Razgovor:Narječja hrvatskog jezika

Dodaj temu
Aktivne rasprave
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Narječja hrvatskog jezika.
Rad na člancima
Pismohrane:


Narječja hrvatskoga jezikaUredi

Gorski kotar u okvirima Republike Hrvatske relativno je nepoznat kraj. Za nj vezujemo frazeme poput zelena pluća Hrvatske, Hrvatska Švica, no rijetki su oni koji znaju točan geografski položaj, gdje započinje i gdje završava teritorij Gorskoga kotara, strukturu stanovništva i njihova jezična obilježja. Čak i sami Gorani nedovoljno poznaju, paze i čuvaju svoje etnografske, kulturne, ekološke, povijesne i geografske osobitosti. Gorski kotar uistinu jest zeleni dragulj Hrvatske. Klimatski izuzetno nepovoljan, tako blizu mora, a tako daleko, nije ni čudo da je stoljećima izložen raseljavanju i depopulaciji te je jedan od najrjeđe naseljenih područja Hrvatske. Iako mnogo toga može ponuditi na turističkom, poljoprivrednom i industrijskom planu, tema ovog eseja jest jedna iznimna osobitost, čak kuriozitet koji bi trebala zaštititi ne samo Vlada Republike Hrvatske, nego i UNESCO. Naime, jedna od iznimnih posebitosti Gorskoga kotara jest ta da su na tako malom geografskom prostoru s tako malo stanovnika prisutna sva tri narječja – čakavsko, štokavsko i kajkavsko iako Gorski kotar površinom obuhvaća 1270 km2 (od čega na šume otpada 63%), sa 342 naselja i 27.000 stanovnika (popis 2001. godine). Gorski kotar slabo je naseljeno područje sa svega 21,2 stanovnika po km2.

Govori s čakavskom osnovom

U Gorskome kotaru ne postoje pravi čakavski govori, već govori s čakavskom osnovom koja se s vremenom i prostornim migracijama mijenjala, ali je ipak zadržala osnove ustrojstva čakavskih narječja. U Gorskome kotaru govori s čakavskom osnovom dijele se na ove govore: - istočne govore (to su govori kojima govore mještani Senjskog, Jablana, Stubice i Presike iako su u kajkavskom okruženju (što neminovno utječe na te govore, naročito Vrbovsko).

- zapadne govore (riječ je o nekoliko geografski izoliranih mjesta s desetak kuća, gotovo enklavama – Slavici, Brestovoj Dragi, Starome Lazu, Kosi i Cagaru - koja su zbog svoje izoliranosti „čakavskija“) te o mjestima s graničnog područja s primorskim čakavskim govorima – Mrzlim Vodicama i Brdu, tj. Benkovcu Fužinskom. Ponešto se čakavskih crta zapaža i u izrazitijim kajkavskim govorima u mjestima Vrata, Belo Selo, Fužine i Lokve. Po najizrazitijem čakavskom naselju na tom području te ćemo govore svrstati u slavički govorni tip. Govorne značajke: zastupljena je upitno-odnosna zamjenica ča, vokali su čiste (srednje) artikulacije: kontinuante su starog jata vokali i i e, ali ikavizam prevladava, u konsonantizmu je zastupljen glas h, -m se smjenjuje s –n, čuva se krajnje –l,  genitiv množine je bez nastavka –a, dativno-lokativno-instrumentalni oblik množine teži izjednačavanju, značajka je i čuvanje prijedloga v i va, z u značenju s(a) i iz, čuvaju se stari leksički čakavizmi, ali ima i pomorskih romantizama, goranskih germanizama pa i turcizama.

Prema povjesničaru i putopiscu Rudolfu Strohalu razlog prisutnosti čakavštine na ovim prostorima je gradnja Karoline kada su primorski čakavci došli za poslom i ostali u ovim krajevima.

