Roșia Montană

Roșia Montană (rumunjski za „Roșia Gorska”; njemački:Goldbach ili Rotseifen, mađarski: Verespatak, latinski: Alburnus Maior) je općina u rumunjskoj županiji Alba, zapadna Transilvanija. Mjesto Roşia Montană poznato je i po starim rumunjskim imenima Roşia Abrudului i Roşia de Munte.

Roșia Montană
Roșia Montană (2007.)
Roșia Montană (2007.)
Koordinate: 46°18′N 23°07′E / 46.300°N 23.117°E / 46.300; 23.117
Država Flag of Romania.svg Rumunjska
Županija Alba
Povijesna regija Transilvanija
Osnivanje Alburnus Maior (131.[1])
Vlast
 - Gradonačelnik (2020.-2024.) Eugen Furdui (Nacionalna liberalna stranka, PNL)
Površina
 - Ukupna 42 km²
Visina 850 m
Stanovništvo (2011.)
 - Općina 2.656
 - Općina gustoća 63 stan/km²
Vremenska zona EET (UTC+2)
 - Ljeto (DST) EEST (UTC+3)
UNESCO-ova
svjetska baština
Rudarski krajolik
Roșia Montană
Godina uvrštenja 2021.
Vrsta Kulturno dobro
Mjerilo ii, iii, iv
Ugroženost 2021.-
Poveznica UNESCO
Službena stranica primariarosiamontana.ro
Zemljovid
Položaj Roșia Montane u županiji Alba

Položaj Roșia Montane u županiji Alba
Roșia Montană na karti Rumunjska
Roșia Montană
Roșia Montană

„Rudarski krajolik Roșia Montană” uvršten je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 2021. godine[2] i istovremeno je uvršten na popis mjesta svjetske baštine u opasnosti zbog planova „Projekta Roșia Montană” prema kojemu bi se intenzivnim rudarenjem ugrozio krajolik i starorimski spomenici[3].

Ruševine rimskog grada Alburnusa Maiora.

ZemljopisUredi

 
Roșia Montană 1890. god.

Naselje se nalazi se u zapadnom dijelu povijesne pokrajine Transilvanije, na gorju Apuseni, u dolini Valea Roșiei kroz koju protječe malena istoimena rijeka, Roșia Montană. Općina se sastoji od 16 sela: Bălmoșești, Blidești, Bunta, Cărpiniș (Abrudkerpenyes), Coasta Henții, Corna (Szarvaspatak), Curături, Dăroaia, Gârda-Bărbulești, Gura Roșiei (Verespataktorka), Iacobești, Ignățești, Roșia Montană, Șoal, Țarina i Vârtop (Vartop).

PovijestUredi

 
Napuštena rudarska kuća s popisom

Postoje arheološki i metalurški dokazi o iskopavanju zlata u „Zlatnom četverokutu” Transilvanije još iz kasnog kamenog doba. Ovo jedno je od najstarijih i najvažnijih nalazišta zlata u Europi. Zlato se ovdje kopa više od 2000 godina i Herodot je spominjao pleme Agathyrses, srodno Skitima, kako su ovoj regiji iskopavali zlato. Zbog tih bogatih nalazišta zlata, između ostalog, car Trajan je područja sjeverno od donjeg Podunavlja učinio dijelom rimske provincije Dacije tijekom Drugog dačkog rata 105/106. godine. Alburnus Maior osnovali su Rimljani za vrijeme Trajanove vladavine kao rudarski grad, s ilirskim kolonistima iz Južne Dalmacije[4] Najranije spominjanje naselja nalazi se na voštanoj ploči od 6. veljače 131. god. Arheolozi su u gradu otkrili antičke nastambe, nekropole, galerije rudnika, rudarske alate, 25 voštanih ploča i mnoge natpise na grčkom i latinskom, sa središtem oko brda Carpeni. Rimljani su napustili Daciju 271. godine.

Čini se da su rudarstvo ponovno započeli u srednjem vijeku njemački (Transilvanijski Sasi) i mađarski (Sekelji) migranti koristeći slične tehnike kao Rimljani. To se nastavilo sve do razornih ratova sredinom 16. stoljeća.

