Wikipedija

Prozor-Rama

općina u BiH
Ovo je članak o općini u Hercegovini. Za gradsko naselje Otočca pogledajte članak Prozor (Otočac).

Prozor-Rama je općina u sjevernoj Hercegovini. Sjedište općine je u gradu Prozoru, a općina pripada Hercegovačko-neretvanskoj županiji.

Prozor-Rama
Panorama Prozora
Panorama Prozora
Panorama Prozora
Zastava Prozora-Rame
Zastava		 Grb Prozora-Rame
Grb
Država Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Hercegovačko-neretvanska
Vlast
 - Načelnik Jozo Ivančević (Nez.)
Površina
 - Općina 477 km²
Stanovništvo (2013.)
 - Općina 14.280
 - Naseljeno mjesto 3.367
Poštanski broj 88440
Pozivni broj (+387) 036
Službena stranica www.prozor-rama.org
Zemljovid
Položaj općine Prozor-Rama u Bosni i Hercegovini
Položaj općine Prozor-Rama u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Prozor-Rama u Bosni i Hercegovini

Zemljopis Uredi

 
Panorama Ramskog jezera

Općina Prozor-Rama prostire se na visoravni i dolinama pritoka rijeke Rame: Crime, Ljubunčice ili Dušćice i Volujaka. Tradicijski naginje Bosni, a danas je bilježe još kao sjeverni dio Hercegovine. Crkveno, Rama pripada Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrnoj. Ramski kraj okružen je planinama: obroncima Bitovnje, na sjeveru Radušom, Vranicom i Zecom, s istoka Studenom planinom i Bokševicom, a s juga obroncima Čvrsnice i Vrana, na zapadu Ljubušom.[1]

Gornji tok rijeke Rame prekrilo je Ramsko jezero, a donji tok i ušće Jablaničko jezero. Područje današnje općine Prozor-Rama uokvireno je visokim i teško prohodnim planinama (Makljen, Raduša, Vran, Ljubuša i Čvrsnica). Posebno je nepristupačan vrletni masiv planine Čvrsnice, koji ovaj kraj okružuje s njegove južne strane. Nešto prohodnije i niže planine su prema zapadu i sjeveru, pa su se tuda protezali glavni putevi koji su ovaj kraj povezali s drugim mjestima. Uz vodene tokove, pogotovo rijeke Rame, bile su smještene, ne baš brojne i prostrane, ali vrlo plodne doline, od kojih je najveća i najplodnija bila ona u gornjem toku Rame. Danas gotovo cijelu dolinu prekriva Ramsko jezero. Konfiguracija tla općine uvjetovala je da se neka njegova sela nalaze se na svega 300 metara, pa i manje, a neka iznad 900 metara nadmorske visine. Klimatski uvjeti nisu surovi zahvaljujući utjecaju mediteranske klime, koja prodire dolinama Neretve i Rame. Zbog toga je cijeli ovaj kraj vrlo ugodan i pitom.

Povijest Uredi

Prapovijest: paleolitik, neolitik Uredi

Arheološki nalazi svjedoče da se u Rami život odvijao još u prapovijesti. Milenko S. Filipović istraživao je Ramu od 1932. do 1935. i rezultate objavio u svojoj knjizi „Rama u Bosni“ 1955. godine. Filipović navodi da su u Varvari, na Velikoj gradini obavljena temeljita istraživanja 1905. i 1912. godine. Iskapanja je vodio bečki arheolog Carl Patsch. Otkriven je klin iz paleolitika, oruđe iz neolitika; dvije sjekire, nož ili strugača od jaspisa i kalupi za lijevanje bronce te različiti predmeti i posuđe od keramike s ručicom rađenom ručno.[2]

 
Pogled iz Gornje Rame na Ramsko jezero

Na području Prozora i doline Rame nalaze se mnoga arheološka nalazišta: na Velikoj Gradini na vrelu Rame nađen je čitav komplet modela kućnog namještaja izrađenog od gline, koji je vjerojatno služio kao dječje igračke, a vjerno reproducira peć, stol, stolce i dr.

