Rafael Moneo
José Rafael Moneo Vallés (Tudela, Navara, 9. svibnja 1937.) je španjolski arhitekt i teoretičar arhitekture koji je kao eklektičar uspio ostvariti mnoge konceptualne ideje jasnih formi, funkcija, klimatskih odlika i sl., i premda su sve njegove zgrade jedinstvene, jasno su prepoznatljive kao dio njegove palete;[1] dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu (1996.), poznat i kao jedan od istaknutih autora postmoderne arhitekture.
| Rafael Moneo | |
| postmoderna arhitektura | |
|---|---|
 Rafael Moneo 2009. god. | |
| Rođenje | 9. svibnja 1937. Tudela, Navara, Španjolska |
| Nacionalnost | španjolsko |
| Vrsta umjetnosti | arhitektura, kritičar arhitekture |
| Praksa | Politehničko sveučilište u Madridu Sveučilište Harvard ETSAM |
| Utjecali | Francisco Javier Sáenz de Oiza, Alvar Aalto, Jørn Utzon |
| Poznata djela | Kursall u San Sebastiánu Muzej rimske umjetnosti u Meridi Katedrala Gospe od Anđela u Los Angelesu |
| Nagrade | Pritzkerova nagrada (1996.) RIBA zlatna medalja (2003.) Nagrada princa Asturije (2012.) |
| Portal o životopisima | |
_M%C3%A9rida.jpg)
Životopis uredi
Rafael Moneo je rođen u Tudeli (Navara, Španjolska) i studirao je na Visokoj školi arhitekture u Madridu (Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Madrid, ETSAM) te na Tehničkom sveučilištu u Madridu (Universidad Politécnica de Madrid, UPM) na kojoj je diplomirao arhitekturu 1961. godine. Od 1958. – 61. god. radio je u madridskom uredu arhitekta Francisca Javiera Saenza de Oiza. Godine 1963. dobio je dvogodišnju stipendiju za postdiplomski studij španjolske akademije u Rimu, koja je imala veliki utjecaj na njegov kasniji rad. Nakon povratka u Španjolsku 1965. god., učio je za izvanrednog profesora na ETSAM-u u Madridu (1966. – 70.). God. 1972. je postao profesor Elemenata kompozicije na na Visokoj školi arhitekture u Barceloni (Escuela Técnica Superior de Arquitectura de Barcelona, ETSAB), za što se preselio u Barcelonu. Predavao je arhitekturu na raznim mjestima diljem svijeta, a od 1985. – 1990. je bio predsjednik Harvardske postdiplomske škole dizajna, gdje je zamijenio slavnog profesora arhitekture, Josepa Lluísa Serta.[2] Postao je i akademskim numerarijem likovne akademije Academia de Bellas Artes de San Fernando u Madridu u svibnju 1997. god.
Prestižnu Pritzkerovu nagradu je osvojio 1996. god. zbog svojih „paraelnih stremljenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti” u arhitekturi</ref name PP>.
_02.jpg)
Djela uredi
U Španjolskoj je dizajnirao brojne građevine uključujući obnovu palače Villahermosa (Thyssen-Bornemisza) u Madridu, Nacionalnog muzeja rimske umjetnosti u Meridi, proširenje madridskog željezničkog kolodvora Atocha, Tvornica Diestre u Zaragozi, Zakladu Pilar i Joan Miró u Mallorci i sjedište Bankintera u Madridu, te Gradske vijećnice u Logroñu i Murciji.[3] Njegovi najnoviji radovi su proširenje muzeja Prado i proširenje Banke Španjolske (Banco de España), gotovo potpuno mimetičkim reproduciranjem postojećih zgrada.
_04.jpg)
Neke od istaknutih djela Monea u inozemstvu su Katedrala Gospe od Anđela u Los Angelesu, Umjetnički muzej Davis Sveučilišta Wellesley u Massachusettsu i zgrada Audrey Jones Beck (proširenje Muzeja umjetnosti) u Houstonu. Moneo je također dizajnirao i Chace centar, novu zgradu Rhode Island škole dizajna.[4] Moneov najnoviji rad u SAD-u je Sjeverozapadna kutna zgrada (bivši Međuresorna zgrada znanosti) na Sveučilištu Columbia u New Yorku, koja je otvorena u prosincu 2010. god.
-
Proširenje madridskog željezničkog kolodvora Atocha (1992.) -
Gradska vijećnica na trgu Cardenal Belluga, Murcia (1998.) -
Palača Kursaal, San Sebastián (1999.) -
-
Katedrala Gospe od Anđela, Los Angeles, Kalifornija (2002.) -
Muzej znanosti u Valladolidu (2003.)
Kronološki popis značajnijih djela uredi
- Prefektura Logrono, Logrono, Španjolska (1973. – 1981.)
- Nacionalni muzej rimske umjetnosti, Merida, Španjolska (1980. – 1985.)
- Sjedište Banke Španjolske, Jaén, Španjolska (1983. – 1988.)
- Željeznički kolodvor Atocha, Madrid, Španjolska (1985. – 1988.)
- Zračna luka San Pablo, Sevilla, Španjolska (1989. – 1992.)
- Zgrada L'Illa Diagonal Avenue, Barcelona, Španjolska (1986. – 1993.)
- Muzej moderne umjetnosti i arhitekture u Stockholmu, Švedska (1991. – 1998.)
- Gradska vijećnica, Murcia, Španjolska (1991. – 1998.)
- Koncertna dvorana, Barcelona, Španjolska (1987. – 1999.)
- Kongresna palača i auditorij Kursaal, San Sebastián, Španjolska (1990. – 1999.)
- Zgrada Audrey Jones Beck, Muzej umjetnosti u Houstonu, Texas, SAD (1992. – 2000.)
- Muzej znanosti, Valladolid, Španjolska (2001.)
- Sveučilišna knjižnica Aremberg, Leuven, Belgija (1997. – 2002.)
- Kazalište u Baselu, Švicarska
- Katedrala Gospe od Los Angelesa, Los Angeles, Kalifornija, SAD (1996. – 2002.)
- Grand Hyatt Hotel i uredi u Berlinu, Njemačka
- Muzej Thyssen-Bornemisza palače Villahermosa, Madrid, Španjolska
- Klinika za dječje bolesti (Majčinstvo O'Donnell), Madrid (1996. – 2003.)
- Proširenje muzeja Prado, Madrid (2007.)
- Nova knjižnica Sveučilišta Deusto, Bilbao, Baskija (2009.)
Izvori uredi
- ↑ iz citata stručnog žirija Pritzkerove nagrade
- ↑ Sveučilišni profil Rafaela Monea, Harvard Graduate School of Design (engl.) Preuzeto 30. svibnja 2013.
- ↑ Gonzalo Herrero Delicado, Murcia City Hall, Murcia, Spain: José Rafael Moneo 1998, Galinsky. 2006.
- ↑ Campus Initiatives: The Chace Center Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. svibnja 2006. (Wayback Machine) (engl.) Preuzeto 30. svibnja 2013.