Renault R25

Bolid Francuske momčadi Renault F1

Renault R25, ili R25 je bolid francuske momčadi Renault F1 za sezonu 2005. Renault je 1. veljače 2005. na Grimaldi forumu u Monte Carlu predstavio bolid R25.[2]

Renault R25
Alonso (Renault) qualifying at USGP 2005.jpg
Kategorija Formula 1
Konstruktor Flag of France.svg Renault
Dizajner(i) Flag of the United Kingdom.svg Bob Bell (tehnički direktor)
Flag of the United Kingdom.svg Tim Densham (šef dizajnerskog tima)
Tehnički podaci
Šasija U potpunosti izgrađena od karbon-fiberskih vlakana i aluminijskih dijelova kako bi bolid bio što lakši, čvršći i pružao bolje vozne performanse, zajedno motor RS25 je potpunosti prilagođen novoj R25 šasiji
Dužina 4800 mm
Širina 1800 mm
Visina 950 mm
Motor RS25, atmosferski 3-litarski V10 motor s cilindrima pod 'V' kutem od 72°
Mjenjač Prijenos snage motora koristi 6-brzinski poluautomatski mjenjač s jednom brzinom za vožnju unatrag
Težina 605 kg (uključujući vozača , kameru i balast)
Gume Michelin M
Povijest natjecanja
Momčad Mild Seven Renault F1 Team
Vozači 5. Flag of Spain.svg Fernando Alonso[1]
6. Flag of Italy.svg Giancarlo Fisichella
Prva utrka
Utrka Pobjeda Pole position Najbrži krug
19 8 7 2
Konstruktorsko prvenstvo 1. (2005.)
Vozačko prvenstvo 1. (2005., Fernando Alonso)

BolidUredi

 
R25 na Silverstoneu u Velikoj Britaniji.

Šasija i motorUredi

Bolid koji je prekinuo petogodišnju Ferrarijevu dominaciju, Renaultov R25 bio je lijep koliko i brz, a nastao je kao produkt inovativnog razmišljanja i maksimalne prilagodbe Michelinovim gumama. Čitavim projektom koordinirao je tehnički direktor Bob Bell te šef dizajnerskog tima Tim Densham. Razlikovao se po načinu konstrukcije prednjeg ovjesa, korištenja tzv. V-kobilice, te po vrlo fluidnoj i naprednoj aerodinamici pokrova bolida. R25 bolid imao je potpuno novi integrirani elektronski sustav koji je optimiziran za njihov isto tako RS25 motor. Radi se o V10 motoru čiji su cilindri pod 72°, a s obzirom da tadašnjim novim pravilima kažu kako jedna mašina mora izdržati najmanje dvije utrke, nove izdržljivi Renaultovi motori "baždarene" su na više od 1.400 kilometara.[3]

R25 je imao poseban sustav dotoka goriva, koji je još više usavršen tako da dodatno smanjuje rizik zapaljenja te eventualne ozljede vozača. Sustav hlađenja ima odvojene uljne i vodene "radijatore" smještene s bočnih strana bolida, koji se hlade zrakom koji prilikom vožnje ulazi kroz zračne usisnike. Za kočioni sustav, koji koriste karbonske diskove i pločice, zaslužni su Hitco i AP Racing.[4]

LivrejiUredi

R25 i dalje je nosio boje glavnog sponzora Renault F1 Teama, proizvođača cigareta Mild Seven.

Vozačke promjeneUredi

Jarno Trulli je prije završetku sezone 2004. objavio da će sigurno napustiti ekipu Renaulta, i da će najvjerojatnije preći u momčad Toyote.[5] Na prezentaciji bolida objavljeno je da će uz Alonsa, drugo vozačko mjesto pripasti povratniku u ekipu Giancarlu Fisichelli.[6]

Sezona 2005.Uredi

Fisichella je osvojio prvu veliku nagradu za Renault u Melbournu 2005., a samim time otkrio nevjerojatan potencijal R25. Na postolju se uz Fisichellu popeo i njegov kolega Alonso, te vozač Ferrarija Rubens Barrichello.[7] Bolid R25 Fernanda Alonsa slavio je i na drugoj utrci na VN Malezije i dokazao da zasluženo stoje na vrhu postolja, dok je Alonso stigao do svoje druge pobjede u karijeri.[8] Renaultova dominacija nastavila se i na VN Bahreina gdje je Alonso stigao do nove pobjede, a Fisichella je odustao.[9] Ista situacija dogodila se i na VN San Marina nekoliko tjedana kasnije, iako je s pole positiona krenuo Kimi Räikkönen u McLarenu.