Stari vijek: Iliri, Grci, Rimljani Uredi

Brojne gradine i gomile u Rami svjedoče život Ilira u Rami. Iliri su živjeli u gradinama, a pokapali se tako što bi na pokojnika u obliku stoga stavljali kamenje koje se s vremenom urušilo i ostale su samo gomile (gromile). Milenko S. Filipović točno je etnografski popisao sve gradine i gromile na području Rame. Filipović navodi da se sjeverozapadno od Varvare nalazi „Bila gromila“ koja potječe iz starijeg željeznog doba, negdje oko 800 g. pr. Kr.[3] Iliri su se u brončanom dobu uglavnom bavili lončarstvom, a što dokazuju pronađeni predmeti od bronce koja se pravila od bakra i kositra. Vjerojatno je sirovina dovožena preko Salone iz Male Azije ili iz Europe. Kalupi su rađeni u Gradini iznad Podbora. Pri istraživanjima iz 1912. nađeni su neki predmeti iz brončanog doba. Nađene ogrlice, fibule i dugmad, iz latenske su kulture koju su donijeli Kelti oko 450 godina prije Krista.[2] U Rami se nalaze brojna grčka groblja.

Za vrijeme Rimljana, Gradac u Ljubuncima kod Uzdola nalazio se na važnoj prometnici od Salone, preko Ravnog, Rame do Fojnice i Visokoga. O Gradcu kod Uzdola narod pripovijeda više predaja koje su se pokazale istinitim arheološkim istraživanjima koja su počela 2017. godine. Na brdu Gradac četiri metra ispod zemlje otkriveno je naselje starih Rimljana. Pronađen je vodospremnik (čatrnja) star oko 19 stoljeća. Vodospremnik je vodom mogao opskrbljivati cijelo naselje.[4] Također je otkrivena starokršćanska crkva.[5] Djeca su za Gradcom našla koplje koje je još 1997. čuvao Ivica Rajić u Uzdolu.[6] Ostatci rimskoga puta još uvijek se naziru uz Makljen. Tim putem koristili su se i Osmanlije. Austro-Ugarska je izgradila novi put koji je bio u uporabi do sedamdesetih godina 20. stoljeća kada je izgrađem magistralni put.

Pruski konzul Otto Blau 1866. godine piše da je na području današnje Varvare ležao veliki rimski grad. U Varvari se kopala ruda. Godine 1905. Ahmet Manjušak kopao je temelje za štalu i naišao na kamene ostatke rimskih nadgrobnih spomenika. Iste godine Zemaljski muzej iz Sarajeva započeo je istraživanje lokaliteta te je utvrđeno da se ondje nalazila ranokršćanska bazilika iz 4. i 5. stoljeća. Crkva je imala dvije bočne prostorije i prostoriju koja je služila kao grobnica. Crkva je bila posvećena svetoj Barbari. Pod utjecajem Bizanta mjesto je umjesto Barbara prozvano Varvara. Prilikom izgradnje puta kroz Varvaru pronađeni su i ostatci vodovodnih cijevi.[7] Fra Jeronim Vladić u svojim "Uspomenama o Rami i ramskom franjevačkom samostanu" piše kako je 1866. neki čovjek kopajući u Rami, u selu Varvara pronašao neobično velik čovječji zub.[8]

Srednji vijek Uredi

Bizantski car i pisac Konstantin VII. Porfirogenet u svom djelu De administrando imperio 949. godine spominje Ramu.[nedostaje izvor] Ugarsko-hrvatski regent Koloman 1102. godine titulirao se kao rex Ramae et Slavoniae et Dalmatiae. Rama je u doba hrvatskih banova i kraljeva bila županija smještena oko rijeke Rame i srednjeg toka rijeke Neretve. Sjedište joj je bila utvrda u gradu Studenac (Prozor), a na čelu župe župan ramski. Ustrojstva je bila kao i ostale hrvatske županije prema Primorju ili kao u onim sjevernijim, po bosanskoj unutrašnjosti. Prozor i danas predstavlja središte regije Rama.[9]

