Protobugari
Protobugari, Bulgari ili vrlo rijetko Bolgari, su bili polunomadska turkijska ratnička plemena koja su živjela u kaspijskoj stepi i uz rijeku Volgu. Dolaskom Protobugara na tlo Balkana došlo je do etnogenetskog miješanja s Tračanima i Slavenima i nastanka današnjih Bugara. Domovina Protobugara bile su skitske zemlje u današnjoj središnjoj Aziji, Ukrajini i Rusiji.
Etnogeneza i lingvistika uredi
O porijeklu riječi Bulgar, ko je bio originalni naziv za Protobugare, više je teorija. U nekoj teoriji riječ dolazi od rjieke Volge, gdje su neko vrijeme Protobugari bili naseljeni. Također riječ bulga (kuna) označava životinju čijim krznom su Protobugari trgovali u svojoj pradomovini - središnjoj Aziji. Rezultat slavenizacije i prihvaćanja kršćanstva u 9. stojleću bila i promjena riječi Bulgari u Bugari.
Protobugari su govorili protobugarskim jezikom, koji je bio turkijski jezik. Taj jezik danas je očuvan na nekim kamenim zapisima[1] na kojima se nalaze i neke riječi koji potvrđuju turkijski izvor protobugarskog jezika (tarkan, boritarkan, ičerguboil, kanas).
Druga, iranska teorija, govori da jezik Protobugara potječe iz satemske (iranske) grupe i da su oni iransko pleme, a turcizme u njihovom jeziku objašnjavaju hunskom vojnom prevladom. Po toj teoriji, Protobugari dolaze iz planinskog vijenca Hindukuša i Pamira,[2] a njihov bog istog je porijekla kao i sumerski bog Dingir (sumerski: 𒀭, 
, kasnije 
).[3]
Protobugari su koristili 12-godišnji ciklički kalendar, kojeg su preuzeli od plemena u Kine, a glavno božanstvo im je bilo Tangra, koje je bilo vrlo poznato i kod ostalih turkijskih plemena.
Doseljavanje u Europu uredi
Krajem 2. stoljeća dio Protobugara preselio se u istočnu Europu, točnije oko Kavkaza između rijeka Dnjestra i Volge - Volški Protobugari. Prvi put su pomenuti u rimskom ljetopisu 354. godine. Između 351. i 389. dio Protobugara prešao je Kavkaz i naselio se u Armeniji. Toponimi pokazuju da su i ostali, ali ih asimilirali Armenci. Zbog pritiska Huna u 4. stoljeću, dio Protobugara odselio se iz središnje Azije i naselio oko Dona, gde su bili i bolji životni uvjeti. Pri tome su navodno asimilirali tamošnje ostatke Sarmata. Neki Protobugari ostaju na tim mjestima, dok se ostali naseljavaju s Hunima u Panoniji. Tamo su bili između 377. i 453. sudionici hunskih pustošenja po središnjoj i zapadnoj Europi. Nakon smrti hunskog poglavara Atile, Protobugari se naseljavaju u jugoistočni dio Europe.
U 5. stoljeću zajedno s Bizantom sudeluju u napadima na Ostrogote, a kasnije u 5. i 6. stoljeću napadaju Bizantsko carstvo.
Vladari uredi
Prvi vladari imali su naslov kanas ili kanas ubigi, kojeg su navodno preuzeli od staroturkijske riječi su baši, što je značilo vladar od Višnjeg Boga - božiji vladar. Tek primanjem kršćanstva vladari nose slavenske naslove knez, car. Prvi vladar koji je ujedinio protobugarska plemena bio je kan Kubrat, koji je 632. osnovao kneževstvo - Staru Veliku Bugarsku odnosno Onoguriju.
Izvori uredi
- ↑ Proto-Bulgarian Epigraphic Monuments Vesselin Beshevliev (Izdatelstvo na Otečestveniя front, Sofiя, 1981)
- ↑ Peter Dobrev, The language of the Ispor Rex (Asparukh) and Kuber Bulgars, Vocabulary and grammar
- ↑ “Nadpisi i alfavit protobulgar”, Petar Dobrev: vtoroe (TANGRA) voshodit k tomu že kornю, čto i šumerskoe Dingir
- Eremian, Suren. Reconstructed map of Central Asia from ‘Ashharatsuyts’.
- Shirakatsi, Anania, The Geography of Ananias of Sirak (Asxarhacoyc): The Long and the Short Recensions. Introduction, Translation and Commentary by Robert H. Hewsen. Wiesbaden: Reichert Verlag, 1992. 467 pp. ISBN 978-3-88226-485-2
- Bakalov, Georgi. Little known facts of the history of ancient Bulgarians. Science Magazine. Union of Scientists in Bulgaria. Vol. 15 (2005) Issue 1. (in Bulgarian)
- Dobrev, Petar. Unknown Ancient Bulgaria. Sofia: Ivan Vazov Publishers, 2001. 158 pp. (in Bulgarian) ISBN 954-604-121-1
