Crvene alge

(Preusmjereno s Rhodophyta)

Crvene alge (Rhodophyta, od grčkih riječi ῥόδον = crven, i φυτόν = biljka) su velika skupina najčešće višestaničnih, morskih algi, uključujući i mnoge morske trave.

Crvene alge
Raspon fosila
Mezoproterozoik - danas
Sistematika
Carstvo:Plantae
Podcarstvo:Biliphyta
Divizija:Rhodophyta
Wettstein, 1901.
Baze podataka

Postoji između 5000 i 6000 živućih vrsta,[1] dok neki drugi izvori govore da postoji više od 10.000 vrsta u ovom koljenu algi.[2] Jedna su od najstarijih skupina eukariotskih algi.[3] Samo dvadesetak rodova nastanjuje i vode na kopnu. Većinom žive pričvršćene za kamenitu podlogu, ali i za školjke, te vrlo rijetko kao epifiti pričvršćene za druge alge. Vrlo su ostjetljive na promjene temperature. Dosta su sitnije od smeđih algi, pa se na područjima jakih valova ne mogu održati, stoga žive u mirnim dubokim vodama.

Najstariji fosilni nalazi ovih algi datiraju iz mezoproterozoika (prije otprilike milijardu godina).

Opis uredi

Crvena alga (divizija Rhodophyta), je bilo koja od oko 6000 vrsta pretežno morskih algi, koje se često nalaze vezane uz druge obalne biljke. Njihov morfološki raspon uključuje nitaste, razgranate, peraste i pločaste talije. Taksonomija skupine je sporna, a organizacija divizije Rhodophyta možda neće točno odražavati filogenezu (evolucijski odnosi) svojih članova. [4]

Kod većine vrsta tanke protoplazmatske veze osiguravaju kontinuitet između stanica. Njihova uobičajena crvena ili plava boja rezultat je maskiranja klorofila fikobilinskim pigmentima (fikoeritrinom i fikocijaninom). Reproduktivna tijela crvenih algi nisu pokretna. Ženski spolni organ, nazvan karpogonij, sastoji se od jednojezgrenog područja koje funkcionira kao jaje i trihogina ili izbočine na koju se pričvršćuju muške spolne stanice. Nepokretne muške spolne stanice (spermacije) proizvode se pojedinačno u muškim spolnim organima, spermatangijima. [4]

Neke crvene alge važna su hrana (npr. Porphyra i Palmaria palmata). Mogu zadržati i svoju boju i želatinastu prirodu kada se kuhaju. Industrijski se irska mahovina (rod Chondrus) koristi kao zamjena za želatinu u pudinzima, pasti za zube, sladoledu i konzervama. Neke vrste Corallina i njezini saveznici važni su, zajedno sa životinjskim koraljima, u formiranju koraljnih grebena i otoka. Agar, tvar slična želatini pripremljena primarno od vrsta Gracilaria i Gelidium, važan je kao medij kulture za bakterije i gljivice. [4]

Karakteristike uredi

Crvene alge su jako posebna skupina algi. Imaju eukariotsku stanicu bez biča i centriola. Njihova stanična stijenka ima unutarnji sloj sastavljen od celuloze, dok je vanjski sloj građen od pektina, te je sluzast. Imaju jednu jezgru, rijetke su one koje u starosti imaju više jezgara. Kao rezerva za hranu služi im ugljikohidrat floridejski škrob (između glikogena i škroba), koji se u obliku zrnaca nalazi na površini rodoplasta. Crvenu boju daju im fikobilini. Kloroplasti su građeni od paralelno naslaganih vrećica, tilakoida.

Razmnožavanje uredi

Crvene alge se razmnožavaju nespolno, spolno ili izmjenom spolnog i nespolnog razmnožavanja (izmjenom generacija). Ciklus razmnožavanja može biti izazvan različitim čimbenicima, kao što je duljina dana.[3] Nemaju pokretnih stanica, spore i gamete su nepokretne, te se ove alge oslanjaju na vodene struje kao prijenosnik stanica u organe. Vegetativno razmnožavanje se ostvaruje diobom (kod jednostaničnih oblika), raskidanjem kolonije ili otkinutim dijelovima talusa. Također postoji razmnožavanje sporama, kod kojeg se stvaraju određene vrste spora (monospore, tetraspore i polispore) Spolni način razmnožavanja predstavljen je netipičnom oogamijom.