 
Rama kao dio Hrvatskog kraljevstva, širenje Duklje i nastanak Vrhbosne

Gubitkom hrvatski narodnih vladara i ulaskom u državnu zajednicu s Ugarskom, nestankom Duklje i jačanjem srpske (raške) države, proširila se Bosanska Banovina u kojoj se prelamaju silnice susjednih velesila. Raste i utjecaj Bizanta te kratko vrijeme car Manuel I. Komnen obnovio je vlast na cijelom Balkanu i okružju.[1]

Zbog svojih prirodnozemljopisnih uvjeta, gdje visoke planine ograđuju ovaj kraj, Rama je ostala zatvorena, izolirana i skladna cjelina. Zemljopisni su čimbenici pridonijeli tome da je Rama sačuvala nešto od svoje posebnosti, usprkos povremenih posezanja ili jače odnosno slabije vlasti susjeda, bez obzira na posezanja i povremenu jaču ili slabiju vlast neke od susjednih većih država.[1] Na selu Lug u Rami 1417. godine rođena je Vojača koja se udala za pretposljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaša s kojim je rodila zadnjega bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića. Kralj Tomaš je razvrgnuo brak s Vojačom i 1446. oženio kćerku hercega Stjepana Vukčića Kosače. Vojača je umrla prije nego joj je sin postao kralj.</ref>Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća, Rama – Šćit 2003.</ref> U jednoj povelji koju je 1322. godine izdao Stjepan II. Kotromanić, spominje se od Rame knez Ostoja, a iz druge povelje koja je pisana 1323. godine doznaje se da je to bio knez Ostoja Pribojević. Ime grada Prozora prvi put se spominje u darovnoj povelji Tvrtka I., koju je izdao 11. kolovoza 1366. godine u župi Rami pod Prozor-gradom, kojom daruje vojvodi Vukcu Hrvatiniću, čitavu Plivsku župu s tvrdim Sokol-gradom.[10]

 
Prikaz samostana i crkve na Šćitu kod Rame, uz prizor mučeništva franjevaca i bijega s čudotvornom slikom (Gospa Sinjska) 1639. godine na Hrvatskom katoličkom kalendaru u Bosni i Hercegovini za mjesec kolovoz, 1930. godina

Grad je najvjerojatnije nastao izgradnjom utvrđenja oko kojeg se kasnije razvilo predgrađe, ustvari gradsko naselje, a koje je još prije pada Bosne pod osmanlijsku vlast postalo poznato trgovište.

Srednjovjekovne crkve Uredi

Još prije pada Bosne pod osmanskom vlašću u Rami je na Šćitu postojao samostan s crkvom. Sv. Alojzije Gonzaga pišući o samostanima u Bosni, na trinaestome mjestu opisuje Ramski samostan: "Ovaj je samostan svetoga Petra kod neke prastare crkve u pustošnom mjestu", a fra Jeronim Vladić tvrdi kako je to pustošno mjesto današnji Šćit. Predaja kazuje kako je ovdje od postanka bila crkva Blažene Djevice Marije u Rami, iz čega bi se dao izvući zaključak kako je crkva imala jednoga, a samostan drugoga patrona. Jeronim Vladić smatrao je kako je i crkva bila podignuta u čast sv. Petra i u toj je crkvi bila čudotvorna slika Gospina, koja se sada nalazi u Sinju, i imala je svoj omanji oltar. Nekoć su na ovoj crkvi bila pobočna vrata koja su se zvala "Gospina vrata".[11]

Priča se da su na području Rame bile crkve u Gorici, Kućanima, Ravnici, Slatini, Lizopercima (na mjestu Crkvicama), Sovićima (na Rudinama, iznad Radoševih kuća) te na Risovcu (mjesto Crkvice). Također se priča da su na Gmićima bile dvije crkve: na njivi Pločicama (nailazi se na vapno) i na mjestu Turanj prema Lapsunju. Milenko S. Filipović zabilježio je predaju koja govori da je na Dugama bila čaršija i u njoj crkva.[12]

