S-125 Neva/Pečora
Isajev S-125 Neva/Pečora (rus. С-125 Нева / Печора; naziv NATO-a: SA-3 Goa) je sovjetski raketni zemlja-zrak sustav koji je razvijen kako bi upotpunio starije sustave S-25 Berkut i S-75 Dvina. Ima kratki efektivni domet i leti na nižoj nadmorskoj visini od svojih prethodnika zbog čega Neva ima mogućnost gađanja meta u niskom letu (za razliku od prethodnih modela). Također, S-125 je mnogo otporniji na elektroničko ometanje u odnosu na S-75. Obje inačice koriste radijsko navođenje.
S-125 Neva/Pečora С-125 Нева / Печора | |
---|---|
Raketni sustav S-125 Neva-M1 s raketama V-600 postavljenima na fiksnom lanseru u ukrajinskom muzeju zračnih snaga u Vinnicji. | |
Vrsta | Strateški raketni sustav zemlja-zrak |
Država podrijetla | SSSR |
Povijest uporabe | |
U službi | 1963.[1] - danas |
U uporabi u | Vidi korisnici |
Ratovi | Rat iscrpljivanja Yom kippurski rat Angolski građanski rat Iransko-irački rat Zaljevski rat Rat na Kosovu |
Povijest proizvodnje | |
Projektant | Središnji dizajnerski ured Almaz |
Projektirano | 1960-e |
Proizvođač | JSC Defense Systems (Pečora-M) |
Razdoblje proizvodnje | 1963. - danas |
Proizvedeno komada | Neva, Pečora, Volna, Neva-M, Neva-M1, Volna-M, Volna-N, Volna-P, Pečora 2, Pečora 2M, Newa SC, Pečora-M |
Osim kopnene, postoji i mornarička inačica M-1 Volna (rus. Волна; hrv. Val; naziv NATO-a: SA-N-1 Goa).
Raketni sustav koristi projektile 5V24 (V-600) koji postižu brzinu od 3 do 3,5 Macha te ih pokreću raketni motori na kruto gorivo.
Opis
urediS-125 je u odnosu na S-75 napredniji raketni zemlja-zrak sustav. Rakete se mogu ispaljivati s fiksnih lansera ili mogu biti montirane na sovjetske ZIL kamione. Postavljanje projektila na lansere traje nekoliko minuta.
V-600 | |
---|---|
V-600 raketa na odlagalištu u estonskom okrugu Saaremaa. | |
Vrsta | zemlja-zrak raketa |
Država podrijetla | SSSR |
Povijest proizvodnje | |
Inačice | V-600, V-601 |
Dužina | 6,01 m |
Masa | 953 kg |
Promjer | 375 mm |
Težina bojne glave | 60 kg |
Pogon | Raketni motor na kruto gorivo |
Projektili
urediSustav S-125 koristi dvije različite vrste projektila. Prvotna inačica V-600 (ili 5V24) ima malu bojnu glavu težine 60 kg u kojoj se nalazi jaki eksploziv (HE). Njezin domet iznosi 15 km.
Kasnija inačica V-601 (ili 5V27) ima težinu od 953 kg te 70 kg tešku bojnu glavu koja sadrži 33 kg jakog eksploziva i 4.500 fragmenata. Duga je 6,09 m, raspon krila iznosi 2,2 m a promjer tijela 0,375 m. Minimalni domet je 3,5 km a maksimalni 35 km (Pečora 2A). Sjecišta visine su između 100 metara i 18 km.[2]
Radari
urediSustav koristi radare kojima se upravlja iz zapovjedne zgrade ili kamiona te postoje tri primarna radarska sustava:
- P-15 ili P-15M (2) - 380 kW C-band radar za pronalazak mete. Koriste ga i stariji raketni sustavi Kub i Osa. Domet radara iznosi 250 km.
- SNR-125 - 250 kW I/D-band radar za navođenje, praćenje i upravljanje paljbom. Ima domet od 40 km (80 km u drugom modu).
- PRV-11 - E-band radar dometa 28 km kojeg osim S-125 koriste i SA-2 Guideline, SA-4 Ganef te SA-5 Gammon.
Inačice i nadogradnje
urediMornarička inačica
uredi1956. godine započeli su radovi na mornaričkoj inačici M-1 Volna (SA-N-1) paralelno uz razvoj kopnenog modela. Najprije je postavljen na razarače klase Kotlin i testiran 1962. te je iste godine prihvaćen. Osnovni projektil bio je V-600 (ili 4K90) dometa od 4 do 15 km. Za sustav upravljanja paljbom i navođenje bio je zadužen radar 4R90 Yatagan s pet parabolnih antena. Sustav je mogao biti angažiran samo oko jedne mete (ili dvije za brodove opremljene s dva M-1 Volna sustava). U slučaju nužde, Volna se mogla koristiti i protiv mornaričkih ciljeva.