Rudarstvo se znatno proširilo pod Austrijskim Carstvom, nakon što je otklonjena „turska prijetnja”. Karlo VI. financirao je izgradnju prvih rudarskih jezera (tăuri) 1733. godine, a pod caricom Marijom Terezijom Roșia Montană je postala jedan od najvećih rudnika u Monarhiji i financijska okosnica carstva i vladajuće obitelji. Rudnici su prošireni uz pomoć njemačkih rudara, što je također oblikovalo krajolik i nastala su planinska sela u stilu njihove domovine. Nakon raspada carstva 1918. godine, većina preostalih žila iskopana je pod koncesijama fiksne duljine koje su davane lokalnim građanima. Otpad bogat sulfidima stvarao je velike količine sumporne kiseline koja je oslobađala teške metale u lokalne izvore vode, uz živu koja se koristila za ekstrakciju zlata.

 
Stari rudnik bakra iz komunističkog doba s radničkim prostorijama, iza Roșia Montane.

Godine 1948. rudnike je preuzela rumunjska država, s tradicionalnim malim podzemnim rudarstvom do kasnih 1960-ih. Pažnja se zatim okrenula na zlato niže čistoće rasprostranjenog kroz stijenu koja okružuje vene. Godine 1975. izgrađena je površinska jama u Cetateu. Ovim rudnikom upravljao je Roșiamin, podružnica državne tvrtke Regia Autonomă a Cuprului din Deva (RAC), i omogućio je 775 radnih mjesta[5], što tada predstavlja većinu zapošljavanja u regiji. Ruda je koncentrirana flotacijom u Gura Roșiei, a zatim izvađena ispiranjem cijanidom u Baia de Arieșu[6]. Ovaj rudnik je 2004. godine trebao subvencije od 3 milijuna USD godišnje i zatvoren je 2006. prije nego što se Rumunjska pridružila Europskoj uniji.

Rudarski projektUredi

 
Područje zahvaćeno rudarskim projektom.

Projekt Roșia Montană je prijedlog otvorenog iskopavanja zlata na bazi cijanida iz 1995. god. Od 1997. godine stanovnici Rosia Montane bore se protiv ovog projekta koji bi opustošio njihovo naselje[7].

Kanadska tvrtka Gabriel Resources, koja je pokrenula projekt, procjenjuje da bi se moglo izvući oko 300 tona zlata i oko 1600 tona srebra u 17 godina. No, ovaj projekt pretpostavlja uništavanje povijesne i prirodne baštine na površini od 42,82 km². Također se procjenjuje da će generirati oko 250 milijuna tona otpadnih stijena cijanidacije (ili koncentrata cijanida), tekućih efluenta, taloženih u umjetnom jezeru dugom oko 4 i širokom oko 2 km uzvodno od brane visoke 180 metara[7]. Roșia Montană Gold Corporation (RMGC) također predlaže preseljenje 974 obitelji. Za njih je već počela graditi novo selo, udaljeno 5 km od današnje Roșie Montană, kao i novo naselje u gradu Alba Iulia za one koji bi se tu htjeli naseliti. Tvrtka, koja još nije bila ovlaštena započeti projekt, je već 2013. god. preuzela 67 % kuća i 49 % općinskog zemljišta koje predstavlja mjesto budućeg površinskog kopa.

U kolovozu 2013. god. rumunjska vlada odobrava nacrt zakona koji dopušta eksploataciju, ostavljajući tako odluku Parlamentu. No, u cijeloj Rumunjskoj i diljem svijeta dižu se brojni prosvjedi protiv ovog projekta. Da bi 9. rujna vlada morala odustati nakon gotovo dva tjedna prosvjeda[7].

