Wikipedija

Radoslav Dodig

hrvatski arheolog, filolog i novinar

Mr. sc. Radoslav Dodig (Prolog, 6. travnja 1954. – Ljubuški, 17. lipnja 2016.), hrvatski arheolog, filolog i novinar.[1] Široj javnosti poznat je kao dvostruki pobjednik Kviskoteke. Veliku je ljubav gajio prema povijesti i arheologiji, bavio se politikom, a radio je kao novinar i kolumnist u BiH.[2]

Radoslav Dodig

Rođenje 6. travnja 1954.
Prolog
Smrt 17. lipnja 2016.
Ljubuški
Narodnost Hrvat
Alma mater Filozofski fakultet u Zagrebu
Portal o životopisima

Životopis uredi

 
Dodig kao pobjednik Kviskoteke sredinom 1980-ih

Dodig je rođen u Prologu pored Ljubuškoga. Osnovnu je školu pohađao u Velikome Prologu, a Sjemenišnu klasičnu gimnaziju u Splitu. Uređivao je skupa s kolegama mjesečnik Nadbiskupijskog sjemeništa Navještenje.[3] Budući da se u SFRJ nakon sjemenišne gimnazije moglo studirati jedino na Filozofskom fakultetu u Skoplju, Dodig u Skopju nastavlja studij klasične filologije.[1]

Od 1986. do 1988. na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku pohađao je poslijediplomski studij "Kulturna povijest istočne obale Jadrana". Magistrirao je radom Ljubuški kraj u antičko doba na Odjelu za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod mentorstvom akademika Nenada Cambija. Gotovu doktorsku disertaciju Uspon i pad Ardijejaca pod mentorstvom prof. Slobodana Čače trebao je obraniti na Sveučilištu u Zadru, ali je zbog bolesti nije uspio obraniti.[4]

Široj javnosti poznat je kao dvostruki pobjednik Kviskoteke.[2] U velikome superfinalu pobijedio je 1986. U tom istom superfinalu sudjelovale su hrvatske kvizaške legende Robert Pauletić (drugo mjesto) i Mirko Miočić (treće mjesto).[2][5] Ostvario je sedam pojedinačnih pobjeda i jednu pobjedu u superfinalu Kviskoteke.[5]

U prvoj polovici osamdesetih bio je nezaposlen, tek je kratko predavao u teslićkoj gimnaziji, a po povratku u rodni Ljubuški nije se mogao zaposliti jer je bio politički nepodoban.[6] U drugoj polovici osamdesetih honorarno je predavao grčki i latinski u Centru za usmjereno obrazovanje "Petar Levantin" u Metkoviću, čiji je stalni zaposlenik postao 1991. Godine 1992. prelazi u Gimnaziju Metković, u kojoj je do 2008. predavao latinski jezik. Godinama je bio aktivan suradnik ogranka Matice hrvatske u Metkoviću,[1] a od 2007. predsjednik Matice hrvatske u Ljubuškom.[7] Bio je članom Hrvatskog arheološkog društva, Hrvatskog filološkog društva te urednik u biblioteci "Stećak" nakladničke kuće ZIRAL-a u Mostaru.[5] Stručne radove objavljivao je u znanstvenoj periodici te zbornicima znanstvenih skupova. Za Slobodnu Dalmaciju i Večernji list pisao je kao dopisnik, i to najčešće o temama iz kulture, lingvistike i kulturno-povijesne baštine.[4]

Doprinos arheologiji dao je i za vrijeme izgradnje autocesta, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je na dionici autoceste A1 Dugopolje-Ravča bio zamjenik voditelja arheoloških radova, a na dionici autoceste A1 kroz BiH Bijača-Zvirovići, zamjenik i voditelj arheoloških zaštitnih radova.[7] U slobodno je vrijeme istraživao kulturno-povijesnu baštinu posebice Hercegovine i Ljubuškog, na čijoj je zaštiti radio. Znanstveni opus čini mu više od 100 znanstvenih, stručnih i preglednih radova te osvrta iz povijesti, arheologije i filologije koje je objavio u zbornicima i publikacijama te veliki broj članaka, feljtona, komentara, kolumna u tiskanim i elektroničkim medijima.[3] Zahvaljujući djelovanju Matice hrvatske u Ljubuškom, pokrenuto je više projekata zaštite spomenika (Rimski kompleks Gračine, Stari grad Ljubuški, nekropola Bijača i nekropola u Studencima koji su proglašeni nacionalnim spomenicima BiH).[7] Očišćena i konzervirana nekropola na Bijači (lokalitet Dilić) uvrštena je na popis 30 UNESCO-ovih zaštićenih lokaliteta grobalja sa stećcima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.[8]

