Radimir Čačić
Radimir Čačić (Zagreb, 11. svibnja 1949.), hrvatski je političar i gospodarstvenik, od kraja 2011. do 14. studenoga 2012. obnašao je dužnost prvog[1][2][3][4] potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra gospodarstva.
Radimir Čačić | |
---|---|
Rođenje | Zagreb, 11. svibnja 1949. |
Stranka | HNS (1990. – 2013.) NSR (2014. – danas) |
Zanimanje | arhitekt |
1. predsjednik Narodne stranke – Reformista | |
2014. – | |
prvi potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske | |
23. prosinca 2011. – 14. studenog 2012. | |
Premijer | Zoran Milanović |
Predsjednik | Ivo Josipović |
Nasljednik | Vesna Pusić |
ministar gospodarstva | |
23. prosinca 2011. – 14. studenog 2012. | |
Premijer | Zoran Milanović |
Prethodnik | Đuro Popijač |
Nasljednik | Ivan Vrdoljak |
ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo | |
27. siječnja 2000. – 24. prosinca 2003. | |
Premijer | Ivica Račan |
Prethodnik | ured osnovan |
Nasljednik | ured ukinut |
predsjednik Hrvatske narodne stranke - liberalni demokrati | |
1994. - 2000. – 2008. - 2013. |
Životopis
urediRadimir Čačić, hrvatski je političar i gospodarstvenik. Majka Dragica bila je službenica. Otac Milan kao tajnik Omladinske organizacije HSS-a u Sušaku te kao sekretar organizacije SKOJ-a odlazi u partizane. Nositelj je spomenice 1941., niza ratnih i poratnih odlikovanja, a tijekom 2. svjetskog rata bio je i vijećnik ZAVNOH-a. Nakon 2. svjetskog rata bio je u nekoliko mandata zastupnik u Hrvatskom saboru, tajnik Vlade i član Vlade Savke Dabčević-Kučar i Dragutina Haramije te do umirovljenja u 49. godini republički javni tužitelj.
Radmir Čačić gimnaziju i Arhitektonski fakultet završio je u Zagrebu u prvom predroku,[5] dok je poslijediplomski studij završio na J. F. Kennedy School of Government, na Harvardu. Neposredno po završetku obrazovanja, od 1973. do 1977. godine radi u Interpublicu, u Zagrebu, uglavnom na poslovima za američko Ministarstvo trgovine za koje realizira međunarodne izložbe u Moskvi i Brnu.
Godine 1978. u Varaždinu formira tvrtku CONING, kojoj je glavni direktor, i zajedno s menadžmentom, pretežni vlasnik do 2000. godine. Između 1993. i 1999. tvrtka je oduzeta dioničarima odlukom Vlade HDZ-a, a odlukom Ustavnog suda uništena vraćena vlasnicima 1999. godine.
Do suđenja zbog rušenja samoupravnog sistema SFRJ 1985. godine, je predavao, kao vanjski predavač, na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te na poslovnoj školi osnovanoj zajedno s Harvard business school. U dva mandata je bio predsjednik udruženja projektnih i savjetodavnih organizacija Hrvatske, od 2001. do 2011. godine bio je predsjednik Hrvatskog teniskog saveza, a početkom 1990. godine i jedan od osnivača i najveći dioničar tvrtke ZAGAL, danas Croatia Airlines.
Godine 1991. je osnovao vojnu jedinicu Odred dragovoljaca Coninga koja je sudjelovala u ratnim operacijama u Varaždinu i pobjedi nad jedinicama varaždinskog tenkovskog korpusa[6] čijom predajom je stvoren materijalni temelj formiranja Hrvatske vojske, jer su osvojena 84 tenka (do tada ni jedan) i 88 oklopnih vozila, desetine topova i teških haubica te ogromna količina druge vojne opreme, što predstavlja prijelomnicu u Domovinskom ratu. Čačić je vodio pregovore i bio talac za poštovanje uvjeta predaje i sigurnost prebacivanja razoružanih pripadnika JNA u Srbiju.[7] Brigadir je Hrvatske vojske te odlikovan spomenicom Domovinskog rata i Redom kneza Domagoja s ogrlicom.
Dana 8. siječnja 2010. u Mađarskoj je na autocesti za Budimpeštu kraj grada Siofaka uzrokovao prometnu nesreću u kojoj su smrtno stradale dvije osobe: Imrene Antal i Gyorgy Liptak.[8] 29. lipnja 2012. godine, na sudu u Kapošvaru Čačić je osuđen na 22 mjeseci zatvora uvjetno, uz rok kušnje od tri godine .[9] Također je osuđen na plaćanje sudskih troškova s 1,9 milijuna mađarskih forinti i zabranu upravljanja automobilom u Mađarskoj na iduće tri godine.[10] 14. studenog 2012. sud u Mađarskoj je presudio kako Čačić ipak mora u zatvor.[11] Istog je dana Čačić podnio ostavku na dužnost potpredsjednika Vlade RH, kao i na mjesto predsjednika Hrvatske narodne stranke.[12] Od 17. lipnja 2013.[13] do 20. lipnja 2014.[14] odslužio je kaznu zatvora u kazneno-popravnom domu u Valturi.