Koristi uredi

Mnoge od koraljnih algi, koje izlučuju kalcijev karbonat i igraju veliku ulogu u gradnji koraljnih otoka, pripadaju ovoj skupini. Iz staničnih stijenki nekih vrsta dobivaju se različiti polisaharidi za primjenu u ljekarstvu (npr. irska mahovina). Također, neke alge iz ove skupine su tradicionalni dio europske i azijske kuhinje, npr. dulse i nori, te se koriste za pripravljenje dodataka kao što su agar, karagenan i drugi prehrambeni aditivi. Sadrže veliku količinu vitamina i bjelančevina, te se jednostavno uzgajaju, pa su zbog toga privlačne za kultivaciju, koja je u Japanu počela prije više od 300 godina.

Klasifikacija uredi

A) Subdivisio Cyanidiophytina H.S.Yoon, K.M.Müller, R.G.Sheath, F.D.Ott & D.Bhattacharya 6 vrsta

  • Cyanidiophyceae Merola, 6

B) Subdivisio Eurhodophytina G.W.Saunders & Hommersand 7 256 vrsta

C) Subdivisiophylum Proteorhodophytina Muñoz-Gómez, Mejía-Franco, Durnin, Colp, Grisdale, J.M.Archibald & Slamovits 140 vrsta

