Nacrt:Ratni turizam

(Preusmjereno s Ratni turizam)

Ratni turizam je rekreativno putovanje u aktivne ili bivše ratne zone u svrhu razgledavanja ili proučavanja povijesti. Izraz se može koristiti pejorativno za opisivanje traženja uzbuđenja na opasnim i zabranjenim mjestima. Godine 1988. PJ O'Rourke primijenio je pejorativno značenje na ratne dopisnike.[1]

Rano ratovanje uredi

 
Slika Turisti koji gledaju prvu bitku na Bull Runu, Vojnik u našem građanskom ratu Franka Leslieja (1893.)

Prvim se ratnim turistima smatraju ratni umjetnici i ratni dopisnici poput Willema van de Veldea. Van de Velde se 1653. u malom čamcu otisnuo na more kako bi promatrao pomorsku bitku između Nizozemaca i Engleza, te je na licu mjesta izradio mnoge crteže.[2]

Krimski rat uredi

Tijekom Krimskog rata, turisti predvođeni Markom Twainom posjetili su uništeni grad Sevastopolj. Twain je čak prekorio svoje suputnike jer su s poprišta uzimali šrapnele kao suvenire. Knez Menjšikov pozvao je dame iz Sevastopolja da gledaju bitku kod Alme s obližnjeg brda. Fanny Duberly otputovala je sa svojim mužem na Krim 1854. godine te ostala s njim svo vrijeme koje je tamo proveo, unatoč protestima zapovjednika poput Lorda Lucana. Kao jedina žena na prvoj crti bojišnice, bila je u centru pažnje. Unaprijed su joj govorili za planirane napade, što joj je dalo priliku da istima svjedoči. 

Američki građanski rat uredi

Prva bitka kod Bull Runa, također poznata kao First Manassas (ime koje koriste snage Konfederacije), vodila se 21. srpnja 1861. u okrugu Prince William u Virginiji, u blizini grada Manassasa. Bila je to prva velika kopnena bitka u Američkom građanskom ratu. Očekujući laku pobjedu Unije, bogata elita obližnjeg Washingtona, uključujući kongresnike i njihove obitelji, došla je na piknik i gledala bitku. Kad je potisnuta vojska Unije stala bježati, ceste prema Washingtonu bile su blokirane od strane uspaničenih civila koji su pokušavali pobjeći u svojim kočijama. Frank Leslie je to urezao u gravuru Vojnik u našem građanskom ratu.[3] Bitku kod Gettysburga također su promatrali brojni turisti, [4] uključujući Arthura Lyona Fremantlea.

Kasno 19. stoljeće uredi

Thomas Cook počeo je promovirati ture po bojnim poljima Drugog burskog rata prije nego što je sam sukob završio. Razni drugi putnički agenti oglašavali su lako dostupna i slikovita bojišta poput Tugele i Ladysmitha. Grupe turista pratile su iz blizine i Francusko-pruski rat, posjećujući bojna polja netom nakon završetka borbi, što su Alfred Milner, The Observer i Punch kritizirali.[5]

Jedan od prvih putničkih agenata, Henry Gaze, 1854. godine osmislio je turu koja je uključivala bojno polje Waterloo. Waterloo je 1886. bio i odredište ture Polytechnic Touring Associationa, tijekom koje su školarci i učitelji posjećivali poprište u obrazovne svrhe. Prema turističkom vodiču Thomasa Cooka iz 1913., sve veća popularnost Waterlooa kao turističke atrakcije dovela je do pojave brojnih šarlatana koji su tvrdili da su sudjelovali u bitci. Vodič je također istaknuo rastuću trgovinu relikvijama i suvenirima povezanim s bitkom.[6]

Prvi svjetski rat uredi

Unatoč kritikama, ratni turizam nastavio se razvijati prateći općeniti ritam turizma. Početkom Prvog svjetskog rata postalo je jasno da će po završetku rata poprišta bitaka privući znatnu pozornost potencijalnih turista. Iako su primjeri ratnog turizma zabilježeni i tijekom samog rata, takav je vid turizma ostao ograničen zbog protivljenja francuskih vlasti.[7]

