Rokselana

Rokselana odnosno Hürrem (perz. خرم, tur. Hürrem— nasmijana, vesela); također i Haseki Sultannem Hürrem; rođena kao pravoslavka Anastasija ili Aleksandra Lisowska (Rohatyn, Poljska, današnja Ukrajina,) (1503.-1558.) (Carigrad, Osmansko Carstvo) bila je najmoćnija sultanija u povijesti Osmanskog Carstva, zakonita supruga sultana Sulejmana, majka Vladareve djece, upraviteljica Harema, humanitarka, a nakon smrti princa Mustafe jedina nasljednica carske titule Valide sultanije (hrv. Majke sultanije).

Hürrem
Tizian 123.jpg
Hürrem, portret iz 1550.
sultanija Osmanskog Carstva
Suprug Sulejman Veličanstveni
Djeca
Mehmed, Mihrimah, Selim II., Bajazid, Abdullah i Džihangir
Rođenje 1503.
Smrt 15. travnja 1558. (55 godina)
Vjera pravoslavlje / islam

Također je bila poznata kao Rokselana (prema turskom "Ruslana": u prijevodu "Rus'ka žena"), zatim kao Rus'ka (stari naziv koji se odnosi na Ukrajinku), Ruzijak i Rosa. Rokselana je u turskoj povijesti ostala jedna od najcjenjenijih povijesnih ličnosti; osim što se izborila za svoju slobodu i ravnopravnost, utjecala je kao žena na kulturnu, socijalnu i vanjsku politiku Osmanskog Carstva što do tada nikada nije bilo zabilježeno.

BiografijaUredi

Sultanija Hürrem je rođena u zapadnoj Ukrajini 1503. godine, u gradu Rohatynu, kao kršćanka Aleksandra ili Anastazija Lisowska. Njezin otac je bio pravoslavni svećenik. Oteta je u jednom od pohoda Krimskih Tatara, nakon čega je s 14 godina prebačena na poluotok Krim, odakle je prodana kao robinja te poslana u Istanbul. U Istanbulu je prodana na osmanski dvor, u palaču sultana Sulejmana I. Ubrzo je zavela sultana, te mu rodila princa Mehmeda, a nakon toga je Vladaru rodila još petero prinčeva i jednu sultaniju. Sultan oslobođa Hürrem ropstva 1529. godine, a 1530. se vjenčaje s njom, čime je prekinuta 130 godina duga tradicija nevjenčavanja osmanskih sultana. Tim činom Hürrem se od statusa konkubine uzdiže do položaja prave sultanije. Ostala je upamćena kao velika humanitarka, također i kao prva žena koja je svojim postupcima utjecala na vanjsku i unutarnju politiku Osmanskog Carstva. Nakon smrti princa Mustafe postaje jedina nasljednica titule Majke sultanije, jer su jedini preostali nasljednici Prijestolja bili njeni sinovi. 17. travnja 1558. godine umire u Istanbulu, u Topkapi palači, osam godina prije Sulejmana.

Dolazak na dvorUredi

Ibrahim Paša (1493.1536.) je sultanu Sulejmanu I. poklonio mladu Aleksandru. Ona se našla u haremu koji je obuhvaćao oko 300 robinja. Rokselana, koja je imala vatreno crvenu kosu, opisana je kao nježna, vitka, ljupka i očaravajuća. Uz to je bila veoma inteligentna, živahna i vesela, rado se smijala i šalila.

Kao i sve mlade haremske dame, ona je u početku dobivala lekcije turskog jezika i islama. Učila je čitanje i pisanje, sastavljanje nježnih ljubavnih pisama, šivanje i pletenje, pjevanje, ples, sviranje jednog glazbenog instrumenta, pa i vježbanje ljupkog i gracioznog hoda. Neobično lijepe i zanosne robinje, koje su imale šanse postati sultanove miljenice, učene su još i erotskim vještinama. Dvanaest najatraktivnijih i najtalentiranijih robinja su bile određene kao „gedikli“, to jest sultanove sobarice, koje su imale obvezu oblačiti sultana, kupati ga i hraniti ukusnim jelima. Kao moguće gošće u sultanovoj postelji mogle su također postati njegove miljenice, „ikbal“. U slučaju da su ostale trudne i rodile djecu svom gospodaru, dobile su počasno zvanje sultanske „konkubine“ ili „kadine“.

