Rem Koolhaas

Remment Lucas Koolhaas, poznatiji po svom nadimku Rem (Rotterdam, 17. studenog 1944.) je međunarodno priznati nizozemski arhitekt, teoretičar arhitekture, urbanist i profesor na Postdiplomskom studiju dizajna na Harvardu. God. 2000. osvojio je prestižnu Pritzkerovu nagradu, a 2008. god. časopis Time ga je svrstao među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu.

Rem Koolhaas
postmoderna arhitektura (dekonstruktivistička arhitektura)
Rem Koolhaas na Drugom bijenalu arhitekture u Moskvi 2010. god.
Rođenje	17. studenog 1944. Rotterdam, Nizozemska
Nacionalnost	nizozemsko
Vrsta umjetnosti	arhitektura
Praksa	Architectural Association School of Architecture Sveučilište Cornell Office for Metropolitan Architecture (OMA) Sveučilište Harvard
Utjecao	Zaha Hadid
Utjecali	Philip Johnson, Frank Gehry‎
Poznata djela	Kunsthal Rotterdam Nizozemska ambasada u Berlinu Casa da Música Sjedište CCTV-a
Nagrade	Pritzkerova nagrada (2000.) Nagrada Praemium Imperiale (2003.) Zlatna medalja RIBA (2004.) Zlatni lav Venecijanskog bijenala (2010.)
Portal o životopisima

Kunsthal Rotterdam (1992.)

Životopis

Koolhaas pregleda model Središnje knjižnice u Seattlu

Koolhaas je proveo dio djetinjstva u Indoneziji gdje je njegov otac, Anton Koolhaas (1912. – 1992.), slavni spisatelj i kritičar, organizirao kulturni program po osamostaljenju države. Nakon povratka u Nizozemsku, radio je koncem 1960-ih kao novinar u tjedniku Haagse Post koji je u to politički i kulturno vrlo turbulentno vrijeme eksperimentirao s novim oblicima novinarstva. On je za Haagse Post, između ostalih, intervjuirao i umjetnika Constanta koji je sa svojim utopijskim arhitektonskim projektom „Novi Babilon” odlučujuće utjecao na Koolhaasa. On je također, poput oca, kratko radio kao scenarist.

Između 1968. i 1972. Koolhaas je studirao arhitekturu na Architectural Association School of Architecture (AA) u Londonu. Potom je radio u SAD-u za njemačkog arhitekta Oswalda Mathiasa Ungersa na Sveučilištu Cornell, koji je tamo bio profesor.

Zajedno s Madelon Vriesendorp, Eliom i Zoe Zenghelis je 1975. godine osnovao arhitektonski ured Office for Metropolitan Architecture (OMA), a kasnije i njegov istraživački pandan AMO, s trenutačnim sjedištem u Rotterdamu. Objavljivanjem nekoliko arhitektonskih teorijskih uradaka, predavanja i sudjelovanja na natječajima od osnutka OMA, Koolhaas je imao važnu ulogu u globalnim arhitektonskim raspravama.

Koolhaasov prijedlog zastave Europske unije iz 2001. god.

Koolhaas je 2005. god. pokrenuo i arhitektonski časopis Volume Magazine, zajedno s Markom Wigleyjom i Ole Bouman. U prosincu 2007. god je bio i član „Odbora mudraca o budućnosti Europe” (Council of Wise Men on the Future of Europe).

Rem Koolhaas je danas profesor na Sveučilištu Harvard i oženjen je nizozemskom umjetnicom Madelon Vriesendorp, s kojom ima dvoje djece.

Djela

Središnja knjižnica, Seattle (2004.)

Casa da Música, Porto (2005.)

Sjedište CCTV-a (desno), Peking (2009.)

Dallas Wyly Theatre, Dallas (2009.)

