Regularno slobodno zidarstvo

Regularno slobodno zidarstvo je jedan od dva glavna slobodnozidarska ustroja. Ono insistira na tome da se u radnoj loži čitaju svete knjige, da svaki član iskreno vjeruje u Vrhovno biće, da ženama nije dozvoljeno stupanje u organizaciju i da su rasprave o religiji i politici zabranjene. Ujedinjena velika loža Engleske je osnovni model za ustroj ovog slobodnog zidarstva.

Ujedinjena velika loža Engleske (UGLE), Velika loža Škotske (GLS) i Velika loža Irske (GLI) su "matične velike lože" regularnog slobodnog zidarstva.

U slobodnom zidarstvu regularnost je jedan od čimbenika putem kojih pojedine velike lože odlučuju hoće li priznati jedna drugu u svrhu omogućavanja formalne interakcije na razini velikih loža i posjete članova drugih jurisdikcija. Svaka pojedina velika loža određuje koje druge velike lože smatra regularnom (a standardi za utvrđivanje toga nisu ujednačeni između velikih loža).

Regularne velike lože koje nisu priznate od Ujedinjene velike lože Engleske kolektivno pripadaju tradicionalnom pravcu.

Regularnost i njegovo podrijetlo

Povijesno

Postoji niz skupina masonskih ustroja koje sebe smatraju regularnim a druge prepoznaju kao regularne, a ostale smatraju neregularnim. Ne postoji globalno centralizirani masonski organizacijski sustav i stoga kriteriji za regularnost nisu konzistentni u svim velikim ložama.

Drevni i Moderni

Koncept regularnosti najprije se pojavljuje u Paynenovim propisima, a tiskan je u Andersonovim Konstitucijama. U pravilu VIII. nalazimo:^[1]

Ako se bilo koja skupina ili nekolicina slobodnih zidara poduzme formiranje lože bez naloga velikog majstora, regularne lože ih neće priznati ili uzimati za istinsku Braću, propisno utemeljenu niti odobravati njihove stavove i djela; nego ih mora tretirati kao odmetnike sve dok se ne podčine na način kojeg po svojoj volji vodi veliki majstor te sve dok ih on ne odobri u svom nalogu kojeg moraju potpisati ostale lože kao što je običaj kada se nova loža treba upisati u registar loža.

S amandmanima objavljenim u konstitucijama iz 1738. godine uveden je izraz regularna loža.^[2]

Argumenti o tome što bi trebalo predstavljati ispravno slobodno zidarstvo pojavili su se 1720-ih godina kada su neke lože iz Premijerne velike lože Engleske počele mijenjati staru metodu crtanja simbola lože na podu kredom i drvenim ugljenom s trakom, pričvršćenjom na pod, i prijenosivim metalnim slovima. Time je nova velika loža dobila nadimak Moderna.^[3] Ista loža je 1735. godine odbila primiti zapovjednika i nadzornika iz jedne irske lože koji su tvrdili da su izaslanici svog velikog majstora sve dok ne prihvate engleske konstitucije, što su oni odbili.^[4] Godine 1751. nastalo je jezgro druge velike lože, Drevne velike lože Engleske, koja nije prihvatila novotarije od izvornika.^[5] Njihova knjiga s konstitucijama (Ahiman Rezon prema njihovog velikog tajnika Laurencea Dermotta) sugerira da su Moderni sada u strahu promijenili svoje lozinke zbog masonskih otkrivenja objavljenih tijekom 1730-ih kako ne bi svojim članovima omogućilo ulazak u lože izvan njihove nadležnosti.^[6] Proces ujedinjavanja ove dvije velike lože započeo je 1809. godine kada su Moderni uspostavili prijelaznu Ložu "Proglašenja" (engl. Lodge of Promulgation) kako bi svoj obred uskladili s Drevnima. Ovo je 1813. godine omogućilo utemeljenje Ujedinjene velike lože Engleske.

Međaši slobodnog zidarstva

Paynenovi propisi iz 1720. godine spominju nužnost održavanja "starih međaša" reda, ali nitko ih nije pokušao definirati. Tek 1858. godine Albert Mackey objavio je popis od 25 međaša koji, iako nisu svuda prihvaćeni, čine osnovu nekih američkih jurisdikcija.^[5]^[7]

Pokušaji formuliranja osnova regularnosti dolaze tek kasnije u Engleskoj, a nastaju kako bi se priznala nova Nacionalna velika loža Francuske koja se tek odvojila od Velikog orijenta Francuske označenog neregularnim. Godine 1913. u pismu novog velikog majstora neovisne i regularne Nacionalne velike lože Francuske i francuskih kolonija navode se obveze njegovih loža za koje se smatra regularnim.