U siječnju 2016., okolica sela u radijusu od dva kilometra proglašena je povijesnim lokalitetom od nacionalnog interesa, što isključuje rudarstvo[8]. Područje je dobilo i svjetsku zaštitu kada je „Rudarski krajolik Roșia Montană” proglašeno za UNESCO-vu svjetsku baštinu u kolovozu 2021. god.[2]

ZnamenitostiUredi

 
Muzej rudarstva
  • Dealul Cetății („Brdska utvrda”), nalazi se pola sata hoda od centra grada. Tu su galerije i okna starorimskih rudnika. Ovdje je 1854. pronađeno 25 voštanih drvenih ploča, uključujući i onu od 6. siječnja 131. god. koja spominje ime grada Alburnus Maior. Ova je ploča trenutno izložena u Muzeju rudarstva u Roșia Montanău.
  • Rimski kastrum koji se nalazi na Dealul Cetății, u blizini starorimskih farmi. Arheolozi su tamo pronašli nastambe, nekropole, oruđe kao i niz natpisa na latinskom i grčkom jeziku.
  • 105 umjetnih jezera koja okružuju grad. Ova jezera su izgrađena tijekom proteklih stoljeća kako bi se koristila za rudarske aktivnosti. Danas su neka od tih jezera jezera za odmor (novija su ipak vrlo zagađena).
  • Muzej rudarstva
  • Barokno gradsko središte koje je dio rumunjske nacionalne baštine

StanovništvoUredi

Po popisu stanovništva iz 2011. godine općina ima 2.656 stanovnika, dok je prosječna gustoća naseljenosti 63 stan/km²[9]

Godina Ukupno Rumunji Mađari Romi Izvori
1850. 5.756 4.651 (81%) 669 170 [10]
1880. 5.640 4.130 (73%) 1.452 -
1890. 5.543 4.037 (73%) 1.472 -
1900. 5.665 4.211 (74%) 1.424 -
1910. 5.165 3.623 (70%) 1.515 -
1920. 4.252 3.341 (79%) 880 -
1930. 4.362 3.673 (84%) 609 60
1941. 5.409 4.557 (84%) 651 -
1956. 4.169 3.684 (88%) 416 63
1966. 4.591 4.178 (91%) 317 87
1977. 4.393 4.060 (92%) 157 168
1992. 4.146 3.808 (92%) 104 228
2002. 3.872 3.518 (91%) 55 289 [11]
2011. 2.656 2.239 (84%) 6 334 [12]

IzvoriUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Roșia Montană
  1. Roșia Montană, cea mai veche localitate minieră din România împlinește 1884 de ani de la prima atestare documentară, Ziarul Unirea, 6. veljače 2015. (rum.) Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  2. a b Cultural sites in Africa, Arab Region, Asia, Europe, and Latin America inscribed on UNESCO’s World Heritage List UNESCO (engl.) Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  3. Claudia Ciobanu, Romania's struggle for democracy is encapsulated in a village, The Guardian, 5. rujna 2013. (engl.) Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  4. Zonal Urbanism Plan for Roșia Montană Industrial Area, PROIECT Alba SA, arhivirano 28. rujna 2007. na Wayback Machine
  5. Ionel Haiduc, Report on Roșia Montană by the Romanian Academy, Academica: 77.–80., 13. travnja 2003. (engl.) Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  6. Gabriel Resources, Izvješće o geologiji, povijesti i rudarstvu na koncesiji Rosia Montana Project, arhivirano 15. siječnja 2007. (engl.) Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  7. a b c U Rumunjskoj građani izvojevali pobjedu protiv projekta rudnika zlata u Rosia Montani (arhiva), Reporterre, dnevne novine za ekologiju (fr.) Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  8. Rumunjska: novi zastoj za kontroverzni kanadski projekt rudnika zlata, Le Journal de Montréal, 14. siječnja 2016. (fr.) Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  9. Nacionalni Institut za Statistiku (rum.) Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  10. Varga E. Árpád, Erdély etnikai és felekezeti statisztikája (1850-1992) (rum.) Pristupljeno 27. lipnja 2022.
  11. Transindex Recensamânt 2002 websiteInačica izvorne stranice arhivirana 17. ožujka 2008. Retrieved 2022-06-27
  12. Recensământ 2012: Populația stabilă după etnie – județe, municipii, orașe, comune. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2016. Pristupljeno 27. lipnja 2022. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske povezniceUredi