Povijesni film (en. historical film) je podvrsta igranog filma u kojem se prikazuje svijet prošlosti (ratovi,legende, biografije), a uključuju epskog junaka u kontekstu velikog povijesnog događaja.

Povijesni spektakl Cleopatra (1963.)
Tri mušketira (2011.)

Karakterizira ih bogata scenografija i kostimografija da bi se vjerno dočaralo povijesno razdoblje koje redatelj želi predstaviti. Zbog toga realizacija povijesnih filmova iziskuje velika financijska sredstva.

Povijest žanra uredi

Prvi dugometražni filmovi bili su upravo povijesni filmovi, počevši od Rađanja nacije (1915.D. W. Griffitha, kao i Deset zapovijedi (1923.) i Kralja Kraljeva (1927.) u režiji Cecila B. DeMillea. U eri nijemog filma istaknuto mjesto imaju i filmovi Joan the Woman (1916.) te Ben Hur: Priča o Kristu (1926.).[1]

Pojavom zvučnog filma nailazi nastaje sljedeća etapa u proizvodnji povijesnih filmova. Ovu fazu karakteriziraju filmovi, većinom u DeMilleovoj režiji, kao što su Znak križa (1932.), Samson i Dalila (1949.) i Deset Božjih zapovijedi (1956.) (obrada filma iz 1923.) s Charltonom Hestonom i Yulom Brynnerom u glavnim ulogama.

Tijekom 50-ih i 60-ih snimaju se raskošni povijesni spektakli poput Quo Vadisa? (1951.), Julija Cezara (1953.), Tunike (1953.), Ben-Hura (1959.), Spartaka (1960.), El Cida (1961.), Kleopatre (1963.) i Pada Rimskog Carstva (1964.).[1]

U sljedećim desetljećima žanr povijesnog filma doživljava stanovitu stagnaciju, da bi početkom 21. stoljeća doživio revitalizaciju pojavom skupih povijesnih blockbustera kao što su Scottov Gladijator (2000.) s Russellom Croweom, Petersenova Troja (2004.) s Bradom Pittom, Stoneov Aleksandar (2004.) s Colinom Farrellom i Scottovo Kraljevstvo nebesko (2005.).[1]

Podžanrovi povijesnog filma uredi

Prema temama koje obrađuju povijesni se filmovi dijele na:

  • povijesne spektakle
  • povijesne ratne filmove
  • legende
  • biografske filmove
  • dokumentarne povijesne filmove

Kostimografija i scenografija uredi

Kostimografija je u filmu vezana za smišljanje i izvedbu odjeće za likove u filmu (glumce). Odjeću smišlja kostimograf kako bi odgovarala ulozi, te karakterizirala lik geografsko-povijesno, društveno-statusno.

Scenograf (filmski arhitekt) u filmu izrađuje ambijent za snimanje filma prema uputama redatelja.

Bilješke uredi

Vanjske poveznice uredi