Wikipedija

Zvane Črnja

Zvane (Ivan) Črnja (Črnjeni kraj Žminja, 8. listopada 1920. – Zagreb, 26. veljače 1991.), istaknuti hrvatski pjesnik, prozaik, esejist, kulturolog, scenarist, dramaturg i filmolog, novinar, publicist, polemičar i nakladnik. Jedno od najznačajnijih imena koje je Istra dala Hrvatskoj u 20. stoljeću.[nedostaje izvor][1] Pseudonimi: Osip Suri, Barba Zvane, Filus i dr.

Zvane Črnja, 1989.

Životopis uredi

Osnovnu školu pohađa i svršava na talijanskom jeziku u Žminju. Bježeći pred fašizmom, godine 1931. s obitelji prelazi tadašnju jugoslavensko-talijansku granicu na Rječini. Na Sušaku nastavlja školovanje, najprije u srednjoj građanskoj, a zatim u trgovačkoj akademiji. Prvim pjesničkim i proznim radovima javlja se 1938. u zagrebačkoj “Istri” i sušačkome “Primorju”. Djelovao je u antifašističkom pokretu istarskih emigranata. Početkom lipnja 1938. u Zagrebu je osnovao Istarsku revolucionarnu organizaciju Mlada Istra i uređivao njezino ilegalno glasilo “Sloboda”. Godine 1940. upisuje se na Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu. Sudionik je Narodno-oslobodilačkog pokreta 1941. – 1945. Tijekom rata u Istri i Gorskome kotaru uređuje “Goranski vjesnik” i “Hrvatski list”, a nakon oslobođenja glavni je i odgovorni urednik “Glasa Istre”, "Ilustriranog vjesnika" i "Vjesnika", te urednik “Epohe”, "Dometa" i "Mosta”.

Godine 1948. godine završio je na Golom otoku. Odatle je pušten nakon nekoliko mjeseci; poslije je uspio obnoviti društveni ugled, te se govorilo da je na Golom Otoku bio u istražnom zatvoru - što je bio način da ga se "pomiluje" od socijalno krajnje neugodne asocijacije za tzv. "informbiroovcima".[2]

Na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je i apsolvirao pravo (1950. – 1954.).

Godine 1969. Zvane Črnja u Žminju utemeljuje uglednu kulturnu organizaciju Čakavski sabor, čiji je tajnik do 1977. Godine 1979. pokreće reprezentativan nakladnički projekt antologijsko-enciklopedijskih domašaja "Istru kroz stoljeća" u kojoj je u 10 kola kao glavni i odgovorni urednik potpisao 60 knjiga. Kao autor i polihistor snažnog i osebujnog nadahnuća pisao je kulturno-povijesne i književne eseje i studije, poeziju i memoarsku prozu, duboko inspirirane Istrom, njezinim čakavskim idiomom i hrvatskom kulturnom i političkom poviješću.

O književnom djelu Zvana Črnje opsežnu je monografsku studiju pod naslovom “Bartuljska jabuka” objavio Boris Biletić.

Potpisnik je Izjave Čakavskog sabora protiv regionalnog izjašnjavanja na popisu stanovništva 1971., objavljene 30. siječnja 1971.

Njemu u čast danas se zove nagrada za najbolju knjigu eseja objavljenu u Hrvatskoj, nagrada Zvane Črnja.[3]

Bibliografija uredi

Poezija uredi

 
Zvane Črnja, Kulturna povijest Hrvatske 1
 
Zvane Črnja, Kulturna povijest Hrvatske 2
 
Zvane Črnja, Kulturna povijest Hrvatske 3
  • "Istrijanska zemlja" (u suautorstvu s Ivanom Bostjančićem, s predgovorom Mate Balote, Istarska naklada, Zagreb, 1940.), pjesme,
  • "Raša će dati srce" (Izd. OOJSRNJ za Istru i Rijeku, Rijeka, 1947.), poema,
  • "Priča o zemlji ilirskoj" (Barba Zvane) (Naklada suvremene tehnike, Zagreb, 1953.), ilustrirana poema za djecu,
  • "Žminjski libar, va viersah hrvackeh složen" (Pododbor Matice hrvatske u Rijeci i Puli, 1966.), poezija,
  • "Bezak na tovare" (“Mladost”, Zagreb, 1976.), poezija,
  • "Izabrane pjesme" (Čakavski sabor, Split, 1977.),
  • "Priča o zemlji Iliriji" (Školska knjiga, Zagreb, 1981.), poema za djecu i mladež,
  • "Sabrane pjesme" (Čakavski sabor i dr., Pula-Rijeka, 1981.),
  • "One dvi naranče" (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1988.), pjesme,
  • "Priča o zemlji Iliriji" (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1994.), poema za djecu i mladež,
  • "Balade i romace" (Zavičajna naklada “Žakan Juri”, Pula, 2001.), pjesme, s pogovorom Alda Klimana, ISBN 953-6487-17-9

