Zaljubljenost je izraz, koji se koristi kako bi se opisao intenzivan osjećaj vezan uz ljubav.

Pierre Auguste Cot: Proljeće

U psihologiji se taj fenomen povezuje uz sužavanje svijesti, što može dovesti do pogrešnog razumijevanja i procjenjivanja objekta privrženosti. Tako zaljubljena osoba pogreške ili mane osobe u koju je zaljubljena može previdjeti ili čak vidjeti kao vrline. Zaljubljenost obično nije trajno stanje, ona postoji tek kao faza te za kraće ili duže vrijeme može izblijedjeti i nestati ili od nje može nastati prava ljubav. Zaljubljenost može biti jednostran osjećaj, odnosno ne mora biti uzvraćen.

Doktor Stanislav Feldman, umirovljeni psihijatar i neurolog za zaljubljenost kaže, da je posesivna, te bazirana na krivim temeljima: fizičkom izgledu partnera, nesigurnosti i težnji za dokazivanjem vlastite vrijednosti. Zaljubljenost je jedna vrsta posesivnosti i nadoknađivanja nečeg što je nedostajalo u djetinjstvu. Zaljubljenost nastaje pod utjecajem nesvjesnih očekivanja, za koje mi želimo da nam budu ostvarena u životu i koja projiciramo na neku osobu, jer smo uvjereni da je to 'ona prava', koja će nam donijeti ljubavnu sreću.[1]

Zaljubljivanje je prirodan razvojni proces, kojim se osoba integrira i neutralira predstavu o idealnom partneru i postiže psihičku zrelost. Upravo kroz cikluse zaljubljivanja i odljubljivanja, osoba postupno postaje sposobna sagledati realnosti osoba koje bira za partnere.[2]

U SAD-u se kao specifičan izraz za zaljubljenost koristi limerencija (limerence), koju je popularizirala Dorothy Tennov.

Izvori uredi

  1. zadovoljna.hr Zaljubljenost je kratkotrajna poremećenost uma!, objavljeno 12. prosinca 2008., preuzeto 15. rujna 2023.
  2. psihol.ba Ljubav ili zaljubljenost?', objavljeno 27. kolovoza 2012., preuzeto 15. rujna 2023. (boš.)