Robert Coleman Richardson

Robert Coleman Richardson ili Robert Richardson (Washington, 26. lipnja 1937. – Ithaca, New York, 19. veljače 2013.), američki fizičar. Doktorirao (1966.) na Sveučilištu Duke. Radio na Sveučilištu Cornell u Ithaci|Ithaci]] (od 1967. do 1996.), gdje je bio ravnatelj Laboratorija atomske fizike i fizike čvrstoga stanja (od 1990. do 1996.). Bavio se fizikom niskih temperatura, posebno svojstvima tekućina i čvrstih tijela na temperaturama nižima od milikelvina. Bio je član je Nacionalne akademije znanosti (od 1986.) i pridruženi član Finske akademije znanosti i književnosti (od 1993.). Za otkriće suprafluidnosti helijeva izotopa ³He podijelio je 1996. Nobelovu nagradu za fiziku s D. Osheroffom i D. M. Leejem. [1]

Robert Coleman Richardson
Robert Coleman Richardson.jpg
Rođenje 26. lipnja 1937.
Washington, SAD
Smrt 26. lipnja 1937.
Ithaca, New York, SAD
Državljanstvo Amerikanac
Polje Fizika
Institucija Sveučilište Cornell u Ithaci
Alma mater Sveučilište Duke
Sveučilište u Connecticutu
Harvardovo sveučilište
Poznat po Supratekućina ili suprafluidnost
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1996.)

Supratekućina ili suprafluidnostUredi

 Podrobniji članak o temi: Apsolutna nula

 
Supratekućina ispunjava uronjenu posudu sve dok se razine ne izjednače.

Supratekućina ili suprafluidnost je naziv za agregatno stanje koje nastaje u nekim ukapljenim plinovima na vrlo niskim temperaturama (2,17 K za helijev izotop 4He), a svojstveni su mu nestanak viskoznosti i beskonačno velika toplinska vodljivost. Pored toga približavanjem temperaturi prijelaza (takozvana lambda točka) specifični toplinski kapacitet također teži k beskonačno velikoj vrijednosti.

Suprafluidnost je stanje ukapljenoga helija koje se očituje gibanjem tekućine bez trenja na ekstremno niskoj temperaturi uz očuvana adhezijska svojstva. Otkrio ju je 1937. Pjotr Leonidovič Kapica, a neovisno o njemu otkrili su je iste godine Donald Misener i John Frank Allen proučavajući pojave do kojih dolazi kada se helij ohladi na temperaturu nižu od 2,17 K. Ako se u suprafluidni helij djelomično uroni prazna posuda, po njezinim će se stijenkama u tankom sloju (do 30 nm) helij penjati i spuštati u posudu sve dok se razina helija u posudi ne izjednači s razinom okolnoga helija; ako se kapilarna cjevčica jednim krajem uroni u suprafluidni helij i osvijetli, na njezinu će gornjem kraju istjecati helij poput vodoskoka visoka do 10 centimetara (takozvani učinak vodoskoka). Danska fizičarka Lena Hau uspjela je 1999. u suprafluidu usporiti svjetlost do brzine 17 m/s, a 2001. uspjela ju je zaustaviti.

Helijevi izotopi 4He i 3He imaju različita suprafluidna stanja, a zbog različitoga broja neutrona u atomskoj jezgri (različitog spina) pripadaju različitim statistikama (kvantna statistika). Izotop helija 4He, sa spinom 0, je bozon, podvrgava se Bose-Einsteinovoj statistici, ukapljuje se na 4,2 K i prelazi u suprafluidno stanje na temperaturi 2,17 K, a izotop 3He, sa spinom 1/2, podvrgava se Fermi-Diracovoj statististici, ukapljuje se na 3,19 K, postaje suprafluidan na temperaturi 2,6 mK i ima dva različita suprafluidna stanja.

Teorijski doprinos tumačenju suprafluidnosti helijeva izotopa 4He prvi su dali Laszlo Tisza i L. D. Landau 1941. u dvokomponentnom modelu s kvazičesticama fononima i rotonima, a kvantnomehanički ju je nadogradio R. Feynman. Objašnjenje suprafluidnosti izotopa 3He uklopilo se u poopćenu BCS-teoriju (supravodljivost). Postizanje suprafluidnosti još je vrlo skupo zbog potrebnih izuzetno niskih temperatura i iznimne čistoće helija, pa se primjenjuje uglavnom u znanstvenim istraživanjima, na primjer pri proučavanju pojedinačnih molekula plina u suprafluidu, gdje se one zbog nedostatka trenja gibaju potpuno slobodno; za održavanje osjetljivih mjernih instrumenata ili dijelova instrumenata na niskoj temperaturi (u astronomskom satelitu za opažanje infracrvenoga zračenja, IRAS, koji je lansiran 1983., s pomoću 720 litara suprafluidnoga helija instrumenti se čuvaju na temperaturi 1,6 K). U širem smislu stanje elektrona u supravodiču također je suprafluidno.

IzvoriUredi

  1. Richardson, Robert, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, preuzeto 9. travnja 2020.