Otvori glavni izbornik
Naslovnica latinskog prijevoda Pseudo-Dionizijevih spisa

Pseudo-Dionizije Areopagita je naziv kojim se označava anonimni kršćanski autor iz kasnog 5. i ranog 6. stoljeća koji je sastavio korpus teološko-mističnih spisa (lat. Corpus Areopagiticum) na grčkom jeziku, nastalih oko 500. godine, a sačuvanih pod imenom Dionizija Areopagita, prvog kršćanskog biskupa grada Atene.

Sadržaj

Identitet autoraUredi

Budući da je anonimni autor svoja djela potpisao imenom Dionizija, ranog kršćanskog konvertita, njegov stvarni identitet ostao je nepoznat. Njegov identitet doveo je u pitanje već u 6. stoljeću Hipatija iz Efeza, a kasnije i Nikola Kuzanski. Međutim, prvu ozbiljnu kritiku i sumnju u autorstvo napravio je Lorenzo Valla 1456. i John Grocyn 1501. godine.[1] Te opservacije prihvatio je i Erazmo Roterdamski od 1504. nadalje.

U novije vrijeme smatra se da je Pseudo-Dionizije bio možda neki sirijski redovnik, koji je živio u Proklovo doba, a moguće je i da je bio Proklov učenik.[2] Novija istraživanja sugeriraju kako je autor ovih spisa zapravio bio gruzijski teološki pisac Petar Iberijski ili atenski filozof Damaskije.

Djela i učenjeUredi

Uz Pseudo-Dionizija vezuju se sljedeća djela:

  • "O Božjim imenima" (De Divinis Nominibus)
  • "O nebeskoj hijerarhiji" (De coelesti hierarchia)
  • "O crkvenoj hijerarhiji" (De ecclesiastica hierarchia)
  • "O mističnom bogoslovlju" (De mystica theologia)

kao i deset pisama upućenih različitim osobama.

Svrha ovih traktata i pisama bila je da se novoplatonistička filozofija pomiri sa kršćanskom teologijom i misticizmom. Ova su djela znatno utjecala na razvoj Zapadne kršćanske doktrine i duhovnosti, kojoj je odredila religijski i bogoslužni karakter.

Djela O božjim imenima, O mističkoj teologiji, O nebeskoj hijerarhiji i O crkvenoj hijerarhiji predstavljaju glavne spise Corpusa Areopagiticuma, a u uz njih se nalazi i deset pisama. Njihov sadržaj pruža zaokruženu teologiju, koja obrađuje Sveto trojstvo i svijet anđela, inkarnaciju i iskupljenje, te pruža simbolično i mistično objašnjenje svega postojećeg.

Srednjovjekovni filozof Ivan Skot Eriugena preveo je Pseudo-Dionizijeve spise na latinski, a komentare na njih napisali su skolastički pisci 12. i 13. stoljeća, Hugo od svetog Viktora, Albert Veliki i Toma Akvinski. Učenja Pseudo-Dionizija utjecala su na njemačke mistike u 14. i 15. stoljeću te na španjolske mistike u 16. stoljeću.

BilješkeUredi

Vanjske povezniceUredi


  Nedovršeni članak Pseudo-Dionizije Areopagit koji govori o filozofiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.