Razgovor:Crkva sv. Bartola u Novim Mikanovcima
| Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Crkva sv. Bartola u Novim Mikanovcima. | |||
|---|---|---|---|
| |||
| Pismohrane: | |||
Možda i ovo ubaciti u članak?
Neobično uvjerljiv prilog povijesti crkve sv. Bartola da je Vladimir P. Goss: Već sam kontrast tananog valjka i pravokutne crkvene lađe djeluje neobično, a taj se dojam povećava kad zapazimo da je toranj zapravo nakrivljen prema zapadu i da je netko, u poznije vrijeme, dozidao na vrhu osmerokutnu ložu za zvona koja se naginje na istok kako bi se "ispravila" ranija anomalija.
Crkva sv. Bartola nadahnula je i slikara Matiju Pokrivku. On ju je nacrtao 1989. godine. Tom prigodom mu je Ante Kasić otkrio da kosi toranj crkve ima otklon 112 cm.
O crkvi sv. Bartola pisala je i prof. dr. Sena Sekulić - Gvozdenović u djelu "Crkve - tvrđave u Hrvatskoj" te više puta Lelja Dobronić u kontekstu srednjovjekovnih viteških redova (posljednji puta u "Templari i Ivanovci u Hrvatskoj, 2002.) Prof, Tomislav Šalić je u svojoj knjizi "Vrbica u Đakovštini 1330.- 1990." također pisao o crkvi sv. Bartola, a svećenik Ivan Cvrković je sastavio Imovnik crkve koji se nalazi u Spomenici župe sv. Klare djevice u Starim Mikanovcima. U tom Imovniku navodi mišljenje vel. prepošta Matije Pavića da je crkva sv. Bartola bila župna crkva župe Vrbica sve do novijih vremena, iako ju povijesne listine kao takvu ne spominju.
Đuro Szabo o crkvi piše: Ne vjerujem, da je to crkva Križara, ne mislim da je to ostatak franjevačkog samostana, što su ga posjednici Hrvatski (Horvati) sazidali na svom posjedu dozvolom pape Grgura 1376. godine, ali znadem da je u suštini svojoj ostatak dalekih, dalekih vremena, znadem da je preživjela tursko doba, pa je tekar u 18. stoljeću dobila svoj današnji oblik.
Crkva sv. Bartola nadahnula je i Matiju Antuna Reljkovića da napiše crticu "Kriv toranj" i preko nje kaže ljudima da su himbeni, umišljeni i da se vole obmanjivati lažima, da bi postali "veliki", "pametni" i "sposobni". O crkvi je s ganućem pisao i Vanja Radauš, koji nam je često upućivao prijekore, da je kod nas "jako puno nemara, a tako malo kulture", pa ne vodimo računa o spašavanju i održavanju naše bogate kulturne baštine. "Od kako sam vidio Ravenu- piše Vanja Radauš- ne da mi mira toranj crkve sv. Bartola u Mikanovcima. Nigdje nisam vidio takova tornja, osim u Raveni, jednoj od posljednjih prijestolnica kasnog rimskog carstva. A u toj Raveni stolovala je Galla Placidia (tamo joj je i grobnica ukrašena možda najvrhunskijim mozaicima što ih je ljudska ruka stvorila u tom malom, čudesnom interijeru), unuka rimskog cara Valentiniana I. rođenog u rimskim Cibalae (Vinkovci)". Vanja, dakle izražaba mogućnost da je crkva sv. Bartola arhitektonski odjek ravenskih crkava.