Vojnići (Ljubuški, BiH)
Vojnići su naseljeno mjesto u gradu Ljubuškom, Federacija BiH, BiH.[1]
| Vojnići | |
|---|---|
  Vojnići | |
| Regija BiH | Zapadna Hercegovina |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Zapadnohercegovačka županija |
| Općina/Grad | Ljubuški |
| Zemljopisne koordinate | 43°16′N 17°25′E / 43.27°N 17.41°E |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 576 |
Zemljopisni položaj i značajke uredi
Nalaze se 15-ak km od Ljubuškog, u sjeverozapadnom dijelu općine, između Veljaka, Klobuka, Dola i Šipovače. Prostiru se na 7 km2. Crkveno pripadaju župi Šipovača. Imaju tri groblja: Gračina, Ćutukovo groblje (Groblje sv. Ivana) i Vodičko groblje. Ime naselja seže u srednji vijek. U povelji vojvode Jurja Vojsalića braći Radivojevićima 12. kolovoza 1434. spominju se Vlasi Vojnići, Pribinovići i Hardomilići, od kojih su postala i imena današnjih sela Vojnića, Hardomilja i Pribinovića.[2]
Stanovništvo uredi
Popisi 1971. – 1991. uredi
| Vojnići | ||||||
| godina popisa | 1991.[3] | 1981. | 1971. | |||
| Hrvati | 641 (99,53%) | 568 (100%) | 652 (99,69%) | |||
| Muslimani | 0 | 0 | 0 | |||
| Srbi | 0 | 0 | 2 (0,30%) | |||
| Jugoslaveni | 0 | 0 | 0 | |||
| ostali i nepoznato | 3 (0,46%) | 0 | 0 | |||
| ukupno | 644 | 568 | 654 | |||
Popis 2013. uredi
| Vojnići | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Hrvati | 576 (100%) | |||||
| Srbi | 0 | |||||
| Bošnjaci | 0 | |||||
| ostali i nepoznato | 0 | |||||
| ukupno | 576 | |||||
Povijest uredi
Na obroncima Crvenoga Briga iznad zapadnoga dijela polja te u široj okolici Vodica, nalazi se veći broj kamenih grobnih gomila iz brončanoga doba što svjedoči o životu na području Vojnića još u prapovijesno doba. Na Vojnićkoj gradini su pronađeni ulomci prapovijesne keramike. Kroz Vojniće je u antici prolazila vicinalna rimska cesta Klobuk – Vojnići – Dole. Na lokalitetu Crkvina (šire područje Župnice) Dimitrije Sergejevski istražio je 1952. starokršćansku baziliku dimenzija 18×15 m s tri uzdužne prostorije. U središnjem dijelu nalazio se prezbiterij s apsidom, naos i narteks, a u lijevoj bočnoj prostoriji nalazio se slabo očuvan krstionički bazen, kao i jedna zidana grobnica s kostima. U temeljima je iskopano dosta kamenih ulomaka dio kojih se nalazi se u stalnom postavu Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a veći u muzejskom spremištu. Bazilika nije bila konzervirana, lokalitet je zapušten i zatrpan, djelomice devastiran. U stručnoj literaturi bazilika se navodi u Klobuku, što je netočan podatak.[2]
Na lokalitetu Gračina/Gračine (istoimeno groblje) nalazi se skupina 12 stećaka iz 14. – 15. stoljeća, 11 ploča i 1 škrinja. Orijentirani su u smjeru sjever-jug, a dimenzije su najčešće 270×220×30 cm. Ukrašenih je 11 primjeraka i to motivima križeva, štitova, mačeva, rozeta, bordura i vitica.[2]
U popisu katoličkoga puka biskupa Pavla Dragićevića 1743. u Vojnićima (Voinichi) se navode sljedeća prezimena: Antonius Bebecha, Petrus Bebecha, Marcus Bradviza, Georgius Çugliak, Michael Çugliak, Mattheus Garbavaz (2 kuće), Stephanus Parnich, Nicolaus Rasich i Elias Vechich.[2]
Izvori uredi
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 22. lipnja 2019.
- ↑ a b c d Radoslav Dodig, Povijest ljubuških naselja: Vojnići, Pučki godišnjak "Ljubuško silo" br. 7, Ljubuški, 30. srpnja 2011., str. 18.-21.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
