Realgar (njem. Realgar od franc. réalgar od španj. rejalgar od arap. rahğ al-gār: prah iz špilje) ili crveni arsenov blistavac je monoklinski mineral, arsenov sulfid, As4S4. Crvene je boje, a prah mu je narančast. Na svjetlosti se raspada i postaje žut, jer prelazi u mineral auripigment. Nastaje kristalizacijom iz termalnih otopina niže temperature, koje su povezane s prodorima magme. Koristi se za arsenske pripravke.[5] Tvrdoća po Mohsu mu je od 1,5 do 2. Ostavlja narančastocrveni crt.

Realgar

Uzorak realgara (Royal Reward Mine, Washington, SAD)
Općenito
KategorijaSulfidi
Kemijska formula
Identifikacija
BojaCrvena do žutonarančasta; u poliranom dijelu, blijedosiva, s obilnim žutim do crvenim unutarnjim odsjajima
Kristalni habitusPrizmatično prugasti kristali; češće masivni, grubi do sitnozrnasti ili u obliku inkrustacija
Kristalni sustavMonoklinski kristalni sustav
SraslaciDodor sraslaca na {100}
KalavostDobra na {010}; manje na {101}, {100}, {120} i {110}
LomLagano lomljiv
Mohsova tvrdoća1,5 do 2
SjajSmolasti do masan
Indeks lomanα = 2,538
nβ = 2,684
nγ = 2,704
Optička svojstvaDvoosna (-)
Dvolomδ = 0,166
PleokroizamGotovo bezbojan do blijedo zlatnožut
OgrebCrvenonarančasti do crveni
Gustoća3,56
ProzirnostProziran
Druga svojstvaOtrovan i kancerogen
Reference[1][2][3][4]

Rijetko se javlja u prirodi. Tvori guste mase sitnih zrnaca, a rjeđe dobro oblikovane, prozirne, narančastocrvene kristale smolastog sjaja. Vizualno je sličan cinabaritu, no mekši je i manje gust. U hidrotermalnim žilama javlja se kao sekundarni mineral zajedno s auripigmentom. Pod tim uvjetima realgar nastaje rastvaranjem drugih arsenovih minerala, kao što je arsenopirit. Realgar je otrovan, a ako se rastali i zapali, ispušta vrlo otrovan dim arsenovog(III) oksida. Mineral se koristio u srednjovjekovnoj medicini, za izradu stakla i za pirotehničke smjese. Danas se koristi kao izvor arsena za kemijsku industriju.

Realgar u slikarstvu

uredi

Realgar je korišten još u antičkom dobu. Nalazi se u prirodi kao arsenov sulfid. Veoma je otrovan, a umjetnim putem je proizveden tek u novije vrijeme. Realgar se često upotrebljavao do 18. stoljeća, zamijenjen je kadmijevim pigmentima.[6]

Slike

uredi
       
Jedinična stanica realgara, jasno prikazujući molekule As4S4 koje sadrži. Skupina kristala realgara iz rudnika Getchell (Peak Adam, okrug Potosi, okrug Humboldt, Nevada, SAD). Kristali realgara crvene boje višnje na vrhu matrice, a dolje oštar iglasti mlaz rijetke vrste pikrofarmakolit (bijele iglice). Kristali realgara, kvarca, halkopirita i galenita, iz rudnika Quiruvilca (La Libertad, Peru).

Izvori

uredi
  1. Handbook of Mineralogy
  2. Realgar at Mindat.org
  3. Realgar at Webmineral
  4. Klein, Cornelis and Cornelius S. Hurlbut, Manual of Mineralogy, Wiley, 1985, 20th ed., p. 282 ISBN 0-471-80580-7
  5. realgar, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 6. 9. 2020.
  6. "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [2], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Realgar