Priljev imigranata u Hrvatsku (2015./2016.)

Priljev imigranata u Hrvatsku 2015. i 2016. godine je bio dio općeg priljeva imigranata u europske države započet ulaskom prvog vala imigranata u ozemlje Republike Hrvatske u utorak, 15. rujna 2015., te službeno završen zatvaranjem tzv. „balkanske izbjegličke rute” 9. ožujka 2016. godine.

Međutim, sam ishod općeg priljeva imigranata je razmještaj određenog broja imigranata po članicama Europske zajedince, čime je u lipnju 2016. započela provedba trajnog naseljavanja imigranata i u Republiku Hrvatsku, kao i njihove potpune asimilacije u hrvatsko društvo, premda je provedba nejasna i kolebajuća.

Tijek zbivanjaUredi

Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić je prije ulaska velikog vala imigranata izjavio i tvrdio kako redarstvo u tom ozemlju ima dovoljno ljudi i opreme za zaštitu hrvatske granice od ilegalnih imigranata. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i prva podpredsjednica Vlade Vesna Pusić su odbacile mogućnost izgradnje ograde na državnoj granici Republike Hrvatske i Republike Srbije. Predsjednik Vlade Zoran Milanović je izjavio kako je Republika Hrvatska spremna pomoći izbjeglicama što dolaze u Europu, inzistirajući na tomu kako ljudi bježe od sukoba i kako bi im stoga trebalo dati pravo na ostanak u EU.

U utorak, 15. rujna 2015. godine, u Republiku Hrvatsku je ušao prvi val imigranata, nakon što je Mađarska ogradila i zatvorila svoju državnu granicu s Republikom Srbijom i nakon što su mađarski redarstvenici uhitili 519 osoba zbog prelaska granice, zbog čega su imigranti pošli prema Republici Hrvatskoj kao potencijalno novoj dionici putovanja prema srednjo- i sjevernoeuropskim državama. Prije ulaska u ozemlje Republike Hrvatske, imigranti su se uputili prema Šidu, kako bi došli do tzv. „zelene granice”. Nekoliko imigrantima popunjenih autobusa je pristiglo na granični prijelaz Tovarnik, gdje su stožer za zaštitu i spašavanje Vukovarsko-srijemske županije te hrvatski Crveni križ čekali nadolazeće imigrante. U četvrtak, 17. rujna 2015., oko 3:30, već više od 5000 imigranata je prešlo granični prijelaz Tovarnik. Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić je kazao kako je Hrvatska „potpuno puna” do večeri 17. rujna, te su hrvatske vlasti odlučile zatvoriti državnu granicu s Republikom Srbijom, s iznimkom graničnog prijelaza Bajakovo, otvorenoga za cestovna vozila. Željezničke linije iz Republike Srbije prema Republici Hrvatskoj, te prema Sloveniji su bile zatvorene.

6. listopada 2015. godine, 125.000 imigranata je ušlo u Republiku Hrvatsku unutar tri tjedna. Od sredine rujna do sredine listopada 2015., oko 200.000 imigranata je prošlo kroz Hrvatsku, s tim kako je većina njih putovalo prema Mađarskoj. 17. listopada 2015., Mađarska je zatvorila svoju državnu granicu s Republikom Hrvatskom, nakon čega su imigranti putovali dalje prema Sloveniji. Međutim, slovenske vlasti su izjavile kako će biti u mogućnosti priznati dolazak samo 2.500 ljudi dnevno, čime bi se zadržavalo tisuće imigranata u Hrvatskoj, kao i u Srbiji i Makedoniji, dok bi i dalje pristigli novi imigranti u ogromnom broju.

