaka)[5] i na kraju za SC Buochs.

Trenerska karijera uredi

Nakon odlaska u igračku mirovinu, postao je nogometni trener, a njegov prvi trenerski posao je bio u AC Bellizoni od 1997. do 1998. godine i to kao nogometaš-trener. Nakon toga trenirao je FC Malcantone Agno, pet godina, od 1999. do 2004. godine. Godine 2004. preuzeo je AC Lugano prije povratka u Bellinzonu, 2005. godine, po četvrti put u karijeri (dvaput kao igrač i dvaput kao trener). S Bellizonom je zatim u sezoni 2007./08. došao do završnice švicarskog Kupa gdje je izgubio od FC Basela s 4:1.[1] Na početku sezone 2008./09. postao je trener BSC Young Boysa. S Young Boysima također došao je do završnice švicarskoga Kupa u sezoni 2008./09.[1] ali je izgubio od FC Siona s 3:2.[6] Nakon dvije sezone u Young Boysima Petković je smijenjen, i to nakon remija 1:1 protiv FC Luzerna, 7. svibnja 2011. godine. U sezoni 2011./12. trenirao je turski klub Samsunspor. Nakon toga je u 2012. godini u četiri utakmice vodio FC Sion[7] s kojim je u lipnju sporazumno raskinuo ugovor te odmah iza toga preuzeo talijanski klub Lazio, potpisujući dvogodišnji ugovor.[8] U siječnju 2014. godine dobio je otkaz u rimskom Laziju.[9]

U siječnju 2014. godine izabran je nasljenikom izbornika Švicarske nogometne reprezentacije Ottmara Hitzfelda a momčad je primio nakon Svjetskoga prvenstva u Brazilu 2014. godine. Švicarsku je vodio sedam godina, do srpnja 2021. godine, a nakon toga preuzeo je francuski klub Bordeaux,[10] kojega je trenirao do početka veljače 2022. godine.

Priznanja uredi

Igrač uredi

Sarajevo

Trener uredi

Lazio

Zanimljivosti uredi

Izvori uredi

  1. a b c d (engl.) Vladimir Petković, uefa.com, 3. siječnja 2011., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 9. lipnja 2012.), preuzeto 30. studenoga 2022.
  2. (njem.) Tagesanzeiger.ch: «Die Berner denken zu oft ans Verlieren»:Ich bin Schweizer und bosnischer Kroate aus Sarajevo.
  3. a b c d (boš.) Mourinho sa Ilidže, preuzeto 22. rujna 2012.
  4. (engl.) Rsssf.com: Yugoslavia - Cup Final Details 1947-2001, preuzeto 2. lipnja 2012.
  5. a b (njem.) 20 Minuten Online: "Petric und Rakitic hätten sich nicht für Kroatien entscheiden sollen".  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. travnja 2008. (Wayback Machine), preuzeto 22. rujna 2012.
  6. (engl.) Rsssf.com: Switzerland Cup 2008/09, preuzeto 2. lipnja 2012.
  7. Hrvat u vječnom gradu: Vladimir Petković: U Laziju ću napraviti malu revoluciju i igrati s tri napadačaArhivirana inačica izvorne stranice od 4. lipnja 2012. (Wayback Machine), preuzeto 3. lipnja 2012.
  8. Nacional: Vladimir Petković novi trener Lazija, preuzeto 2. lipnja 2012.
  9. Otkaz Petkoviću, Reja opet na klupi LazijaArhivirana inačica izvorne stranice od 2. veljače 2014. (Wayback Machine), sport.hrt.hr, 4. siječnja 2014., preuzeto 30. siječnja 2014.
  10. Vladimir Petković odlazi nakon sedam godina, dugogodišnji švicarski izbornik preuzima Bordeaux, HINA, novilist.hr, 28. srpnja 2021., pristupljeno 13. studenoga 2021.
  11. Predrag Jurišić, Poliglot, socijalni radnik i 'doktor' ekskluzivno za SN 'Hrvatska je jača nego brončani 98', a mi moramo biti ispred Srbije, a zašto ne i Brazila', Sportske novosti, 11. prosinca 2017., pristupljeno 20. lipnja 2021.
  12. Croatia.ch: Vladimir Petković, trener BSC Young Boys-a, preuzeto 22. rujna 2012.
  13. (tal.) Caritas-ticino.ch: Auguri a Vladimir Petkovic, preuzeto 22. rujna 2012.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Vladimir Petković