Dok loža radi, Biblija će na oltaru uvijek biti otvorena.
Svečanosti će se provoditi u strogom skladu s Ritualom "Režimske ispravnosti" koji slijede ove lože, ritualom koji je sastavljen 1778. godine, potvrđen 1782. i prema kojem je Vojvoda od Kenta iniciran 1792. godine.
Loža će se uvijek otvarati i zatvarati uz poziv i u ime Velikog arhitekta Svemira. Svi sazivi redova i loža bit će ispisani simbolima Velikog arhitekta Svemira.
U loži neće biti dopuštene religijske ili političke diskusije.
Loža kao takva nikada neće službeno sudjelovati u bilo kojoj političkoj aktivnosti, ali svaki će Brat imati potpunu slobodu mišljenja i djelovanja.
U loži će biti primljena samo ona braća koja su od Velike loža Engleske prepoznata kao prava braća.

Čini se da su oni temelj za Osnovna načela za prepoznavanje velike lože iz 1929. godine, koje još uvijek koristi Ujedinjena velika loža Engleske.^[8]

Veliki arhitekt Svemira

Nakon udruživanja Drevni i Moderni 1813. godine, Ujedinjena velika loža Engleske je stvorila nove konstitucije, utemeljene na Andersonovim Konstitucijama od Modernih i na Ahiman Rezon od Drevnih, u koji su zahtijevali prihvaćanje Velikog arhitekta Svemira.

U početku je Veliki orijent Francuske prihvatio ove nove konstitucije. Međutim na prijedlog protestantskog svećenika Frédérica Desmonsa, na konvenciji 1877. godine, uklonili su poveznice na Velikog arhitekta Svemira iz svojih konstitucija.^[9] Nazočni na toj konvenciji svoju su odluku vidjeli kao način vraćanja izvornom konstitucijama Jamesa Andersona iz 1723. godine.

Ova odluka dovela je do raskola između Velikog orijenta Franuske i Ujedinjene velike lože Engleske.^[10] Posije ovog velika raskola 1877. godine slobodno zidarstvo se podijelilo na dva ustroja, kontinentalno slobodno zidarstvo i regularno slobodno zidarstvo. Ova dva ustroja uzajamno se ne priznaju jer većina regularnih loža kontinentalne lože smatraju neregularnim. Veliki orijent Francuske i Ujedinjena velika loža Engleske osnovni su modeli za ustroje slobodnog zidarstva.

Današnje

Ustroj matičnih velikih loža

Najveća zbornik uzajamno priznatih velikih loža proizlazi iz jedne ili više matičnih velikih loža (Ujedinjena velika loža Engleske, Velika loža Škotske i Velika loža Irske) na temelju kriterija, poznatih kao Osnovna načela za prepoznavanje velike lože, koja su oni skupa uredili i objavili 4. rujna 1929. godine.^[11]

Regularnost podrijetla; tj. svaka velika loža se treba utemeljiti na zakonitom priznanju velike lože ili tri i više regularno osnovanih loža.
Vjerovanje u Velikog arhitekta Svemira a Njegova otkrivena volja bit će temeljni uvjet za članstvo.
Svi inicirani prisežu nad, ili s potpuno otvorenim, primjerkom svete knjige, a to podrazumijeva na otkrivenje odozgo koje se obvezuje na savjest onog koji se inicira.
Članstvo Velike lože i pojedinih loža sastoji se isključivo od muškaraca; a svaka velika loža neće imati nikakvih masonskih doticaja s miješanim ložama ili tijelima koja primaju žene u članstvo.
Velika loža će imati suverenu zaštitu nad ložama pod svojom kontrolom; tj. da će biti odgovorna, neovisna i samoupravna organizacija s jedinim i nespornim autoritetom nad zanatom ili simboličkim stupnjevima (učenik, pomoćnik i majstor zidar) u okviru svoje nadležnosti; te ni na koji način neće biti podložna ili dijeliti svoj autoritet s vrhovnim vijećem ili drugom vlašću koja uvjetuje bilo kakvu kontrolu ili nadzor nad tim stupnjevima.
Tri velika svjetla slobodnog zidarstva (primjerak svete knjige, kutnik i šestar) uvijek biti izloženi kada velika loža ili lože pod njenom zaštitom rade, te da je glavni od njih primjerak svete knjige.
Rasprava o religiji i politici unutar lože se strogo zabranjuje.
Poštovanje načela Antičkih međaša, običaja i Zanata su strogo prisutna.

Ujedinjena velika loža Engleske sebe smatra najstarijom velikom ložom koja kontinuirano djeluje, jer su je 1717. godine osnovale četiri prije postojeće lože, a ne postoje podaci o bilo kojoj ranijoj organizaciji jedne velike lože koja je sebe utemeljila kao nacionalna velika loža.