U prosincu 2015., slovenske vlasti su dale postaviti britvičaste žičane ograde („žilet-žice”) na državnoj granici s Republikom Hrvatskom, u sjevernoj Istri, rubnim predjelima Gorskog Kotara, te uz Hrvatsko Zagorje. Mjesni pučani iz dijela hrvatskog i slovenskog pograničnog prostora, neki političari i aktivisti iz nekih političkih te ekoloških udruga i hrvatskog ogranka Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF Adria) su prosvjedovali zbog odluke o postavljanju žičane ograde, dijelom zbog dobrosusjedskih odnosa i dijelom zbog smrtonosnog učinka ograde na divlje životinje nakon pronalazaka žicom zarobljenih, ali preživjelih ter mrtvih životinja. Također, državne vlasti Republike Hrvatske su slale prosvjedne note Sloveniji zbog postavljanja ograda i zahtjeve za njihovim uklanjanjem, također iz razloga što postavljena ograda prolazi i po pograničnom hrvatskom državnom prostoru, u blizini graničnog prijelaza Harmica, te u ozemlju rijeke Bregančice kod graničnog prijelaza Bregana Naselje.[1]

9. ožujka 2016., Republika Hrvatska je započela provedbu ograničenja na granici s Republikom Srbijom, s ciljom ponovne uspostave schengenskih pravila, čime je službeno završio priljev vala imigranata kroz Republiku Hrvatsku, s iznimkom propuštanja imigranata s valjanim putnim ispravama.[2]

Provedba trajnog naseljavanja imigranata u Republiku HrvatskuUredi

20. svibnja 2016., ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić je u Bruxellesu najavio kako će Republika Hrvatska od lipnja 2016. početi s postupkom preselidbe (sirijskih) imigranata iz Grčke, Italije i Turske, i njihovog planiranog trajnog naseljavanja u Hrvatsku i potpune asimilacije u hrvatsko društvo do kraja 2017., slijedeći pritom plan vodstva Europske zajedince za razmještaj određenog broja imigranata po članicama Europske zajednice, kao i Odluke Vlade Republike Hrvatske o premještanju i preseljenju državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva koje ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite od 16. srpnja 2015., Odluke Vieća (EU) 2015/1523 od 14. rujna 2015., i Odluke Vijeća (EU) 2015/1601 od 22. rujna 2015. godine, po kojima je Republika Hrvatska dužna prihvatiti 1583 osobe. Za provedbu razmještaja, Ministarstvo unutarnjih poslova je slalo časnike za vezu u Grčku, Italiju i Tursku, kako bi mogli pronaći i preseliti najprije imigrante s interesom za životom u Republici Hrvatskoj, te ih na početku preseliti u stanove u Zagrebu, Rijeci i Splitu.[3][4][5][6]

Ova odluka je kod hrvatskog pučanstva izazvala zabrinutost, ogorčenje i nezadovoljstvo, s obzirom na depopulaciju Republike Hrvatske uzrokovanu odlaskom dijela Hrvata u Njemačku i neke ine europske države, teško socijalno stanje u državi i obespravljivanje domaćeg pučanstva.

Međutim, od planiranih 1583, samo je manji broj imigranata preseljeno u Republiku Hrvatsku iz Grčke i Italije. Premda su tečaji hrvatskog jezika te nastava na hrvatskom jeziku osigurani, većina odraslih imigranata te djece imigranata ne pohađaju ili nemaju interes za učenjem jezika.

Dionice putovanja kroz Republiku HrvatskuUredi

Prve točke ulaska imigranata u Republiku Hrvatsku su do 9. ožujka 2016. bili granični prijelazi Tovarnik, Opatovac i Bapska. Prije uspostave potpunog strogog nadzora mađarske granice, imigranti su pješice i organiziranim cestovno-pružnim prijevozom putovali prema graničnom prijelazu kod Baranjskog Petrovog Sela. Veliku većinu imigranata se prevozilo do tranzitnog prihvatnog centra u Slavonskom Brodu, gdje ih se i zadržavalo, od kud ih se organiziranim prijevozom vozilo do graničnih prijelaza Harmica i Miljana u blizini Zagreba.

Pretpostavljene nove dioniceUredi

U javnosti su se pojavile pretpostavke o mogućnosti preusmjeravanja ili uspostave paralelne, južne dionice putovanja i prihvata imigranata u južnoj Hrvatskoj iz smjera Albanije, Crne Gore i/ili Bosne i Hercegovine. Kao moguće točke ulaska imigranata, bile su navedene iduće ulazne točke: granični prijelazi Konfin kod Prevlake, Brgat kod Dubrovnika, i Metković, a veći tranzitni prihvatni centar je trebala biti vojarna na Prevlaki u slučaju prolaska imigranata primorskom Hrvatskom.

