Rudolf Valdec

Rudolf Valdec (Krapina, 8. ožujka 1872. - Zagreb, 1. veljače 1929.[1]), hrvatski kipar.

Kipovi Rudolfa Valdeca na Etnografskom muzeju u Zagrebu.
Rudolf Valdec

ŽivotopisUredi

Učio je na Obrtničkoj školi u Zagrebu te potom od 1897. studira na akademijama u Beču i Münchenu. Radio je kod A. Kühnea u Beču i kod S. Eberlea u Münchenu. Zbog studija kraće je boravio u Italiji, Rusiji, Njemačkoj i Francuskoj. Po povratku u Zagreb otvara vlastiti atelje u Bosanskoj ulici u Zagrebu, gdje je radio do svoje smrti. Bio je profesor dekorativnog kiparstva i anatomije na Akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu (1908–1929). Bio je član Jugoslavnske akademije znanosti i umjetnosti.[1]

Među njegove poznate učenike spada Joza Turkalj.[2]

Na prekretnici stoljeća kad se formira krug zagrebačkih likovnih umjetnika Rudolf Valdec je s Robertom Frangešom predstavnik i začetnik modernog hrvatskog kiparstva.

Pod utjecajem bečke secesije radi u ranijoj fazi alegorijsko-tematsku plastiku (Ljubav, sestra smrti; Sputani genij; Marija Magdalena; Memento mori). Sklonost podrobnoj obradbi pojedinosti i vjernoj reprodukciji viđenoga ostvario je u mnogobrojnim realističnim poprsjima. Glavne radove dao je u velikom broju portreta, modeliranih rukom iskusnoga majstora usmjerenoga na realističku karakterizaciju (Strossmayer, F. Rački, V. Jagić, I. Kršnjavi, I. Mažuranić, I. Trnski, i dr.). Izveo je javne i nadgrobne spomenike I. Kukuljevića, F. Račkoga i S. Miletića (Zagreb), S.S. Kranjčevića (Sarajevo), D. Obradovića (Beograd), V. Jagića (Varaždin), F. Livadića (Samobor). Njegovi dekorativni plastični radovi nalaze se na bivšoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Umjetničkome paviljonu, zagrebačkom groblju Mirogoj te drugim javnim ustanovama u Zagrebu.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Perić, Ivo, Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji, Kronika važnijih zbivanja, Dom i svijet, Zagreb, 2006., ISBN 953-238-001-9, str. 161.
  2. Galerija Laval Nugent Turkalj, Joza (1890. – 1943.)