Wikipedija

Rudolf Kehrer

Rudolf Kehrer (ruski: Рудольф Рихардович Керер; Tbilisi, 10. srpnja 1923. – Berlin, 29. listopada 2013.) bio je ruski pijanist i glasovirski pedagog njemačkoga podrijetla. Zbog političkih mu je razloga godinama bila uskraćivana mogućnost slobodnoga kretanja i putovanja, pa je dugo bio poznat samo u državama tzv. Istočnoga bloka. Bio je osobito cijenjen zbog svojih upečatljivih interpretacija glasovirskih koncerata Johannesa Brahmsa, Petra Iljiča Čajkovskog, Sergeja Rahmanjinova i Dmitrija Šostakoviča, te glasovirskih sonata i skladba Ludwiga van Beethovena, Frédérica Chopina i Sergeja Prokofjeva.

Rudolf Kehrer
Рудольф Керер
Ime u rodnom listuРудольф Рихардович Керер
Rođen/a10. srpnja 1923.
Tbilisi, SSSR
Umro/umrla29. listopada 2013.
Berlin[1]
Žanr/oviozbiljna glazba
Zanimanjepijanist, glasovirski pedagog
Instrumentglasovir
Djelatno razdoblje1938. – 2007.
Producentska kućaMelodija (rus. Мелодия)
Nagrade
Nagrada »Robert Schumann« 
Zaslužni umjetnik SSSR-a
Narodni umjetnik SSSR-a
Orden Meritul Cultural
Russlanddeutschen Kulturpreis für Musik

Životopis uredi

Rudolf Kehrer rođen je 1923. u Tbilisiju (tadašnjem Tiflisu) u obitelji švapskih doseljenika. Otac mu i djed bijahu graditelji glasovira, pa stoga ne čudi da je i Rudolf – kao glazbeno nadareni šestgodišnjak – bio takoreći predodređen da postane pijanist. Do svoje 14. godine znao je svirati gotovo sve Chopinove glasovirske etide, a kao petnaestgodišnjak je prvi puta javno nastupio kao solist izvodeći popularni Prvi koncert za glasovir i orkestar u b-molu Petra Iljiča Čajkovskog. Sve je to ukazivalo na moguću briljantnu karijeru koncertnog pijanista,[2][3] ali su povijesna zbivanja – točnije, početak Drugoga svjetskoga rata i osobito njemački napad na SSSR 1941. sasvim preokrenuli i zagorčali život obitelji Kehrer i ostalim njemačkim doseljenicima. Kehrerovi su iz Gruzije deportirani u Kazahstan, gdje je i Rudolf bio prisiljen naporno raditi na jednoj plantaži pamuka. Sljedećih 13 godina nije uopće mogao ni svirati, ni slušati glazbu: na drvenoj si je dasci nacrtao glasovirske tipke, pa je tako „u gluho“ vježbao i održavao sviračku tehniku.[4] Budući da su takve okolnosti naprasno prekinule njegovo bavljenje glazbom, Kehrer je završio izvanredni studij matematike i fizike, da bi te predmete mogao predavati nižim razredima jedne škole i tako prehranjivati vlastitu obitelj. Tek su se poslije Staljinove smrti životne prilike i politički položaj ruskih Nijemaca polako počeli poboljšavati: iako je Kehrer u to vrijeme već bio tridesetjednogodišnjak, ipak je još uvijek želio biti koncertni pijanist.[5] Zato je 1954. nastavio studij glasovira na Konzervatoriju u Taškentu, gdje je tri godine poslije s velikim uspjehom diplomirao te istodobno bio pozvan preuzeti vlastitu klasu studenata. U Taškentu bi zasigurno zauvijek i ostao da mu 1961. nisu – uz posebnu dozvolu zbog prekoračene dobne granice – omogućili nastup na 2. Sovjetskom državnom natjecanju glazbenika u Moskvi.[4] Postignuti uspjeh bio je veći od očekivanoga: na tom je natjecanju Kehrer svojim izvedbama nadmoćno pobijedio svoje konkurente osvojivši najveći mogući broj bodova. U odluci o proglašenju pobjednika, članovi žirija su o Kehreru zapisali: »On je istinski fenomen u glazbenom životu Sovjetskoga saveza, veliki talent zrele osobnosti opremljen najkvalitetnijim pijanističkim umijećem...«[6] Taj mu je uspjeh omogućio da prihvati ponuđeno mjesto profesora na Moskovskom konzervatoriju, ali i da istodobno postane stalnim solistom Moskovske filharmonije.[4] Potkraj 1980-ih Kehreru je napokon ukinuta zabrana putovanja u inozemstvo pa je, poslije 29 godina uspješne pedagoške djelatnosti u Moskvi, 1990. prihvatio poziv i mjesto gostujućeg profesora glasovira na Visokoj školi za glazbu i scensku umjetnost (njem. Hochschule für Musik und darstellende Kunst) u Beču, gdje je podučavao do 1998.[6]

Tijekom bogate koncertne i dugogodišnje pedagoške karijere Rudolf Kehrer je održao više od 2000 solističkih koncerata u Sovjetskom savezu, državama tzv. Istočnoga bloka i Japanu. Također je često sudjelovao u radu žirija mnogih uglednih međunarodnih pijanističkih natjecanja i redovito održavao majstorske tečajeve za mlade pijaniste.[3] Dva takva tečaja održao je i u Zadru: 1989. i 1990. godine.


Nagrade i priznanja uredi

Rudolf Kehrer je za svoja umjetnička postignuća primio mnogobrojne ugledne nagrade i priznanja,[3] među kojima se osobito ističu:

  • 1977. – Zwickau: nagrada »Robert Schumann« (njem. Robert-Schumann-Preis)
  • 1978. – Zaslužni umjetnik SSSR-a (rus. Заслуженный деятель искусств РСФСР)
  • 1983. – Narodni umjetnik SSSR-a (rus. Народный артист РСФСР)
  • rumunjski orden Meritul Cultural za osobite zasluge u kulturi
  • orden za osobite zasluge u kulturi Republike Poljske
  • 2004. – nagrada za umjetnička postignuća u glazbi (njem. Russlanddeutschen Kulturpreis für Musik) njemačke savezne pokrajine Baden-Württemberg[7]

Izvori uredi

  1. ↑ Markus Schirmer: Rudolph Kehrer. In: Tamino-Klassikforum.at, 1. November 2013.
  2. ↑ Chopin-Gesellschaft Darmstadt: Prof. Rudolf Kehrer  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. travnja 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 4. travnja 2014.
  3. ↑ a b c Internationale Musikbegegnungsstäte Haus Marteau: Prof. Rudolf Kehrer  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. travnja 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 4. travnja 2014.
  4. ↑ a b c magazin.klassik.com – Pianist Rudolf Kehrer im Alter von 90 Jahren verstorben, pristupljeno 4. travnja 2014.
  5. ↑ www.nmz.de – Verbannt für dreizehn entscheidende Jahre : Die ungewöhnliche Laufbahn des Pianisten Rudolf Kehrer, pristupljeno 4. travnja 2014.
  6. ↑ a b www.rudolf-kehrer.info – Thomas Sandvoß: »Schwere Schicksalsjahre bis zum Erfolg … Skizzen aus dem Leben des Pianisten Rudolf Kehrer«, pristupljeno 4. travnja 2014.
  7. ↑ www.niemannlab.de – Land Baden-Württemberg verleiht den Russlanddeutschen Kulturpreis 2004 für Musik an Prof. Rudolf Kehrer  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. travnja 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 4. travnja 2014.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Rudolf_Kehrer&oldid=6864144"