Točke zadržavanjaUredi

Tijekom priljeva imigranata, u Republici Hrvatskoj je bilo uspostavljeno nekoliko tranzitnih prihvatnih centara. U međuvremenu su neki od centara zatvoreni odlukama državnih vlasti.

StatistikaUredi

U javnosti su se uglavnom objavljivali ukupni brojevi imigranata što su od početka do službenog završetka vala ušli u ozemlje Republike Hrvatske, dok je uz to Ministarstvo unutarnjih poslova redovito na svojoj mrežnoj stranici kronološki objavljivalo i brojeve ulazećih i privremeno smještenih imigranata, a od 23. siječnja 2016. su ti podatci bili dostupni jedino na upit.

Reakcije i stavoviUredi

Državne vlasti Republike HrvatskeUredi

Hrvatsko pučanstvo i aktivistiUredi

Neposredno prije i tijekom priljeva imigranata, većina hrvatskog pučanstva javno i preko međumrežnih društvenih mreža je iskazivalo veliko nezadovoljstvo i iznimno negativne stavove prema imigrantima. Vjerojatniji raniji povod, što je dodatno pojačao tu skupnu protivnost i nezadovoljstvo naspram pridošlim imigrantima, je otmica i smaknuće hrvatskog radnika Tomislava Salopeka od pripadnika egipatskog ogranka Islamske Države. Također, povod tom skupnom nezadovoljstvu je i teško socijalno stanje u Republici Hrvatskoj, zbog kojega postoje brojni slučaji socijalno ugroženih i siromašnih pučana i njihovih obitelji, kojima državne vlasti, ili odbijaju pružiti bilo kakvu pomoć ili im pravno-financijski otežavaju životne okolnosti, dok državne vlasti paralelno pravno-financijski ili na bilo koji ini način pomažu povlaštenim manjinama i (privremeno) pridošlim imigrantima. Povodom navedenih događaja, Hrvati su sve izraženije u javnosti i putom društvenih mreža također iskazivali i protuislamske stavove.

Istodobno, manji dio hrvatskog pučanstva je dočekao priljev imigranata uglavnom neutralno ili u manjoj mjeri blagonaklono, na način kako su im, uz pomoć Crvenog križa, organizirano pružali privremeni smještaj i liječničku pomoć, dijelili vodu, prehrambene i neprehrambene proizvode. Također je bilo poziva na smještaj imigranata po obiteljskim kućama i stanovima, ali je zbog naravi stanja priljeva i kapaciteta došlo do odustanka od te ideje.

Puno pozitivniji odnos prema priljevu imigranata su uglavnom imali neki lijevo-liberalni pojedinci i lobističke organizacije, koje uz poruke dobrodošlice imigranatima i izjednačavanja imigranata s hrvatskim ratnim izbjeglicama i prognanicima iz Domovinskog rata, također zagovarali njihovo udomaćivanje i integraciju u hrvatsko društvo, otvaranje državnih granica za neometani prolazak imigranata, itd. Bili su vrlo kritični prema negativnim stavovima i reakcijama većine hrvatskih pučana, te su osporavali kritičke vijesti i svjedočanstva, smatrajući ih pritom „rasističkima” i „ksenofobičnima”.

Društvene mrežeUredi

Najviše reakcija na priljev imigranata u Europu i Republiku Hrvatsku se pojavilo na društvenim mrežama, na kojima su pučani svakodnevno objavljivali različite aktualnosti, obavijesti, fotografije i video snimke s mjesta događaja te osobna svjedočanstva i iskustva s imigrantima.

