Otvori glavni izbornik
Kipovi Rudolfa Valdeca na Etnografskom muzeju u Zagrebu.

Rudolf Valdec (Krapina, 8. ožujka 1872. - Zagreb, 1. veljače 1929.[1]), hrvatski kipar.

ŽivotopisUredi

Učio je na Obrtničkoj školi u Zagrebu, radio kod A. Kuhnea u Beču i kod S. Eberlea u Münchenu. Nastavnik na Akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu. Bio je član Jugoslavnske akademije znanosti i umjetnosti.[1]

Među njegove poznate učenike spada Joza Turkalj.[2]

Na prekretnici stoljeća kad se formira krug zagrebačkih likovnih umjetnika Rudolf Valdec je s R. Frangešom predstavnik kiparstva. Pod utjecajem bečke secesije radi u ranijoj fazi alegorijsko-tematsku plastiku (Ljubav, sestra smrti; sputani genij).

Glavne radove dao je u velikom broju portreta, modeliranih rukom iskusnoga majstora usmjerenoga na realističku karakterizaciju (Strossmayer, F. Rački, V. Jagić, I. Kršnjavi, I. Mažuranić, I. Trnski, i dr.). Izveo javne i nadgrobne spomenike I. Kukuljevića, F. Račkoga i S. Miletića (Zagreb), S.S. Kranjčevića (Sarajevo), D. Obradovića (Beograd), V. Jagića (Varaždin), F. Livadića (Samobor), Petra Karađorđevića (Veliki Bečkerek (Zrenjanin) i Bijeljina). Njegovi dekorativni plastični radovi nalaze se na Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i na nekim drugim zgradama u Zagrebu.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Perić, Ivo, Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji, Kronika važnijih zbivanja, Dom i svijet, Zagreb, 2006., ISBN 953-238-001-9, str. 161.
  2. Galerija Laval Nugent Turkalj, Joza (1890.-1943.)