Osmanlijsko doba Uredi

Osmanlije su zauzele staru župu Ramu s gradom Prozorom u ljeto 1463. godine. U listopadu iste godine Vladislav Heregović ju je oslobodio, pa mu je ugarski kralj Matija Korvin 6. prosinca 1463. godine darovao Prozor, kao nagradu za pomoć u borbama koje je kralj tada vodio u Bosni. Od tada pa do 1469. godine nema joj spomena u izvorima. Godine 1469. Rama se javlja kao nahija u kadiluku Neretvi, a njen grad Prozor kao tvrđava s posadom.

Nakon smrti osmanskog sultana Mehmeda II. (3. svibnja 1481.), Vlatko Hercegović, drugi sin hercega Stjepana Vukčića Kosače, duboko je prodro u Bosnu. Ne dobivši pomoć Osmanlije su u lipnju osvojile Uskoplje. Prozor su, prema predaji, tako što ih je neka baba nagovorila kako će presjeći vodovod koji je vodio do utvrde Prozor. Pripovijeda se da se kraljica s djecom u naručju bacila niz liticu. Skončala je na vrelu koje se prozvalo Kraljevac. (Ne odgovara povijesnoj činjenici da se kraljica bacila niz liticu, jer je posljednja bosanska kraljica Katarina Vukčić Tomašević iz Bosne pobjegla u Rim padom bosanskoga grada Bobovca koncem svibnja 1463. godine.) Osmanlije su nastavile napredovati osvojivši Počitelj. Vlatko Hercegović je bio ranjen i uspio pobjeći u Novi (današnji Herceg Novi). U tome gradu je imao 400 ugarskih vojnika koje mu je poslao kralj Korvin. Sandžak-beg Ajaz je u studenome 1481. godine opsjeo Novi. Tada je napuljski kralj Ferante poslao dvije galije i jedan brod s hranom, a Matija Korvin je poslao tisuću vojnika. Dubrovčani su, također, potajno pomagali Vlatku. Međutim, Vlatko je 14. prosinca 1481. godine odustao od borbe. Kada su ugarski vojnici bili nadomak Novoga, Vlatko je sklopio sporazum sa Ajaz-begom i sa svojom obitelji otišao u Tursku. Tako je pao posljednji slobodni kraj bosanske države.[6]

Egzodus Ramljaka u listopadu 1687. Uredi

Pod Bečom je 12. rujna 1683. godine poraženo 250.000 turskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobieskom. Poraz Turaka pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom ratovanju oslobođeni su Lika, Slavonija do Une i Save te zapadni dio Srijema. Međutim, poraz pod Bečom 1683. godine naveo je Turke na još veću okrutnost u Bosni i Hercegovini. Nakon povijesne obrane Beča uslijedio je Morejski rat između Turaka i Mlečana 1684. u kojem su oslobođeni mnogi dalmatinski gradovi. Upadi kotarskih uskoka postali su svakodnevna briga turske vlasti te su nemilosrdno progonili domaće kršćane, a osobito franjevce u pograničnim područjima (Duvnu, Livnu i Rami). Uskok Stojan Janković pošao je u Ramu spasiti narod i fratre sa Šćita i u tome je pohodu na Duvanjskom polju 23. kolovoza 1687. godine poginuo te je egzodus Ramljaka odgođen. Bijeg fratara i njihova puka zbio se polovicom listopada 1687. godine kada je redovnička čitava obitelj od trideset šest osoba bježeći od turske odmazde s katoličkim pučanstvom iz Rame napustilo višestoljetna ognjišta i krenulo u Cetinsku krajinu. Bijeg je pripomogao sinjski kapetan Antonio Zeno, a organizirao ga je fra Pavao Vučković.[13]Paradigmatske su riječi staroga ramskoga fratra upućene fra Pavlu Vučkoviću koji je organizirao seobu Ramljaka: (…) Pametna je samo ona seoba kad staro zadržavaš, a na novom se širiš. Zato predlažem da ti odeš s onima koji te budu htjeli slijediti, a ja da ostanem s onima koji žele ostati. Jer bit će i takvih. Jer, isto je seliti i izgoriti – u oba slučaja ostaješ bez ičega .[14]