Štokavski govori Dijele se na istočni i zapadni tip. Istočni tip – ijekavski tip Riječ je o govorima kojima se koristi stanovništvo pravoslavne vjeroispovijesti koje naseljava Moravice, Ljubošinu, Gomirje, Ključ i Vojni Tuk. Taj tip štokavštine poznat je još pod nazivom drežničko-jasenački i moravički tip -govorne značajke: čist vokalizam s pet osnovnih vokalnih fonema i pretežno s jednosložnim izgovorom naglašenog dugog jata – takav izgovor obilježava se tradicijskom grafijskom sekvencom –ije- , u kratkim slogovima analogni je refleks –je-, pri čemu to –je- izaziva jotiranje prethodnih suglasnika, ima ponešto ikavizama i ekavizama, u konsonantskom se inventaru pojavljuje fonem h, ali nije sustavno zastupljen, fonem f također tendira zamjenama, ali se sve više restituira, osobito je zapažen u tuđica, u određenim se pozicijama realizira fonem š, sustavno se ne provodi palatalizacija velara u deklinaciji imenica, izostaje krajnje infinitivno –i, u glagolskom se pridjevu radnom obično steže završetak –ao u a, akcentacija je novoštokavska s prenesenim akcentima i s dugim vokalima samo iza naglašenih slogova, u morfologiji ima dosta starijih odnosa, ali se danas sve više i više unose i noviji oblici, redovito se ostvaruje tzv. duga množina, muški hipokristici imaju završetak –o, a završetak muških etnika i sličnih tvorbi u singularu redovito je bez krajnjega -in Zapadni tip – ikavski tip mrkopaljsko-lički tip je ikavski tip štokavštine kojim govore stanovnici Mrkoplja, Sungera, Mrkopaljskog Tuka i Liča. -govorne značajke: taj se tip odlikuje ikavskim izgovorom kako kratkih tako i dugih (naglašenih i nenaglašenih) kontinuanata starog jata, zamjenica što, prijelaz ǫ u u, prijelaz slogotvornog l u u, zamjena poluglasa s a, zamjena l s o (u nekim dijalektima a) na kraju sloga, većinom gubljenje h, naglasak "pomaknut" s posljednjega sloga, nenaglašene dužine, akcentuacija je uglavnom novija, novoštokavska, u morfologiji se čuva dosta jezične starine, sporadično se čuvaju oblici imenske deklinacije neodređenih pridjeva, umetanje -ov-/-ev- u sklonidbi dijela imenica muškoga roda (takozvana duga množina), izjednačavanje padeža u množini.

Kajkavski govori

Nije neobično da se kajkavski idiomi pojedinih goranskih sela drastično razlikuju, ne samo u varijantama, nego i u leksemima. Jedan od rječitih primjera je etnografski dijalektizam koji se odnosi na goranski kulinarski specijalitet – goranski nadjev, punjeno životinjsko crijevo sitno sjeckanom šunkom, slaninom, mladim lukom i kockicama kruha, sve skupa pomiješano jajima i kuhano u vodi. Dotično jelo naziva se: budla u gerovskom području, nadelo u Lokvama, želudac u Skradu, žeodc u Delnicama i sl.

. Razlikuju se po otvorenosti samoglasnika (postoje govori koji zbog utjecaja i blizine slovenske granice još uvijek zadržavaju poluglasove slične staroslavenskim joru i jeru, jaka je diftongacija, prisutni su brojni germanizmi i sl.) Dijele se na: - lukovdolski tip - ravnogorski tip - brodski tip - delnički tip - gerovsko –čabarski tip - prezidanski tip - lokvarsko-fužinarski tip (starija podjela) Svi ti govorni tipovi i pojedini mjesni govori čine poseban oblik kajkavštine, drukčiji od kajkavštine u sjevernom dijelu Hrvatske; drukčije im je i podrijetlo. Govorne značajke: upitno-odnosna zamjenica kaj s akcenatsko-kvantitativnim i glasovnim modifikacijama koje variraju od lika kaj do lika kej, gotovo u svim govorima lična zamjenica za 1. lice jednine (ja) ima polazni oblik u liku es, a varijacije su est, jest, ez i sl., vokalizam je najčešće veoma razvijen, odlika mu je da gotovo svugdje ima red otvorenih (širokih) i re zatvorenih (uskih) vokala, s mogućnošću diftongacije drugih i redukcije prvih, govori su u načelu ekavski, osobitost je i jače ili slabije izraženo akanje tj. zamjena vokala o vokalom a, svi govori imaju u sistemu h, ali ima pojedinačnih razlika i u distribuciji i u izgovoru toga glasa, krajnje –m u mnogim se govorima preobraća u –n. Svaki idom ima svoje posebitosti, a njihovo iznošenje zahtjeva lingvističku stručnost i izvrsno poznavanje jezičnih sadržaja. No, na razini osnovne informacije vidljive su neke posebitosti kao npr. u lukovdolskim govorima(govoru Ivana Gorana Kovačića) razlikuje se tvorba 3.l.prezenta – vididu, čujedu, ravnogorski tip obilježava upitna zamjenica kej te lokalizmi mataferčk (leptir) i pouštr (jastuk), delnički tip je „tvrđi“ oblik s mnogo poluglasova – bt, ps, dš, pj, gerovsko-čabarski i prezidanski tip zbrog prometne izolacije i blizine granice poprilično se razlikuju od ostalih govora dok su fužinarski i lokvarski miješani s elementima čakavštine, a Lokvarci imaju posebitost u tvorbi perfekta, naime u 3.l.jednine perfekt završava na –f: čuf, vidof, delaf. No, da ne bi sve završilo na pukom teoretiziranju slijede primjeri nekih frekventnijih leksema u pojedinim goranskim idiomima.