Jedna od njegovih najutjecajnijih knjiga je „Bunovni New York: retroaktivni manifest Manhattanu”, objavljen 1978., u kojoj je pokušao prikazati implicitnu filozofiju urbanog Manhattana. Koolhaas je protumačio ovu knjigu kao tipičan primjer metropole, čiji se karakter osobito manifestira u „kulturi zagušenja” („kultura konsolidacije”). Gustoća grada i njegovih unutrašnjih proturječnosti zbunjuju estetske, socijalne i kulturne uvjete da bi se došlo do tumačenja šarma i kvalitete pojedinačnih objekata. Prema tome, dopušteno je, pa čak i potrebno, miješati više funkcija u istoj građevini čiji oblik više ne ovisi o funkciji. Mnoge njegove zgrade i dizajn su oblikovani ovim shvaćanjem grada. Tipično obilježje njegovih zgrada je njihov kolažni izgled i labirintski dizajn. Oni kombiniraju različite estetike i funkcionalnosti, ili se sudaraju. Koolhaas naglašava kako je riječ o funkciji zgrade kao „društvenog katalizatora”, koja često ima svjesno provokativan društveni utjecaj.

Prve zgrade ostvarene prema njegovim nacrtima su ostvarene tek ranih 1980-ih: plan i nekoliko stambenih zgrada u IJ-plein na sjeveru Amsterdama, te Nizozemsko plesno kazalište (Nederlands Dans Theater) u Den Haagu (1980. – 87.).

Godine 1995., u suradnji s grafičkim dizajnerom Bruceom Mauom, i kolegama Jennifer Sigler i Hans Werlemann, napisao je manifest „S, M, L, XL”. Ovo djelo od 1376 stranica se sastoji od eseja, manifesta, dnevnika, fikcije, putopisa i refleksija o suvremenom gradu. Između ostalog Koolhaas ističe kako se u suvremenom gradu, zahvaljujući stalnom napretku, gubi tradicionalna ideja identiteta grada koja se ostvarivala njegovim specifičnim ulicama i zgradama.

»Područja konsenzusa se pomiču nevjerojatno brzo; mjehurići sigurnosti stalno eksplodiraju. Bilo koji arhitektonski projekt koji izvodimo traje najmanje četiri ili pet godina, tako da postoji neusklađenost između ubrzanja kulture i kontinuirane sporosti arhitekture.«

()

Kronološki popis poznatijih djela

• Gradska vijećnica, Lille, Francuska (1988.)
• Kunsthal Rotterdam, Nizozemska (1993.)
• Second Stage Theatre, New York, SAD (1999.)
• Kampus McCormick Tribune, Tehnološko sveučilite Illinoisa, Chicago, SAD (1997. – 2003.)
• Nizozemska ambasada u Berlinu, Njemačka (2003.)
• Središnja knjižnica Seattlea, SAD (2004.)
• Casa da Música, Porto, Portugal (2001. – 05.)
• Seulski sveučilišni muzej umjetnosti, Seul, Južna Koreja (2003. – 05.)
• Paviljon Serpentine Gallery, London, UK (2006.)
• Zgrada burze u Shenzhenu, Kina (2006.)
• Sjedište CCTV-a, Peking, Kina (2004. – 09.)
• Kazalište Dee i Charles Wyly, Dallas, Teksas, SAD (2006. – 09.)
• Torre Bicentenario, Ciudad de Mexico, Meksiko (nedovršen)

• 
  Kunsthal Rotterdam, Rotterdam
• 
  McCormick Tribune Campus Center, Chicago
• 
  Nizozemska ambasada, Berlin
• 
  Zgrada burze u Shenzhenu
• 
  Javni WC, Rem Koolhaas (OMA) i Erwin Olaf, Groningen

Vanjske poveznice

• Office for Metropolitan Architecture, službene stranice (engl.)
• Rem Koolhaas  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. veljače 2003. (Wayback Machine), Sveučilište Harvard
• Rem Koolhaas na Starchitecture (engl.)