Kao manji popratni dio reakcija na društvenim mrežama, pojavili su se humoristični scenariji izgleda bliske budućnosti u Republici Hrvatskoj, a najpoznatiji od njih su: šala o prozivki učenika na prvi dan školske nastave u Zagrebu 2017. godine, krilatica „Vukovar nikad neće biti فوكوفار” i humoristični plakat za Festival dalmatinskih klapa u Omišu, u kojemu se nalaze desetorica Arapa okupljenih kao „klapa Minaret” i motiv središta Splita u kojemu se oko zvonika katedrale sv. Dujma nalaze četiri minareta, te sa slikom povezani stih „S džamije se vidi Šolta, pukla bomba ispod volta”.[7]

Medijska manipulacija i pristranostUredi

Službene vijesti i obavijesti o stvarnom stanju priljeva imigranata u Republiku Hrvatsku su uglavnom bile oskudne i ograničene, a neke od njih su i ciljano zataškane i prikrivene.

Veći i utjecajniji hrvatski mediji su uglavnom prenosili određene birane vijesti i obavijesti, i načelno su objavljivane iz lievo-liberalne strane gledišta, radi pro-imigrantske promidžbe. Mediji su često opravdavali razloge selidbe golemog broja imigranata u europske države i ideološki osporavali neprijateljske stavove domaćeg pučanstva prema cjelokupnoj okolnosti i samim imigrantima. Međutim, kritičari su dotičnim medijima zamjerali ideološku pristranost i subjektivno prikazivanje cjelokupnog ozračja u većim skupinama imigranata, tako što su većinom snimali birane osobe (uglavnom žene i djecu) od kojih su često uzimali izjave, dok istodobno nisu snimali cijele skupine s muškom većinom.

Izjednačavanje imigranata s hrvatskim ratnim izbjeglicamaUredi

Od početka priljeva imigranata 2015. godine, politički podobni pojedinci i organizacije, u svrhu pokušaja pridobivanja povjerenja kod domaćeg pučanstva i opravdanja uselidbe imigranata, nerijetko su izjednačivali novopridošle imigrante s hrvatskim ratnim izbjeglicama i prognanicima iz Domovinskog rata. Međutim, navedena tvrdnja je sporna zbog činjenice kako, u općem smislu, većina pridošlih imigranata dolazi iz država u kojima se ne vode ratni sukobi, kako dolaze uglavnom iz gospodarskih razloga, ter kao islamisti s osvajačkim namjerama. Za razliku od navedenih imigranata, hrvatski ratni izbjeglice su načelno zbog vlastite sigurnosti prebjegli u inozemstvo i u sigurnije hrvatske gradove do svršetka rata, nakon čega se većina njih vratila u svoja naselja, dok se jedan dio trajno nastanio u naselja zbjega u Republici Hrvatskoj i inozemstvu.

IncidentiUredi

Od dana ulaska u Hrvatsku, došlo je do nekoliko zabilježenih i u javnosti prešućenih, opovrgavanih i kao lažne informacije ocijenjenih incidenata počinjenih od imigranata. Uglavnom su to bila međusobna naguravanja, tučnjave, odbacivanja nepotrošenih prehrambenih proizvoda, prijetnje i razaranja imovine, dok su neki građani osobno svjedočili i pokušajima silovanja, pokušajima provala u obiteljske kuće, ulascima u dvorišta, i pokušajima razbojstava.

Neredi u Belom Manastiru i razbijanje imovine zagrebačkog hotela Porin 2015. godine su poznatiji primjeri tih incidenata.

Napadi na imigrante 2016. i prosvjed imigranata u Zagrebu 2017.Uredi

2. siječnja 2017. godine, imigranti su ispred Prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu održali prosvjed, kako su tvrdili, zbog toga što redarstvo nije reagiralo na dva napada na 5 imigranata u Zagrebu, 31. prosinca 2016. u ranojutarnjim satima, počinjenih od nepoznatih počinitelja. Prosvjedovali su s natpisom „Izbjeglice nisu zločinci”, dok su ini također „podsjećali” na hrvatske izbjeglice za vrijeme Domovinskog rata.[8]

Međutim, dan prije napada, 30. prosinca, zbila se međusobna svađa i tučnjava dvojice imigranata (36-godišnjeg Sirijca i 18-godišnjeg Marokanca), s ishodom teškog ranjavanja i kasnijom hospitalizacijom 18-godišnjeg Marokanca te uhićenjem 36-godišnjeg Sirijca.[9]

PovezniceUredi

Vanjske svezeUredi

IzvoriUredi