Rokselani nije bilo teško privuči Sulejmanovu pažnju. Uostalom, njena karizma je privlačila svakoga u haremu, zbog čega je brzo dobila ime „Hürrem“ (nasmijana). Nije dugo trebalo da postane i sultanova miljenica. Nije služila samo kao partnerica i kao majka mogućih nasljednika, nego se pokazala i kao dobar sugovornik i iskrena prijateljica, pa čak i kao životna suputnica. S Hürrem je mogao pisati pjesme ili voditi političke diskusije. Ona je uz to bila u stanju davati mu dobre savjete i imala je razumijevanja za njegove strahove koje je jedino njoj mogao priznati. Baš poput njegovog prijatelja Ibrahima, znala je svojim šarmom i veseljem otjerati Sulejmanovu melankoliju. Sulejman je tako sve češće odlazio Hürrem i zanemarivao svoju prvu ženu Mahidevran († 1580., porijeklom iz Albanije), koja je nosila nadimak Gülbahar „proljetni cvijet“. Sultaniju Hürrem je Sulejman oslobodio ropstva učinivši je slobodnom ženom, a nakon toga ju je i oženio čime je prekinuo stoljetnu tradiciju kojom se osmanski sultani nisu vjenčavali.

Život na dvoruUredi

U to vrijeme u Sulejmanovom Haremu nije baš vladao mir. Mletački (venecijanski) poslanik Pietro Bragadino obavijestio je senat svoje države u tajnoj depeši o jednoj gruboj raspravi između prve i druge sultanije, između Mahidevran Gülbahar i Hürrem, u kojoj je prva drugoj čupala kosu i izgrebala lice. Sulejman je kasnije imenovao najstarijeg sina Mustafu kao upravitelja sandžaka Saruhana. Njegova majka Mahidevran je shodno osmanskom protokolu morala putovati s njim. Od tada je Sulejman bio zajedno samo s Hürrem. Nastojao je ispuniti Hürrem sve želje i bio ju je spreman oženiti, što se za nekih 130 godina nije dogodilo kod osmanskih sultana.

Godine 1530. bila je raskošna svadba, koju je Englez Sir George Yang komentirao: „Ove nedjelje se u gradu dogodio jedan sasvim izvanredan događaj, koji je dosad neviđen u povijesti Carstva. Ceremonija je održana u saraju (dvoru) i veselje je prešlo sve do sada poznate mjere. Velike ulice bijahu noću osvijetljene i bilo je mnogo glazbe, i gozbe je bilo dosta za sve ljude. Kuće su ukrašene cvijećem, i svugdje su donijeti ležajevi na kojima su ljudi satima sjedili na svoje veliko zadovoljstvo. U starom hipodromu je podignuta velika tribina na kojoj su mjesta za caricu i njene dame ograđena zlatnom ogradom. Tu su carica i njen dvor prisustovali jednom raskošnom turniru, u kojem su sudjelovali kršćanski i muslimanski jahači, zatim akrobati i mađioničari, i jedna procesija divljih zvijeri i žirafa, čiji su dugi vratovi skoro dodirivali samo nebo... Ljudi mnogo govore o svadbi i nitko ne može reći što ona u stvari znači.“

ObiteljUredi

Nakon svog uspona na osmanskom dvoru, Hürrem je u Europi postala poznatija kao Rokselana (Ruslana). Sa sultanom Sulejmanom I. je imala šestero djece: Mehmed (1521 — 1543), Mihrimah (1522 — 1578), Abdullah (1522 - 1524) Selim, (1524. — 1574), Bajazid (1525 — 1561) i Džihangir (1531 — 1553). Svi sinovi osim Selima koji će naslijediti oca, boležljivog Džihangira i Abdullaha koji je umro još kao dijete, poginuli su u borbi za sultanov tron.


Povezani članciUredi

Vanjske povezniceUredi