Bio je aktivan u politici od 1990. godine, obnašao je nekoliko dužnosti u vlasti BiH.[3] Osnivač je, pokretač i prvi meštar Ljubuškog Karnevala.[9]

Nagrade i priznanja uredi

  • Nagrada za životno djelo općine Ljubuški[3]
  • prigodom prve obljetnice smrti Hrvatska pošta Mostar tiskala je u njegovu čast prigodnu poštansku markicu[10]

Izbor iz objavljenih radova uredi

  • Greda - srednjovjekovna nekropola u Crvenom Grmu. Hercegovina: časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, 4., 73-80. (1985.)
  • Mlade kod Veljaka - kontinuitet od antike. Hercegovina: godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe, 3(11), 17-22. (1997.)
  • Sekulan, naziv dijela rimske ceste na području Ljubuškoga. Hercegovina: časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, 4-5 (12-13), 39-45. (1998.)
  • Miljokaz cara Licinija. Hercegovina: časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, 6-7 (14-15), 41-47. (2000.)
  • A. A. Barret, Livia: First lady of Imperial Rome, Yale University Press, 2002. Obavijesti: Hrvatsko arheološko društvo, XXXXV (3), 154-156. (2003.)
  • Spomenik Kvinta Valerija iz Hardomilja kod Ljubuškoga. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 95, 363-373. (2003.)
  • Rimski spomenici iz Tomislavgrada. Hercegovina: godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe, 19., 21-30. (2005.)
  • Rimski nadgrobni spomenik iz Tomislavgrada. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 97, 339-351. (2005.)
  • Nalaz rimskih spomenika u Mostarskim Vratima kod Ljubuškoga. Hercegovina: godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe, 20, 7-12. (2006.)
  • Akti crkvenih sabora održanih 530. i 533. u Saloni. Povijesni prilozi / Historical contributions, 35, 9-23. (2008.) (R. Dodig, A. Škegro)

Izvori uredi

  1. ↑ a b c Umro je Radoslav Dodig, metkovic.hr, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 17. lipnja 2016.
  2. ↑ a b c Preminuo Radoslav Dodig, apsolutni pobjednik Kviskoteke  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. lipnja 2016. (Wayback Machine), hrt.hr, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 17. lipnja 2016.
  3. ↑ a b c d Ljportal: Preminuo poznati Ljubušak Radoslav Dodig  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. lipnja 2016. (Wayback Machine), Ljubuški portal, 17. lipnja 2016. Pristupljeno 18. lipnja 2016.
  4. ↑ a b In memoriam R. Dodig, Hercegovački arheološki portal, objavljeno 18. lipnja 2016., pristupljeno 18. lipnja 2016.
  5. ↑ a b c vecernji.ba: Preminuo novinar i arheolog Radoslav Dodig, vecernji.ba, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 17. lipnja 2016.
  6. ↑ Dnevni list | Zorica Volarević: Radoslav Dodig: Kada bih zbrojio sve pobjede u Kviskoteci, ne bih mogao kupiti ni tada rabljenoga ‘stojadina’  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. ožujka 2016. (Wayback Machine) Ljubuški portal (objavljeno 8. travnja 2014., pristupljeno 17. lipnja 2016.)
  7. ↑ a b c Preminuo Radoslav Dodig  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. kolovoza 2016. (Wayback Machine), Radio Ljubuški, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 18. lipnja 2016.
  8. ↑ Stećci Medieval Tombstones Graveyards Službene stranice UNESCO-a (pristupljeno 11. lipnja 2017.)
  9. ↑ Odavanje počasti Radoslavu Dodigu i povratak starim običajima Ljubuškog Karnevala ljubuski-karneval.com (objavljeno 13. prosinca 2017. pristupljeno 6. veljače 2020.)
  10. ↑ Prva obljetnica smrti Radoslava Dodiga  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. lipnja 2018. (Wayback Machine), Hrvatska pošta Mostar, objavljeno 17. lipnja 2017., pristupljeno 24. lipnja 2018.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Radoslav_Dodig&oldid=6492762"