Zvučni zubni tjesnačnik
| Zvučni zubni tjesnačnik | |
| [ð] | |
| IPA-broj | 131 |
| HTML-entitet | ð
|
| IPA-slika | 
|
| X-SAMPA | D
|
| Kirshenbaum | D
|
| Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik | |
Zvučni zubni tjesnačnik (zvučni dentalni frikativ) suglasnik je koji se upotrebljava u nekim jezicima. Za njega se u međunarodnoj fonetskoj abecedi (IPA) rabi simbol [ð].
Glas ne postoji u standardnom hrvatskom jeziku i narječjima, ali postoji npr. u engleskom[1] (primjerice that, father), grčkom,[2] albanskom (primjerice idhull) i svahiliju (primjerice dhambi)[3] u kojima se pojavljuje uz bezvučni zubni tjesnačnik.
Hrvatski glas /z/ također je zvučni zubni tjesnačnik, ali je sibilant, pa se izgovara poput alveolarnog glasa [z], no za izgovor se jezik postavi na zube, ne na nepce ([z̪]).
Njegove značajke uključuju:
- Po načinu tvorbe jest tjesnačnik (frikativ)
- Po mjestu tvorbe jest zubni suglasnik (dentalni suglasnik)
- Po zvučnosti jest zvučan.
Izvori uredi
- ↑ The Germanic languages. Ekkehard König, Johan van der Auwera. Routledge. London. 2002. ISBN 0-415-28079-6. OCLC 49550397CS1 održavanje: others (link)
- ↑ Arvaniti, Amalia. Standard Modern Greek (PDF). web.archive.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 23. prosinca 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ↑ Phonologies of Asia and Africa : (including the Caucasus). Alan S. Kaye, Peter T. Daniels. Eisenbrauns. Winona Lake, Ind.. 1997. ISBN 978-1-57506-507-6. OCLC 605125544CS1 održavanje: others (link)