Fratri su na konje natovarili crkveno ruho i "prateži druge posve malo". Uzeli su najdragocjenije blago Gospinu sliku i krenuli u Cetinsku krajinu. Kad su bili u Vran planini, gvardijan ramskoga samostana, fra Stjepan Matić, okrenuo se prema ostavljenoj crkvi. Od žalosti mu se pomutio razum. Vratio se natrag i spalio netom obnovljeni samostan i crkvu, da ih Turci ne bi oskvrnjivali.[15]

Austrougarsko doba Uredi

 
Željeznički most na ušću rijeke Rame u Neretvu (oko 1900.)

Prozor je u vrijeme austrougarske okupacije imao 845 stanovnika, a čitav kotar 9419. Prozor je pod novom vlašću bio sjedište kotra, a zatim i općine.

Drugi svjetski rat Uredi

 
Partizani u Prozoru (1942. – 1943.)
 
Ustaše u Prozoru (ožujak 1943.)

Četnici su 8. i 9. listopada 1942. godine četnici su ubili 954 Hrvata i Muslimana. Pokojnoga Uložnika četnici su pola pobili, ali je preživio te svjedočio na suđenju Draži Mihailoviću. Pred Bitku na Neretvi Josip Broz Tito boravio je u samostanu na Šćitu u sobi broj 7 u kojoj je inače boravio pokojni fra Mladen Lucić. Na Šćitu su boravili i Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovačić. Neki povjesničari književnosti smatraju da je Ivan Goran Kovačić u Livnu počeo pisati, a u Rami završio svoje antologijsko djelo Jama. Kad su Nijemci saznali za Titov boravak bacili su bombu na samostan, ali nije eksplodirala. Barutom iz te bombe srušen je most u Jablanici.[16] Za vrijeme Drugog svjetskog rata veliki broj stanovnika je ubijen, a sam grad je bio potpuno razrušen i uništen. Tokom rata, Prozor je bio tri puta oslobađan od strane partizana. Bitka po kojoj je Prozor ostao poznat u povijesti je Bitka na Neretvi.[17] Najpoznatija zapovijed Josipa Broza Tita bila je: Prozor noćas mora pasti.

Egzodus Ramljaka 1968. Uredi

Izgradnjom Ramskoga jezera oko 5000 žitelja bilo je prisiljeno napustiti Ramu.[18]

Povijesni spomenici Uredi

 
Križ kraj samostana Rama – Šćit
 
Franjevački samostan Rama – Šćit

Naseljena mjesta Uredi

Općinu Prozor-Rama sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:[19]

Blace, Borovnica, Dobroša, Donja Vast, Donji Krančići, Donji Višnjani, Družinovići, Duge, Gmići, Gorica, Gornji Krančići, Gornji Višnjani, Gračac, Gračanica, Grevići, Heljdovi, Here, Hudutsko, Ivanci, Jaklići, Klek, Kovačevo Polje, Kozo, Kućani, Kute, Lapsunj, Lizoperci, Lug, Ljubunci, Maglice, Meopotočje, Mluša, Ometala, Orašac, Pajići, Paljike, Parcani, Paroš, Ploča, Podbor, Proslap, Prozor, Ravnica, Ripci, Rumboci, Skrobućani, Šćipe, Šćit, Šerovina, Šlimac, Tošćanica, Trišćani, Ustirama, Uzdol, Varvara i Zahum.

Na popisima 1971. i 1981. godine postojalo je i naseljeno mjesto Kopčići. Ovo naselje je na popisu 1991. ukinuto i pripojeno drugom naseljenom mjestu.