D) Classis Rhodophyta classis incertae sedis 72

Porodice uredi

  1. Acrochaetiaceae Fritsch ex W.R.Taylor
  2. Acrosymphytaceae S.C.Lindstrom
  3. Acrothesauraceae G.W.Saunders & Kraft
  4. Acrotylaceae F.Schmitz
  5. Ahnfeltiaceae Maggs & Pueschel
  6. Areschougiaceae J.Agardh
  7. Atractophoraceae Maggs, L.Le Gall & G.W.Saunders
  8. Balbianiaceae R.G.Sheath & K.M.Müller
  9. Balliaceae H.-G.Choi, G.T.Kraft, & G.W.Saunders
  10. Bangiaceae Duby
  11. Batrachospermaceae C.Agardh
  12. Blinksiaceae Hollenberg & I.A.Abbott
  13. Boldiaceae Herndon
  14. Bonnemaisoniaceae F.Schmitz
  15. Callithamniaceae Kützing
  16. Calosiphoniaceae Kylin
  17. Catenellopsidaceae P.A.Robbins
  18. Caulacanthaceae Kützing
  19. Cavernulicolaceae H.S.Yoon, S.I.Park, C.H.Cho & R.A.Andersen
  20. Ceramiaceae Dumortier
  21. Champiaceae Kützing
  22. Chondriellaceae Levring
  23. Chondrymeniaceae Rodriguez-Prieto, G.Sartoni, S.-M.Lin & Hommersand
  24. Cyanidioschyzonaceae F.D.Ott
  25. Colaconemataceae J.T.Harper & G.W.Saunders
  26. Compsopogonaceae F.Schmitz
  27. Corallinaceae J.V.Lamouroux
  28. Corallinales familia incertae sedis
  29. Corallinophycidae familia incertae sedis
  30. Corynocystaceae Kraft
  31. Corynodactylaceae G.W.Saunders, Wadland, Salomaki & C.E.Lane
  32. Crossocarpaceae Perestenko
  33. Cruoriaceae Kylin
  34. Cubiculosporaceae Kraft
  35. Cyanidiaceae Geitler
  36. Cystocloniaceae Kützing
  37. Delesseriaceae Bory
  38. Dicranemataceae Kylin
  39. Dixoniellaceae Yokoyama et al. ex J.L.Scott et al.
  40. Dumontiaceae Bory
  41. Endocladiaceae Kylin
  42. Entwisleiaceae F.J.Scott, G.W.Saunders & Kraft
  43. Erythropeltales incertae sedis
  44. Erythrotrichiaceae G.M.Smith
  45. Etheliaceae K.R.Dixon, C.W.Schneider & G.W.Saunders
  46. Faucheaceae Strachan, G.W.Saunders & Kraft
  47. Florideophyceae incertae sedis
  48. Fryeellaceae L.Le Gall, Dalen & G.W.Saunders
  49. Furcellariaceae Greville
  50. Gainiaceae R.L.Moe
  51. Galaxauraceae P.G.Parkinson
  52. Galdieriaceae Merola
  53. Gelidiaceae Kützing
  54. Gelidiellaceae K.-C.Fan
  55. Gigartinaceae Bory
  56. Glaucosphaeraceae Skuja
  57. Gloiosiphoniaceae F.Schmitz
  58. Gracilariaceae Nägeli
  59. Granufilaceae Z.X.Shi, S.L.Xie & D.Hua
  60. Haemeschariaceae Wilce & Maggs
  61. Halymeniaceae Bory
  62. Hapalidiaceae J.E.Gray
  63. Hildenbrandiaceae Rabenhorst
  64. Hydrolithaceae R.A.Townsend & Huisman
  65. Hymenocladiaceae Le Gall, Dalen & G.W.Saunders
  66. Inkyuleeaceae H.-G.Choi, Kraft, H.-S.Kim, Guiry & G.W.Saunders
  67. Kallymeniaceae Kylin
  68. Lemaneaceae C.Agardh
  69. Liagoraceae Kützing
  70. Liagoropsidaceae S.-M.Lin, Rodríguez-Prieto & Huisman
  71. Lithophyllaceae Athanasiadis
  72. Lithothamniaceae H.J.Haas
  73. Lomentariaceae Willkomm
  74. Mastophoraceae R.A.Townsend & Huisman
  75. Meiodiscaceae S.L.Clayden & G.W.Saunders
  76. Mesophyllumaceae C.W.Schneider & M.J.Wynne
  77. Mychodeaceae Kylin
  78. Mychodeophyllaceae Kraft
  79. Naccariaceae Kylin
  80. Nemaliaceae De Toni & Levi
  81. Nemastomataceae Ardissone
  82. Nizymeniaceae Womersley
  83. Orthogonacladiaceae G.H.Boo, Le Gall, K.A.Miller & S.M.Boo
  84. Ottiaceae Entwisle, J.R.Evans, M.L.Vis & G.W.Saunders
  85. Palmariaceae Guiry
  86. Peyssonneliaceae Denizot
  87. Phacelocarpaceae Searles
  88. Phragmonemataceae Skuja
  89. Phyllophoraceae Willkomm
  90. Picomonadophyceae Seenivasan, Sausen, Medlin & Melkonian
  91. Pihiellaceae J.M.Huisman, A.R.Sherwood and I.A.Abbott
  92. Plocamiaceae Kützing
  93. Polyidaceae Kylin
  94. Porolithaceae R.A.Townsend & Huisman
  95. Porphyridiaceae Kylin
  96. Pseudoanemoniaceae V.J.Chapman
  97. Pterocladiaceae G.P.Felicini & Perrone
  98. Pterocladiophilaceae K.-C.Fan & Papenfuss
  99. Ptilocladiopsidaceae Rodriguez-Prieto, Freshwater & Hommersand
  100. Rhizophyllidaceae Ardissone
  101. Rhodachlyaceae G.W.Saunders, S.L.Clayden, J.L.Scott, K.A.West, U.Karsten & J.A.West
  102. Rhodellaceae H.S.Yoon, K.M.Müller, R.G.Sheath, F.D.Ott & D.Bhattacharya
  103. Rhodelphidophyceae Tikhonenkov, Gawryluk, Mylnikov & P.J.Keeling
  104. Rhodochaetaceae F.Schmitz
  105. Rhodogorgonaceae S.Fredericq, J.N.Norris & C.Pueschel
  106. Rhodomelaceae Horaninow
  107. Rhodophysemataceae G.W.Saunders & J.L.McLachlan
  108. Rhodophyta familia incertae sedis
  109. Rhodothamniellaceae G.W.Saunders
  110. Rhodymeniaceae Harvey
  111. Rhodymeniales incertae sedis
  112. Rissoellaceae Kylin
  113. Rufusiaceae Zuccarello & J.A.West
  114. Sarcodiaceae Kylin
  115. Schimmelmanniaceae G.W.Saunders & Kraft
  116. Schizymeniaceae Masuda & Guiry
  117. Schmitziellaceae Guiry, Garbary & G.W.Saunders
  118. Scinaiaceae Huisman, J.T.Harper & G.W.Saunders
  119. Sebdeniaceae Kylin
  120. Skujapeltaceae W.T.Hall & G.Claus
  121. Solieriaceae J.Agardh
  122. Sphaerococcaceae Dumortier
  123. Spongitaceae Kützing
  124. Sporolithaceae Verheij
  125. Stylonemataceae K.M.Drew
  126. Thoreaceae Hassall
  127. Tichocarpaceae Kylin
  128. Tsengiaceae G.W.Saunders & Kraft
  129. Wrangeliaceae J.Agardh
  130. Yamadaellaceae S.-M.Lin, Rodríguez-Prieto & J.M.Huisman

Izvori uredi

Literatura uredi

  1. Thomas, D. 2002 Seaweeds. in the Life Series. The Natural History Museum, London. ISBN 0-565-09175-1
  2. W. J. Woelkerling. 1990. An introduction. K. M. Cole & R. G. Sheath (ur.). Biology of the Red Algae. Cambridge University Press, Cambridge. str. 1–6. ISBN 0-521-34301-1
  3. a b Lee, R.E. 2008. Phycology, 4th edition. Cambridge University Press. ISBN 978-0521638838
  4. a b c Britannica, pristupljeno 16. listopada 2023.
  5. FossilworksArhivirana inačica izvorne stranice od 19. rujna 2018. (Wayback Machine) pristupljeno 19. rujna 2018