Otvori glavni izbornik

Ratko Zvrko (Beograd,[1] 20. travnja 1920.Dubrovnik, 23. rujna 1998.), bio je hrvatski književnik, novinar i boksač. Pjesme je u početku objavljivao pod pseudonimom Marijan Vučić u periodici te u mnogobrojnim zbirkama i slikovnicama. Okušao se i u prijevodima s talijanskoga (Čipolino G. Rodarija, 1960).[2]

Ratko Zvrko
Ratko Zvrko.jpg
Pseudonim Marijan Vučić
Rođenje 20. travnja 1920.
Smrt 23. rujna 1998.
Zanimanje književnik i novinar
Period pisanja 1950-ih do 1998.
Književne vrste književnost za djecu

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Ratko Zvrko rođen je 20. travnja 1920. u Beogradu, a djetinjstvo proveo u Drveniku, naselju u općini Konavle pokraj Dubrovnika[1]. Kao gimnazijalac smislio je slogan „Bilo kuda, Kiki svuda” za tvornicu Union (danas Kraš). Autor je više televizijskih emisija i serija za djecu.[1]

Boksačka karijeraUredi

Počeo se baviti boksom u Dubrovniku. Meč karijere imao je u Dubrovniku, 11. travnja 1943. protiv prvaka Italije Lodovica Giobbija. Pobijedio ga je, što se slavilo kao pobjeda nad Talijanima, koji su u to vrijeme za Drugog svjetskog rata okupirali Dalmaciju. Sljedećeg dana, talijanske vlasti su ga zatvorile na neko vrijeme u tvrđavu Lovrijenac.

Bio je prvak Hrvatske u boksu 1945. (u srednjoj kategoriji).[1] Poslije Drugog svjetskog rata, imao je meč s višestrukim olimpijskim pobjednikom, mađarskim boksačem Lászlóm Pappom. Izgubio je, ali je izdržao borbu do kraja.

Novinarska karijeraUredi

Počeo je novinarsku karijeru, javljajući rezultate boks mečeva za Vjesnik.[1] Prekinuo je karijeru u boksu i bavio se novinarstvom. Pisao je za Vjesnik, Vjesnik u srijedu, Večernji list, Globus, Arenu, Modru lastu itd. Dok je bio urednik rubrike pomorstva u Vjesniku, pokrenuo je 1966. trofej "Plava vrpca Vjesnika" za plemenite pothvate na moru, koji postoji i danas.[3][4] Bio je i vanjskopolitički dopisnik iz Trsta, a kao reporter proputovao je mnogim europskim, afričkim i azijskim državama.[1] Organizirao je dječje romobilske utrke oko zgrade Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu pod motom "Brzina, ali oprez".

Prvom zbirkom Olimpijsko selo Čvrk (1952.) najavio je svoje temeljne preokupacije – sport i sportske igre.[2] Napisao je zbirku pjesama za djecu Grga Čvarak, koja je prvi put objavljena 1967. Za tu je zbirku iste godine dobio i književnu nagradu "Grigor Vitez".[1] Postala je jedna od najobjavljivanijih knjiga hrvatske književnosti za djecu i sastavni dio školske lektire. Pisao je pjesme i za odrasle. Godine 1978 napisao je biografiju slavnoga hrvatskog boksača Mate Parlova Zlatne rukavice Mate Parlova. Bio je prijatelj Dobriše Cesarića, s kojim se dopisivao u stihovima.

Nepotpun popis djelaUredi

  • Olimpijsko selo Čvrk, 1952.
  • Čarobni prozor, 1957.
  • Torba Djeda Mraza, Zagreb: Lykos, 1959.[5]
  • Grga Čvarak, Zagreb 1967.1, 1970.2, 1972.3, 1974.4, 1975.5, 1977.6, 1978.7, 1979.8, 1981.9, 1985.10, 1986.11, 1988.12, 1990.13, 1995.14, 1998.15, 2000.16, 2001.17, 2002.18, 2003.19, 2004.20, 2005.21, 2006.22, 2007.23
  • Uzbuna u robnoj kući, Zagreb 1976.
  • Zlatne rukavice Mate Parlova, Sisak 1978.
  • Smijeh nije grijeh, Zagreb 1990.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Zvrko, Ratko, Hrvatska Enciklopedija
  2. 2,0 2,1 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Zvrko, Ratko, pristupljeno 3. ožujka 2016.
  3. Kapetan duge plovidbe s velikim srcem
  4. Glas Grada Damir Račić: Trofej ljudima a ne brodovima (2), 8. studenoga 2061. (pristupljeno 7. travnja 2017.)
  5. Katalog Knjižnica grada Zagreba: Torba Djeda Mraza / Ratko Zvrko, pristupljeno 20. veljače 2016.