Stanovništvo Uredi

  Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Prozor
  Podrobniji članak o temi: Demografija Prozora

Popisi 1971. – 1991. Uredi

Stanovništvo općine Prozor
godina popisa 1991.[20] 1981. 1971.
Hrvati 12.259 (62,03 %) 12.088 (63,26 %) 11.792 (65,64 %)
Muslimani 7225 (36,56 %) 6698 (35,05 %) 5988 (33,33 %)
Srbi 45 (0,22 %) 49 (0,25 %) 94 (0,52 %)
Jugoslaveni 100 (0,50 %) 193 (1,01 %) 42 (0,23 %)
ostali i nepoznato 131 (0,66 %) 80 (0,41 %) 47 (0,26 %)
ukupno 19.760 19.108 17.963

Prozor (naseljeno mjesto), nacionalni sastav Uredi

 
Crkva Presvetog Srca Isusova u Prozoru
Prozor
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 2199 (61,66 %) 1448 (65,22 %) 1019 (73,84 %)
Hrvati 1199 (33,62 %) 610 (27,47 %) 263 (19,05 %)
Srbi 39 (1,09 %) 42 (1,89 %) 51 (3,69 %)
Jugoslaveni 93 (2,60 %) 112 (5,04 %) 30 (2,17 %)
ostali i nepoznato 36 (1,00 %) 8 (0,36 %) 17 (1,23 %)
ukupno 3566 2220 1380

Popis 2013. Uredi

Stanovništvo općine Prozor-Rama
godina popisa 2013.[19]
Hrvati 10.702 (74,94 %)
Bošnjaci 3525 (24,68 %)
Srbi 3 (0,02 %)
ostali i nepoznato 50 (0,35 %)
ukupno 14.280
Prozor – naseljeno mjesto
godina popisa 2013.[19]
Hrvati 2217 (65,84 %)
Bošnjaci 1130 (33,56 %)
Srbi 2 (0,06 %)
ostali i nepoznato 18 (0,53 %)
ukupno 3367

Uprava Uredi

 
Selo Ripci

Općinski načelnik je dr. Jozo Ivančević (HDZ 1990).

Općinsko vijeće (2020. – 2024.) Uredi

Stranka Broj zastupnika
HDZ BiH, 6
Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990). Od 2022. Nezavisni 10
Stranka demokratske akcije (SDA) 3
Lista za Prozor 2


Poznate osobe Uredi

Načelnici Općine Prozor-Rama: Uredi

  1. Gusto Zadro (1944. – 1945.)
  2. Tadija Dedić (1945. – 1947.)
  3. Markica Dedić (1947. 1951.)
  4. Ahmet Hadžić (1951. – 1958.)
  5. Franjo Jeličić (1958. – 1962.)
  6. Miško Čuljak (1962. – 1967.)
  7. Ilija Bradić (13. 6. 1967. – 9. 3. 1972.)
  8. Derviš Kulagić (1972. – 1978.)
  9. Nikola Budimir (1978. – 1982.)
  10. Krešimir Fučec (1982. – 1983.)
  11. Ante Dolić (1983. – 1984.)
  12. Muhamed Zaimović (1984. – 1986.)
  13. Nikola Ivić (1986. – 1988.)
  14. Mile Tomić (1988. – 1990.)
  15. Mijo Jozić (1990. – 1994.)
  16. Jure Jurić (1995. – 1996.)
  17. Jerko Pavličević (1996. – 1998.)
  18. Dragan Meter (1998. – 1999.)
  19. Jozo Vukoja (2000. – 2008.)
  20. Jozo Ivančević (2008. – ...)