Nakon završetka rata, dotadašnji primjeri lova na trofeje zamijenjeni su posjetima u obliku hodočašća. Britanski obavještajac Hugh Pollard opisao je Ypres Salient kao sveto tlo zbog velikog broja grobova vojnika Antante u regiji. Brojni veterani složili su se s tim mišljenjem. Anglikanski i katolički vjerski turizam u međuratnom se razdoblju sve češće povezivao s ratnim turizmom. U rujnu 1934. 100.000 bivših vojnika katoličke vjere obje sukobljene strane posjetilo je Lourdes kako bi molili za mir. Velik broj anglikanskih turista također je krenuo na putovanja na bojna polja Palestinske kampanje. Grčka, Turska i Italija također su postale popularne destinacije ratnog turizma.[8] [9]

Razne su putničke agencije izdale niz vodiča s temom bojnih polja, što je dodatno potaknulo rast popularnosti ratnih tura. Studija iz 1936. iznijela je na vidjelo činjenicu da je većina ratnih turista tijekom tog razdoblja bila ili vođena znatiželjom ili je htjela odati počast svojim poginulim rođacima.[10] Danas ratni turizam povezan s Prvim svjetskim ratom privlači desetke tisuća turista u nekadašnje ratne zone na Zapadnoj bojišnici te primjerice u Dardanelima.[11]

Drugi svjetski rat uredi

Nakon završetka Drugog svjetskog rata bivša su ratišta prerasla u nova ratna turistička odredišta. Saipan, kao i druga bojišta na Pacifiku, postao je mjesto hodočašća bivših japanskih boraca koji su podizali spomenike poginulim suborcima.[12]

Moderno ratovanje uredi

 
Grupa ratnih turista kod Vrata Menin - Memorijala nestalima, Belgija

Foley i Lennon istraživali su ideju da ljude privlače regije i mjesta gdje su se dogodila "neljudska djela", te zaključili da ih potiču medijsko praćenje i želja da sami vide mjesta gdje su se nedjela odvijala. Nadalje tvrde da postoji simbiotski odnos između atrakcije i posjetitelja, bilo da se radi o logoru smrti ili mjestu smrti slavne osobe.[13]

21. stoljeće uredi

Godine 2008. bivši stručnjak za sigurnost Rick Sweeney osnovao je War Zone Tours, dok je bivši novinar New York Timesa Nicholas Wood osnovao drugu tvrtku koja se bavi ratnim turizmom.[14] Sweeney je dio grupe turističkih vodiča koji vode turiste u zemlje u kojima su se odvili ili se još odvijaju sukobi. Kao primjer, 2010. godine putovanje u Bagdad koštalo je i do 40.000 američkih dolara. Godine 2014. ratni je turizam bio u porastu [15] te uključivao turiste u Izraelu koji su nazočili sirijskom građanskom ratu. Želja da se iskusi sukob te da ga se fotografira i dokumentira putem društvenih mreža mogla bi dovesti do rasta ratnog turizma, smatra novinar iz Tel Aviva.[16] Ratni turizam u Izraelu također je pokriven u dokumentarnom filmu War Matador iz 2011. autora Avnera Faingulernta i Macabit Abramson.[17]

U Iranu se studenti, pripadnici Basija i zainteresirani ljudi rutinski vode na bivša poprišta bitaka u Iransko-iračkom ratu jer iranski vladajući režim rat smatra "svetom obranom" i ideološkim stupom postojanja Islamske Republike. Putovanja organizira sam Basij, ogranak Korpusa iranske revolucionarne garde (IRGC), koji zainteresirane za posjet poprištima obično nalazi u džamijama, školama ili sveučilištima. Putovanja, koja se službeno nazivaju "Ture za putnike svjetlosti", jeftina su i organiziraju se autobusom, pod lošim sigurnosnim uvjetima. Od 2008. spomenute ture autobusom dovele su do smrti više od 75 putnika u oko sedam putovanja.[18] Godine 2013. tadašnji ministar obrazovanja Hajibabayi predložio je da se turistima ubijenima tijekom tih tura dodijeli status mučenika.