 
Odlična suradnja Alonsa i Fisichelle dovele su Renault do svjetskog trona Formule 1 i time prekinuli višegodišnju dominaciju Ferrarija.

Na VN Španjolske pred domaćom publikom Alonso nije stigao do pobjede, ispred njega se isprječio Räikkönen, dok je Fisichella bio peti.[10] R25 također je bio konkurentan i na VN Monaka, ali u samoj završnici utrke Alonso je pao na četvrto mjesto zbog istrošenosti guma. Fisichella je u Monaku odvozio svoju najslabiju utrku sezone, te završio na 12. mjestu.[11]

Renaultu se ono što se dogodio u Monaku vratilo na VN Europe u Nürburgringu. Pobjednik utrke je zamalo bio Räikkönen, no on je izletio sa staze u posljednjem krugu, nakon što je posljednjih 15-ak krugova imao problema s velikim vibracijama zbog oštećene prednje desne gume. Na račun Raikkonena, pobjednik utrke postao Alonso i ubilježio četvrtu pobjedu sezone.[12]

Räikkönenov MP4-20 se nakon uvodnih nekoliko utrka pretvorio u Renaultovu najveću konkurenciju za osvajanje pojedinačnog i konstruktorskog naslova. Räikkönen je u Kanadi iskoristio odustajanje Renaultovih vozača i uspio smanjiti svoj zaostatak u odnosu na Alonsa na 22 boda. Dok je poretku konstruktora McLaren svoj zaostatak za Renaultom smanjio na 23 boda.[13] Na stazi Indianapolis za VN SAD-a, iako su se na kvalifikacijama Fisichella i Alonso plasirali na četvrto odnosno šesto mjesto, oba Renaulta nisu startali utrku jer FIA-a nije dopustila Michelinu da doveze nove gume iz Francuske.[14] Renault je ono što je izgubio u SAD-u nadoknadio na domaćoj stazi Magny-Coursu na VN Francuske i suvereno stigao do pete pobjede u sezoni.[15] Alonso je na utrci za VN Velike Britanije stigao do drugog mjesta i za Raikkonenom povećao prednost u ukupnom poretku na 28 bodova.[16] Alonso je bio pobjednik i na VN Njemačke na stazi Hockenheim i to je bila njegova šesta pobjeda sezone, a odustajanjem Räikkönena zbog motora približio se osvajanju pojedninačnog,[17] dok je Fishicella bio odličan četvrti te pomogao također Renaultu u borbi za kontruktorski naslov. Alonso je, kao Fisichella, utrku na stazi Hungaroring završio bez bodova, te time natrag u igru za naslov vratio McLaren.[18] U sljedeće 2 od 3 utrke na pobjedničkom tronu bio je Räikkönen (jednom Montoya), no Alonso je marljivo sakupljao bodove te do VN Brazila stigao do prvog naslova svjetskog prvaka Formule 1.[19] Renault je do naslova konstruktorskog prvaka stigao u Kini, na posljednjoj stazi u kalendaru F1.[20]

ZanimljivostiUredi

Richard Hammond iz poznate emisije Top Gear odvozio je 2 kruga na Silverstoneu u Renaultovom F1 bolidu R25.[21]

Potpuni popis rezultata u F1Uredi

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Momčad Motor Gume Vozači 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 Bodova Poredak
2005. Mild Seven Renault F1 Renault V10 M AUS MAL BHR SMR ŠPA MON EUR KAN SAD FRA VBR NJE MAĐ TUR ITA BEL BRA JAP KIN 191 1.
Fernando Alonso 3 1 1 1 2 4 1 Ret DNS 1 2 1 11 2 2 2 3 3 1
Giancarlo Fisichella 1 Ret Ret Ret 5 12 6 Ret DNS 6 4 4 9 4 3 Ret 5 2 4

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Renault R25