Obrazovanje Uredi


Kultura Uredi

 
Grb HOS-a iz Prozor-Rame

Mediji Uredi

Šport Uredi

U organizaciji HKK Rama održava se Streetball Rama od 2003.[21] U novije vrijeme se održava kao Memorijalni turnir u uličnoj košarci Davor Ivančić - Dačo.[22]

Gradovi prijatelji Uredi

Povezani članci Uredi

Izvori Uredi

  1. ↑ a b c d Ramska zajednica Zagreb  Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2016. Matej Škarica: O Rami i Ramskom kraju, 4. veljače 2013. (pristupljeno 3. studenoga 2016.)
  2. ↑ a b Pavao Crnjac, ILIRI U RAMI (II): Srpski etnolog Miljenko Filipović i etnografska studija „Rama u Bosni“, Ramski vjesnik, objavljeno 11. listopada 2020., pristupljeno 12. rujna 2022.
  3. ↑ Milenko S. Filipović, Rama u Bosni. Beograd, 1955. 4–7.
  4. ↑ Vera Soldo, Značajno otkriće – arheološko nalazište na brdu Gradac, Deutsche Welle, objavjeno 1. lipnja 2017., pristupljeno 12. rujna 2022.
  5. ↑ ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE GRADAC: STIGLI PRVI TURISTI I TO IZ NJEMAČKE, Općina Prozor-Rama, pristupljeno 12. rujna 2022.
  6. ↑ a b Marko Dragić, "Od Kozigrada do Zvonigrada: hrvatske predaje i legende iz Bosne i Hercegovine (II)" 2001. str. 133.
  7. ↑ Marko Dragić, Legende i svjedočanstva o čudotvornoj slici Gospe Sinjske, Croatica et Slavica Iadertina 12 (1), Sveučilište u Zadru, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Zadar, 2016., str 150.
  8. ↑ Fra Jeronim Vladić, "Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu", Zagreb 1882., reprint izdanje, Zagreb 1991.
  9. ↑ Ramska zajednica Zagreb  Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2016. Matej Škarica: O Rami i Ramskom kraju, 4. veljače 2013. (pristupljeno 3. studenoga 2016.)
  10. ↑ Hrvatski medijski servis Na međunarodnom simpoziju u povodu 650 godina Prozora govorit će 27 znanstvenika, 10. kolovoza 2016. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)
  11. ↑ fra Jeronim Vladić, "Uspomene o Rami i Ramskom franjevačkom samostanu". reprint 1990. str. 37.
  12. ↑ Milenko S. Filipović. Rama u Bosni. Beograd, 1955. str. 24.
  13. ↑ Marko Dragić, Legende i svjedočanstva o čudotvornoj slici Gospe Sinjske, Croatica et Slavica Iadertina 12 (1), Sveučilište u Zadru, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Zadar, 2016., str 160.
  14. ↑ Ivan Aralica, Ivan. Put bez sna. Znanje. Zagreb. 2001. str. 61.
  15. ↑ Ivan Marković, Gospa Sinjska, drugo izdanje nanovo uređeno i novim Gospinim milostima popunjeno. Zagreb: Dionička tiskara u Zagrebu. 1899. str. 24–25.
  16. ↑ Marko Dragić, Legende i svjedočanstva o čudotvornoj slici Gospe Sinjske, Croatica et Slavica Iadertina 12 (1), Sveučilište u Zadru, Odjel za kroatistiku i slavistiku, Zadar, 2016., str 173.
  17. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. siječnja 2009. Pristupljeno 15. siječnja 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  18. ↑ Zbornik radova. Rama 1968. Od iseljavanja do integracije. (ur. Tomislav Brković i Ivan Markešić). Prozor: Općina Prozor-Rama, 2018.
  19. ↑ a b c 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 29. travnja 2019.
  20. ↑ Nacionalni sastav stanovništva – Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  21. ↑ https://ramski-vjesnik.ba/clanak/sve-je-spremno-za-jubilarni-20-streetball-rama-turnir-pod-nazivom-davor-ivancic-daco/183846/
  22. ↑ https://www.rama-prozor.info/clanak/foto-ekipa-ba-riba-pobjednik-20-streetball-rama-2022/75197

Vanjske poveznice Uredi

Nedovršeni članak Prozor-Rama koji govori o bosanskohercegovačkoj općini: Prozor-Rama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Prozor-Rama&oldid=6685973"