Godine 2022. kanadski političar Dominic Cardy proveo je odmor u Ukrajini.[19] Tamo je posjetio mjesta koja su pretrpjela ruska bombardiranja te putem svog osobnog računa na Twitteru podijelio više slika i videa.[20]

Vidi također uredi

  • Mračni turizam
  • Turizam katastrofe
  • Najopasnija mjesta na svijetu
  • Turizam u Siriji#nakon 2011

Reference uredi

  1. Holidays in hell, O'Rourke
  2. Butler, R., & Suntikul, W. (Eds.). (2013). Tourism and war. Routledge.
  3. Burgess, Jim. 10. ožujka 2011. Spectators Witness History at Manassas. Civil War Trust. Ground Magazine, Spring 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2017. Pristupljeno 12. rujna 2014.
  4. Kamlin, Debra. 15. srpnja 2014. The Rise of Dark Tourism. The Atlantic. Pristupljeno 12. rujna 2014.
  5. Lloyd, pp. 20–21
  6. Lloyd, pp. 19–20
  7. Lloyd, pp. 23–24
  8. Lloyd, pp. 26–27
  9. Lloyd, pp. 29–34
  10. Lloyd, pp. 29–31
  11. Fathi, Romain. 2014. Connecting Spirits: The commemorative patterns of an Australian school group in Northern France. Journal of Australian Studies. 38 (3): 345–359. doi:10.1080/14443058.2014.921635
  12. Стингл, pp. 370–384
  13. Lynch, Paul; Causevic, Senija. 21. listopada 2008. Tourism development and contested communities. Revue Électronique des Sciences Humaines et Sociales. Pristupljeno 11. prosinca 2014.
  14. War Tourism Is A Disturbing Trend On The Rise In Israel. Carbonated Tv |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  15. Griggs, Mary-Beth. People are Traveling to War Zones for Tourism. Smithsonian. Smithsonian. Pristupljeno 12. rujna 2014.
  16. 'Dark tourism' in strife-torn areas on the rise. CBC News. 31. srpnja 2014. Pristupljeno 12. rujna 2014.
  17. War Matador. Eye on Palestine. Eye on Palestine. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2014. Pristupljeno 29. svibnja 2023.
  18. fa:راهیان نور
  19. Le ministre néo-brunswickois Dominic Cardy se rendra bientôt en Ukraine. Radio Canada. 1. rujna 2022. Pristupljeno 13. rujna 2022.
  20. Twitter

Daljnje čitanje uredi

  • Lloyd, David W. 1998. Battlefield Tourism. Berg. Oxford. ISBN 978-1-85973-179-6
  • Butler, Richard, and Wantanee Suntikul, eds. Tourism and war (Routledge, 2013)
  • Стингл, Мирослав. 1989. Приключения в Океании. Правда. Moscow. ISBN 978-1-85973-179-6
  • Butler, R., & Suntikul, W. (Eds.). (2013). Tourism and war. Routledge.
  • Evanno, Yves-Marie, and Vincent, Johan (eds.), Tourisme et Grande Guerre. Voyage(s) sur un front histoirque méconnu (1914-2019) (Ed. Codex, 2019)
  • Lennon, John; Foley, Malcolm. 2004. Dark tourism Reprinted. izdanje. Thomson. London [u.a.]. ISBN 978-0826450647
  • Lisle, Debbie. "Consuming danger: reimagining the war/tourism divide." Alternatives (2000): 91–116. in JSTOR
  • O'Rourke, P.J. 1988. Holidays in Hell 1st izdanje. Atlantic Monthly Press. New York. ISBN 978-0-87113-240-6
  • Weaver, David Bruce. "The exploratory war‐distorted destination life cycle." International Journal of Tourism Research 2.3 (2000): 151–161.
  • Winter, Caroline. "Tourism, social memory and the Great War." Annals of Tourism Research 36.4 (2009): 607–626. onlineArhivirana inačica izvorne stranice od 30. ožujka 2017. (Wayback Machine)

Vanjske poveznice uredi

Predložak:Tourism