Novija istraživanja i klasifikacija

Nastavnik upućuje učenike na rad Josipa Lisca Hrvatska dijalektologija 2. čakavsko narječje u kojem sustavno istražuje i čakavštinu Gorskoga kotara te Zavičajni govor nastojeći učenike motivirati na samostalni istraživački rad. Novija istraživanja profesora Josipa Lisca pojednostavljuju klasifikaciju kajkavskih govora na manju skupinu istočnih i veću skupinu zapadnih poddijalekata. Radi se o najsuvremenijim i najnovijim istraživanjima koja su nedavno objavljena i treba ih upoznati i proučiti. Jasminka Lisac (razgovor) 21:01, 24. studenog 2014. (CET)

Izdvajanje narječjaUredi

Zapravo se prvo izdvaja kajkavsko, pa čakavsko pa štokavsko(originalno šćakavsko) narječje. Naravno prije ove podjele od praslavenskog odpadaju slovenska i srpska narječja. U tekstu su navedena izdvajanja "književnih" jezika, a ne narječja. Također, posto cijeli niz prijelaza i asimiliranih narječja.

  • Jugozapadni istarski je čakavizirana štokavština (bivši Biokovsko-cetinski i jug zapadnohumskog dijalekti), Donjesutlanski je kajkavizirana čakavština
  • Križevačko-podravski sadrže dosta kajkaviziranih štokavskih
  • Slavonski (koji su mix arhaičnih kajkavsko-šćakavskih govora, pogotovo na sjeveru i doseljeničkih govora) sadrži i dosta asimiliranih kajkavskih (pogotovo na sjeveru), a ima i čakavskih isoglosa
  • Prigorski sadrži čakavsko-kajkavske govore (govori ozaljskog kruga
  • kao i srednječakavski (pogotovo u Gradišću, a tamo se nalaze i asimilirani kajkavski)
  • Vlaška oaza u Gradišću sadrži dobrim djelom i štokavizirane južnočakavce
  • južnočakavski je po svojoj naravi poluštokavski
  • Turopoljsko-posavski isto ima prijelaz prema štokavici (a manjim dijelom i prema čakavici)
  • Buzetski ima prijelaze prema slovenskim graničnim narječjima (imaju i oni prema čakavici, pogotovu u Istri)
  • Istočnobosanski (šćakavska jekavica) je na pola puta između slavonskog (šćakavski mješanog jata, trenutno dom. ikavica) i dubrovačkog (štakavska jekavica), te sadržava nizove čakavskih isoglosa
  • Dubrovački je srodniji čakavici nego većina novoštokavske jekavice, a novoštokavska jekavica zapadno od Brčkog i u Poneretlju ima većinu naglasaka i općenito je poprilično slična novoštokavskoj ikavici.
  • Novoštokavska ikavica ima dva poddijaleka koji pokazuju veze prema ostalim hr. dijalektima, npr. Makarski dio šćakavskog poddijalekta sa čakavicom

--Čeha (razgovor) 17:15, 30. svibnja 2015. (CEST)

Vrati se natrag na stranicu »Narječja hrvatskog jezika«.