Runović
Runović, naselje je u općini Runovići te njezino administrativno središte. Runović, kojemu se ime Zakonom iz 2001. mijenja iz Runovići (danas ime općine) u Runović, smješten je u zaleđu planine Biokovo i Makarskog primorja čiji se zaseoci nalaze u dolini vijugave ponornice Vrljike što će svoj put završiti u Neretvi.
| Runović | |
|---|---|
  Runović Runović na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Splitsko-dalmatinska županija |
| Općina/Grad | Runovići |
| Zemljopisne koordinate | 43°22′37″N 17°14′13″E / 43.377°N 17.237°E |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - Ukupno | 2.071 |
| Broj stanovnika Runović (Runovići, Splitsko-dalmatinska) [uredi] | |
| 2001. | |
| 2011. | 2024 |
| 2021. | 1706 |
Izvor: Državni zavod za statistiku RH Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022. | |
| Pošta | 21261 Runović |
| Pozivni broj | +385 (0)21 |
| Autooznaka | IM |
Povijest ovog naselja je burna i duga pojavljuje se prvi puta pod imenom Novae, što se nalazila između Salone i Narone.
Žito i sitna stoka njihov su bili glavni temelj opstanka stanovništva, no kako je bio nedovoljan mnogi izbjegoše trbuhom za kruhom. Ostatak stanovništva što ne iseljava živi od uzgoja duhana i koza, te uzgoja kukuruza koji je stigao po otkriću Amerike, no uoči Prvog svjetskog rata mnogi opet iseliše u Ameriku, a u drugoj polovici 20. stoljeća odlaze najviše u Njemačku.
Tijekom Domovinskog rata mnogi se vraćaju u domovinu, da bi od 1991 do 1995., prema dr. Vladi Puljizu, u ratu položilo živote 11 Runovićana.
StanovništvoUredi
| broj stanovnika | 956 | 1813 | 1533 | 1771 | 2154 | 3011 | 2917 | 2057 | 2429 | 2447 | 2495 | 2598 | 2293 | 2519 | 2071 | 2024 | 1706 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
ŠportUredi
ZnamenitostiUredi
- Kulturno-povijesna seoska cjelina Lubine, zaštićeno kulturno dobro
