Putnički prijevoz

Putnički prijevoz je grana prijevozništva koja se odnosi na skupni, rijetko pojedinačni, javni ili tržišni prijevoz ljudi (putnika) do željenoga odredišta prometnim sredstvom. S obzirom na vrstu prometala kojime se prevoze putnici, može biti cestovni, željeznički, zračni, riječni ili pomorski. Predmet je proučavanja logistike, ekonomije, prometnih i tehničkih znanosti, turističke geografije te znanosti o okolišu.

Autobus je primjer pretežno putničkoga prometala. Zastupljen je i u javnom prijevozu (gradskom i prigradskom), ali i na većim razdaljinama (tzv. autoprijevozništvo).

U gradovima i njihovim predgrađima, velegradovima i urbaniziranim područjima razvijeniji su cestovni (taksi) i javni prijevoz (cestovni i tračnički), dok su na većim udaljenostima zastupljeniji prijevoz putničkim zrakoplovima i vlakovima, a na prekomorskim udaljenostima i dužobalnom prijevozu brodovima za krstarenje. Priobalni prijevoz najčešće se vrši trajektima i katamaranima.

Važna je sastavnica gospodarstva, posebice turizma, ali i nekih negospodarskih procesa (pr. obrazovanja).

Putnički prijevoz može se ostvarivati i s više prometala (multimodalni prijevoz), što je česta pojava u javnom gradskom prijevozu. Promjena prometala pritom se obično naziva „presjedanje”.[1]

IzvoriUredi

  1. Hartmann Tolić, Ivana: OPTIMIZIRANJE VOZNOG REDA MREŽE JAVNOG PRIJEVOZA S CILJEM SMANJENJA VREMENA ČEKANJA PUTNIKA I POVEĆANJA POPUNJENOSTI VOZILA Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija: Osijek, 2020.


  Nedovršeni članak Putnički prijevoz koji govori o prometu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.