Radoslav Gerba
Radoslav (Rajmund) Gerba[3] (Ogulin, 1. svibnja 1849. – Opatija, 18. ožujka 1918.) bio je hrvatski general austro-ugarske vojske, zapovjednik zagrebačkog XIII. korpusa i Kraljevskog hrvatskog domobranstva.
| Radoslav (Rajmund) Gerba | |
|---|---|
 Medalja s prikazom Gerbe, rad kipara Rudolfa Valdeca (1872. – 1929.)
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1. svibnja 1849. |
| Mjesto rođenja | Ogulin |
| Datum smrti | 18. ožujka 1918. |
| Mjesto smrti | Opatija |
| Nacionalnost | Srbin[1][2] |
| Titule | pravi tajni savjetnik, inhaber |
| Knjige | Borba carskih postrojbi na Siciliji i Korzici 1717-20. i 1790-32. Rat za poljsku ostavštinu 1773-74. Rat za poljsku ostavštinu 1775. |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1868. – 1918. .svg){kind=small} Austro-Ugarska
|
| Čin | general pješaštva |
| Ratovi | Prvi svjetski rat Zaposjedanje Bosne i Hercegovine 1878. |
| Vojska |  austro-ugarska vojska Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
|
| Rod vojske | pješaštvo |
| Jedinice | 71. pješačka pukovnija |
| Zapovijedao | 97. pješačka pukovnija VII. domobransko okružje u Zagrebu XIII. korpus |
| Odlikovanja | Red željezne krune 2. stupnja Željezni križ 1. stupnja |
Životopis uredi
Nakon pohađanja pukovnijske vojno-inženjerske škole 1868. raspoređen je kao natporučnik u 71. pješačku pukovniju te je služio pri glavnom stožeru pukovnije. 1878. s pukovnijom sudjeluje u zaposjedanju Bosne i Hercegovine te je otada služio u raznim glavnim stožerima. Od 1885. do 1889. služio je u odjelu za ratnu povijest Carske Akademije u Beču. 1893. postaje zapovjednik 97. pješačke pukovnije. Od 1903. do 1907. bio je zapovjednik VII. domobranskog okružja u Zagrebu, a 1907. preuzima dužnost zapovjednika XIII. zagrebačkog korpusa.
Protivio se protuzakonitom uvođenju mađarskog na željeznice u Hrvatskoj te ga je u pismu ministru rata, generalu Franzu von Schönaichu, nazvao "mačem u srce".[2] 1. svibnja 1909. dobio je čin generala pješaštva. 1913. postao je pravi tajni savjetnik – imenovan je članom Geheimer Rat (tajnog dvorskog vijeća). Iste je godine dobio počasni naziv "Inhaber" 78. osječke pješačke pukovnije (doslovni prijevod vlasnik), što je u habsburškoj vojnoj tradiciji označavalo posebnu počast vojnom zapovjedniku ili aristokratu.
Književni rad uredi
Knjige o Ratu za poljsku baštinu 1773. – 1775. i borbi austrijskih postrojbi na Korzici i Siciliji su za njegovog života prevedene na talijanski. 2006. i 2008. digitaliziralo ih je Harvardovo sveučilište.[4]
Izvori uredi
- ↑ Iz Krležine ostavštine. Marginalije. Enciklopedija Jugoslavije. Izbor, Kolo, br. 1, proljeće 2007., ISSN 1331-0992
»Bio je divizijski general, a sve ovo što Josip Horvat piše da je odbio Khuenu da uguši nemire »domobranskim oružanim snagama«, to je luk i voda, upravo tako kao i srpsko rodoljublje Raymonda Gerbe, o kome sanja u posljednje vrijeme Savica Kosanović.«(Krleža) - ↑ a b Catherine Horel: Die königlich–ungarische Landwehr (Honvéd) in Kroatien–Slawonien am Vorabend des Ersten Weltkriegs. Caru vjeran do smrti – Kaisertreu bis in den Tod, Die Auflösung der Habsburger Monarchie – 90 Jahre danach, Collegium Budapest/CNRS, 2008., str. 2.
- ↑ Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43 Ožujak 2001.
- ↑ Guerra per la successione di Polonia (1733-35): campagne 1735
Literatura uredi
- (njem.) Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950, Bd. 1 (Lfg. 5, 1957), S. 425; Gerba, Raimund (1849-1918), General
- (engl.) wikipedia.en, Inhaber
- (engl.) Austro-Hungarian Army – Full Generals Promoted 1890-1918 Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. veljače 2012. (Wayback Machine)