Rumunjska revolucija
Rumunjska revolucija 1989. godine naziv je za pobunu protiv komunizma u Rumunjskoj od 16. do 22. prosinca 1989.[1]
Rumunjska revolucija 1989. | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio Miroljubljivih revolucija 1989. | |||||||
Prosvjednici u Bukureštu | |||||||
| |||||||
Sukobljeni | |||||||
Rumunjska vlada
|
Ceauşescuovi protivnici
Nakon 22. prosinca 1989.: | ||||||
Vođe | |||||||
Nicolae Ceauşescu Elena Ceaușescu |
Ion Iliescu i drugi razni nezavisni vođe | ||||||
Posljedice | |||||||
preko 1000 mrtvih |
Vođa pobune bio je Ion Iliescu. Zauzeta je državna televizija iz koje su koordinirani svi ostali potezi ustanika. U suprotstavljanju Nicolaeu Ceauşescuu i njegovom diktatorskom načinu vladanja, nemiri su izbili najprije u Temišvaru.[2][3]
Kada je 22. prosinca Ceauşescu izišao da održi govor s balkona predsjedničke palače u Bukureštu, počeli su stalni zvižduci. Narod se nije moglo utišati. Diktator je pobjegao helikopterom, ali je uhićen, te mu je suđeno na prijekom sudu. Na Božić 1989. pogubljen je sa suprugom ispred streljačkog voda što je kasnije prikazano i na televiziji. Rumunjska je jedina istočnoeuropska država koja je nasilno srušila komunizam.[4][5]
Izvori
uredi- ↑ Bolanča, Sandra. 19. prosinca 2009. Rumunjska 20 godina poslije Ceausescu da je imao sto života, svih sto trebalo bi mu oduzeti. Jutarnji list. Pristupljeno 6. srpnja 2019.
- ↑ Horvatić, Petar. 22. prosinca 2018. 22. prosinca 1989. pad Ceausescua – kako je revolucija u Rumunjskoj utjerala strah u kosti komunistima u Jugoslaviji?. Narod.hr. Pristupljeno 6. srpnja 2019.
- ↑ Pastor koji je pokrenuo revoluciju. Deutsche Welle. 17. prosinca 2014. Pristupljeno 6. srpnja 2019.
- ↑ Barberić, Hrvoje. 18. veljače 2005. Građanski rat u Rumunjskoj 1989. hrvatski-vojnik.hr. Hrvatski Vojnik. Pristupljeno 6. srpnja 2019.
- ↑ Rebac, Iva; Stojmenović Rosana. 22. prosinca 2016. Dok mu je sin kockao i silovao, njegov narod je umirao od gladi. 24sata. Pristupljeno 6. srpnja 2019.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)