Politička karijera
urediGodine 1985. osuđen je zbog "rušenja samoupravnog sistema SFRJ" u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj instanciji, no po zahtjevu za zaštitu zakonitosti oslobođen odlukom Vrhovnog suda Hrvatske.
Na izborima 1990. godine kao nezavisni kandidat u Koaliciji Narodnog sporazuma Čačić ima najveći postotak glasova za oporbenog kandidata u Hrvatskoj, a iste je godine ukazom predsjednika Republike, imenovan u Ustavnu komisiju za izradu prijedloga novog Ustava Republike Hrvatske. Suosnivač je HNS-a i član Predsjedništva od 1990. te potpredsjednik od 1993. godine, dok je od 1994. – 2000. predsjednik stranke, kao i od 2008. do 2013. godine.
Izabran je za zastupnika u Saboru RH izborima 1995. 1997., 2000., 2003., 2007., 2011., 2015. i 2020 godine.
Čačić 2000. – 2003. zastupnički mandat u Saboru stavlja u mirovanje i obavlja dužnosti Ministra za javne radove, obnovu i graditeljstvo i člana užeg kabineta Vlade. Veliki projekti kao što su autoceste i program društveno poticane stanogradnje danas se vežu uz ime Radimira Čačića i svakako su najveći projekti njegovog ministarskog staža. Po modelu koji je postavio nastavljena je njihova realizacija, ali je cijena kilometra autocesta u vladama HDZ-a nakon njegovog mandata udvostručena, prosječno s 5 na 10 milijuna eura. 2005. godine Čačić ponovo stavlja zastupnički mandat u mirovanje i postaje župan Varaždinske županije gdje osmišljava implementaciju javno-privatnog partnerstva (JPP) u Hrvatskoj. Uvodi prvi puta u Hrvatskoj besplatan prijevoz srednjoškolaca i gotovo sve osnovne i srednje škole Varaždinske županije prevodi na jednosmjensku nastavu. Dužnost župana obnaša do sredine 2008. godine, te se u listopadu iste godine vraća na dužnost zastupnika u Hrvatskom Saboru,[15] istodobno obnašajući dužnost predsjednika Hrvatske narodne stranke.
Na parlamentarnim izborima 2011. god. u koaliciji sa SDP-om osvaja njegov HNS vlast u Hrvatskoj, te R. Čačić postaje Prvim potpredsjednikom Vlade RH. Tu dužnost obnaša do studenog 2012. godine, kada postaje pravomoćnom presuda zbog teške prometne nesreće (sa smrtnim ishodom) u Mađarskoj. Čačić nakon pravomoćnosti presude daje ostavku na dužnosti u Vladi i stranci, a od lipnja 2013. godine odslužuje dvogodišnju zatvorsku kaznu.
U siječnju 2014. godine vodstvo HNS-a je donedavnog (i dugogodišnjeg) predsjednika stranke isključilo iz članstva[16]: razlozi nisu posve jasni, ali mediji navode da je vodstvu stranke smetalo što je Čačić tijekom izdržavanja zatvorske kazne bez njihove privole kontaktirao s političarima izvan stranke, te iskazivao ambicije da se nakon odsluženja kazne vrati u vodstvo stranke i Vlade RH.[17]
U mandatu njegove ostavke i izbacivanja iz stranke HNS je imao 14 zastupnika, dok je na izborima 2020. osvojio jednog zastupnika.
Dio uglednih članova HNS-a nakon Čačićevog izbacivanja i sami demonstrativno napuštaju stranku,[18] osobito u Čačićevoj domicilnoj Varaždinskoj županiji,[19] te se od ožujka 2014. godine aktivno radi na osnivanju nove stranke narodnjaka "lojalnih Čačiću".[20] U prisutnosti Radimira Čačića - koji je u lipnju 2014. god. završio odsluženje zatvorske kazne - osnovana je 28. rujna 2014. god. u Zagrebu "Narodna stranka – Reformisti"; Radimir Čačić je aklamacijom izabran za prvog predsjednika stranke.[21]
2017. godine ponovno je izabran za župana Varaždinske županije i u njegovom mandatu od 2017. godine Varaždinska županija je najuspješnija hrvatska županija u povlačenju bespovratnih sredstava iz Europskih fondova za županijske projekte.