Proza uredi

  • “Dvi beside” (pod pseudonimom Osip Suri; “Glas Istre”, Rijeka, 1945.), pripovijesti,
  • "Obećana zemlja" (“Glas Istre”, Pula, 1978.), memoari,
  • "Obećana zemlja" (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1988.), memoari,
  • "Život u žrvnju" (Zavičajna naklada “Žakan Juri”, Pula, 1997.), autobiografska proza, ISBN 953-6487-09-8
  • "Istrani" (“Nova Istra”, Pula, 1998. – 2003.), dramsko-prozna cjelina

Ogledi i eseji uredi

  • "Hrvatski don Kihoti" (“Otokar Keršovan”i, Rijeka, 1971.), ogledi i polemike,
  • "Pogledi iz provincije" (Čakavski sabor, Pula,1978.), ogledi,
  • "Sukobi oko Krleže" (“Oslobođenje”, Sarajevo - “Mladost”, Zagreb, 1983.), ogledi i polemike,
  • "Četrdeset godina poslije" (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1988.), ogledi,
  • "Eseji" (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1988.),
  • "Na poligonu" (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1988.), ogledi

Dramski tekstovi, knjige snimanja uredi

  • “Posljednji odred” (M. Katić i F. Hanžeković; Jadran-film, Zagreb, 1948.), knjiga snimanja,
  • "U krvi rođeno" (Matica hrvatska, Zagreb, 1948.), filmski scenarij za Posljednji odred,
  • "Šćavuni" (Istarska naklada, Pula, 1987.), dramski tekstovi “Zašto si tužan, Clovio?” (TV-roman) i “Marule moj” (Hod pod zvijezdama u četiri prikazanja),
  • "Zašto si tužan, Clovio?" (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1988.), TV drama

Knjige za djecu i mladež uredi

  • "Priča o zemlji ilirskoj" (Barba Zvane) (Naklada suvremene tehnike, Zagreb, 1953.), ilustrirana poema za djecu,
  • "Priča o zemlji Iliriji" (Školska knjiga, Zagreb, 1981.), poema za djecu i mladež,
  • "Priča o zemlji Iliriji" (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1994.), poema za djecu i mladež

Antologije uredi

  • “Korablja začinjavaca u versih hrvacki složena, cvitjem opkićena po zakonu dobrih poet” (s Ivom Mihovilovićem; Dometi, Rijeka, 1969.), antologija čakavske poezije

Monografije, publicistika uredi

  • “Kulturna historija Hrvatske” (“Epoha”, Zagreb, 1965.), monografija,
  • "Knjiga o Istri" (suautorstvo s Miroslavom Bertošom et al., Školska knjiga, Zagreb,1968.), publicistika,
  • "Hrvatska" (na hrvatskom, francuskom, njemačkom, engleskom i ruskom; Jugoslavenska revija, Beograd, 1976.), publicistika,
  • “Kulturna povijest Hrvatske I-III” (“Otokar Keršovani”, Opatija, 1978.), monografija,
  • "Kulturna povijest Hrvatske I-II” (“Otokar Keršovani, Opatija, 1988.), monografija

Filmologija uredi

  • “Zvijezde bez maske” (“Epoha”, Zagreb, 1961.), priručnik o razvojnom putu filma,
  • “Filmska umjetnost” (Školska knjiga, Zagreb, 1962.), priručnik za filmski odgoj

Knjige na drugim jezicima uredi

  • “Cultural History of Croatia” (preveo Vladimir Ivir; Office of information, Zagreb, 1962.), monografija,* “Istorija horvatskoj kul'turi” (prijevod Petra Gljebova; Sekretarijat za informacije SR Hrvatske, Zagreb, 1965.), monografija
  • "Histoire de la culture croate” (prevela Janine Matillon; Sekretarijat za informacije SR Hrvatske, Zagreb, 1966.), monografija,
  • “Conoscere la Croazia” (preveo Mario Kinel; Sekretarijat za informacije SR Hrvatske, Zagreb, 1967.), publicistika,
  • “Get To Know Croatia” (preveo Vladimir Ivir; Sekretarijat za informacije SR Hrvatske, Zagreb 1967.), publicistika,
  • “Sotto el lodogno” (Liriche ciakave scelte ricantate in dialetto veneto-istriano da Giacomo Scotti, Dometi, Rijeka, 1971.), izbor pjesama na istro-venetskom dijalektu,
  • “Storia della cultura croata” (preveo Giacomo Scotti; Dometi, Rijeka, 1972.), monografija

Prijevodi uredi

  • Eduardo de Filippo: “Milijunaški Napulj” (1954.), prijevod s talijanskog,
  • Alexandre Dumas: “Tri mušketira” (u dva dijela, “Globus media”, Zagreb, 2005.), prijevod s francuskog

Izvori uredi

  1. ↑ Zvane Črnja – Virtualna izložba Državnog arhiva u Pazinu. virtualna.nsk.hr. Pristupljeno 23. svibnja 2023.
  2. ↑ [1]"Pripadnici Udbe u Hrvatskoj osuđeni zbog Informbiroa" Zdenko Radelić, Časopis za suvremenu povijest, Vol.42 No.2 Listopad 2010.), str. 3., 28. listopada 2001
  3. ↑ Hrvatsko slovo, Razgovor: Tomislav Žigmanov, književnik, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (razgovor vodio Krešimir Bušić), str. 3., 28. listopada 2001
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zvane_Črnja&oldid=6645383"