Odlikovanja
uredi- Dragovoljac Domovinskog rata
- Brigadir Hrvatske vojske
- Spomenica Domovinskog rata[5]
- Red kneza Domagoja[5]
Izvori
uredimoljac.hr :: Radimir Čačić, uz dozvolu autora teksta
- ↑ U RH ne postoji službena dužnost Prvog potpredsjednika Vlade, već je to titula koju si je Radimir Čačić sam nadjenuo, što su prihvatili njegovi stranački i kolege iz vlasti te mediji.
Usp. FiZZit.net Odlazak Prvog Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. studenoga 2012. (Wayback Machine), pristupljeno 15. studenoga 2012. - ↑ http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/184945/Koliko-je-stabilna-vladajuca-koalicija.html#.UK9VV--M58E www.tportal.hr
» Čačićevo inzistiranje na tituli prvog potpredsjednika moglo bi se shvatiti i kao svojevrsno redefiniranje titule premijera kao prvog ministra. Ili titula prvog potpredsjednika u stvarnosti znači 'premijer umjesto premijera'? « mr. sc. Boško Picula politolog
- ↑ http://dalje.com/hr-hrvatska/za-cacica-su-svi-kreteni/445533 Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. studenoga 2012. (Wayback Machine) www.dalje.com
» A u biti, što očekivati od čovjeka koji inzistira da ga se službeno potpisuje titulom PRVOG potpredsjednika Vlade što mnogi mediji i prihvaćaju, zajedno sa Vladom. A nitko se ne pita od kada u hrvatskoj Vladi postoji titula PRVI potpredsjednik Vlade? Očito samo za liječenje nečijih kompleksa. « Nataša Zečević
- ↑ http://www.tjedno.hr/index.php/categoryblog/1693-dok-ne-bude-bolje-smanjite-si-plae?format=pdf[neaktivna poveznica] www.tjedno.hr
» Izmišljena titula Prvi potpredsjednik asocira na povijest i na slične slučajeve: Dragi vođa, Drug Tito, Doktor Tuđman… « Saša Radotović
- ↑ a b c moljac. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. lipnja 2010. Pristupljeno 23. veljače 2010. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ HINA. 23. prosinca 2011. Životopis potpredsjednika vlade i ministra gospodarstva Radimira Čačića. dnevno.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2014. Pristupljeno 29. travnja 2014.
- ↑ Radimir Čačić. Večernji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2015. Pristupljeno 29. travnja 2014.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. siječnja 2010. Pristupljeno 30. rujna 2010. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. srpnja 2012. Pristupljeno 29. lipnja 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 14. studenoga 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://www.index.hr/vijesti/clanak/radimir-cacic-mora-u-zatvor-kaznu-ce-izdrzavati-u-hrvatskom-zatvoru/646665.aspx
- ↑ Čačić: Dajem ostavku na sve funkcije! Poštovat ću odluke suda. Večernji list. 14. studenoga 2012. Pristupljeno 9. prosinca 2019.
- ↑ Radimir Čačić 17. lipnja odlazi na odsluženje zatvorske kazne. 24sata.hr. Pristupljeno 9. prosinca 2019.
- ↑ ČAČIĆ NA SLOBODI U tajnosti je izašao iz zatvora i izbjegao brojne novinarske ekipe koje su ga čekale. Jutarnji list. Pristupljeno 9. prosinca 2019.
- ↑ "Izvješće Mandatno–imunitetnog povjerenstva o prestanku mirovanja zastupničkog mandata zastupnika RADIMIRA ČAČIĆA i prestanku zastupničkog mandata zamjenika zastupnika ZLATKA HORVATA" Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. listopada 2015. (Wayback Machine), sa sjednice od 16. listopada 2008., službene stranice Hrvatskog Sabora
- ↑ "Vesna Pusić: Radimir Čačić je izbačen iz stranke! Odluka je konačna; SDP, IDS i HSU: To neće utjecati na budućnost koalicije" M. Piškor (prema izvoru HINA) za "Slobodna Dalmacija", 14. siječanja 2014.
- ↑ "Nastavi li pregovore s Bandićem, Čačić će biti izbačen iz HNS-a", Marko Špoljar za "Večernji list", 7. siječnja 2014.
- ↑ v. primjerice Priopćenje Darka Hrenića, gradonačelnika Novog Marofa Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. listopada 2015. (Wayback Machine), 12. ožujka 2014.
- ↑ "Izbačeni na stol istresli iskaznice HNS-a", Izak Vrtarić za "Večernji list", ožujka 2014.
- ↑ "Oko 204 člana zagrebačke organizacije HNS-a napušta stranku", Iva Puljić Šego za "Večernji list", 5. travnja 2014.
- ↑ "Osnovana Narodna stranka - reformisti, podržali Josipovića" Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. studenoga 2014. (Wayback Machine), "Dubrovnik.press", 28. rujna 2014.