Prvi dizajnirani lanser bio je ZIF-101 na koji su se montirala dva projektila dok ih je u spremniku bilo još šesnaest. 1963. godine je stvoren ZIF-102 koji je imao spremnik kapaciteta 32 projektila te je predstavljen kao lanser za brodove iz nove klase.
1967. je proizvedena nadograđena raketna inačica Volna-M (SA-N-1B) koja je koristila rakete V-601 (4K91) dometa od 4 do 22 km. Od 1974. do 1976. neke inačice raketa su modernizirane na Volna-P standard s TV kanalom za praćenje i boljom otpornošću na ometanje. Kasnije su u uporabu uvedeni poboljšani V-601M projektili s nižom minimalnom visinom leta protiv zračnih ciljeva (sustav Volna-N).
Moderne nadograđene inačice
urediOd kada je Rusija zamijenila većinu svojih S-125 raketnih sustava sa SA-10 i SA-12, odlučeno je da će se nadograditi S-125 sustavi koji su povučeni iz uporabe kako bi bili zanimljiviji stranim kupcima. Tako je 2000. predstavljena Pečora-2 s većim dometom, angažmanom na više ciljeva i većom mogućnošću uništenja neprijateljskih letjelica. Rakete se nalaze u lanseru instaliranom na kamionu što omogućava mobilnost sustava a može ispaljivati i Pečora-2M inačicu raketa protiv krstarećih projektila.[3][4]
1999. godine je rusko-bjeloruskom financijsko-industrijskom konzorciju Defense Systems dodijeljen ugovor o modernizaciji egipatskih S-125 zemlja-zrak sustava. Oni su obnovljeni kao S-125 Pečora 2M.[5]
2001. Poljska je ponudila mogućnost nadogradnje S-125 u standard Newa SC. Modernizacija uključuje zamjenu mnogih analognih komponenti s digitalnim s većom točnošću i pouzdanošću. Nadogradnja uključuje i montažu raketnih lansera na šasiju T-55 tenkova čime se poboljšava pokretljivost te su dodani podatkovni linkovi te IFF sustav (mogućnost prepoznavanja prijatelja od neprijatelja). Radar je montiran na šasiju teškog kamiona s četiri osovine (bivši kamioni koji su se koristili kao lanseri Scud projektila).
U listopadu 2010. ukrajinska tvrtka Aerotechnica je predstavila vlastitu moderniziranu inačicu S-125 pod nazivom S-125-2D Pečora.[6]
Operativna povijest
urediSovjetski Savez
urediS-125 je prvi puta postavljen oko Moskva|Moskve u razdoblju od 1961. do 1964. (uz postojeće S-25 i S-75) kao i u drugim dijelovima SSSR-a. 1964. je stvorena nadograđena inačica S-125M "Neva-M" a kasnije i S-125M1 "Neva-M1". Američko Ministarstvo obrane je izvornu inačicu označilo kao SA-3A dok su nove Neve-M označene kao SA-3B i SA-N-1B (mornarički modeli).
S-125 se nije koristio protiv američkih snaga u Vijetnamu jer se Sovjetski Savez bojao da će Kina preko koje je išla sva sovjetska vojna pomoć Sjevernom Vijetnamu, pokušati kopirati sovjetski raketni sustav. Razlog tome bilo je pogoršanje sovjetsko-kineskih odnosa tijekom 1960-ih.
Angola
urediNacionalne zračne snage Angole su nabavile značajan broj zemlja-zrak projektila S-125 te su u lipnju 1980. korišteni kao protuzračno oružje protiv južnoafričkih lovaca Dassault Mirage F1. Iako su oštećena dva zrakoplova, angolske snage smatraju da su oborena četiri aviona.[7]
7. lipnja 1980. prilikom napada na trening kamp SWAPO u sklopu Operacije Skepsa, sa S-125 su pogođena dva južnoafrička Mirage F1 kojim su upravljali bojnik Frans Pretorius i kapetan IC du Plessis. Pretoriusov zrakoplov je pogođen u spremnik goriva te je morao prisilno sletjeli u zračnu bazu Ondangwa. Zrakoplov Du Plessisa je pretrpio veća oštećenja te je sletio na pistu u Ruacani. Oba zrakoplova su popravljena i vraćena u službu.[8]
Bliski Istok
urediSovjetski Savez je tijekom 1960-ih i 1970-ih opskrbljivao nekoliko arapskih zemalja s Neva/Pečora projektilima. Najznačajniji su bili Egipat i Sirija.
S-125 je imao veliku primjenu tijekom Rata iscrpljivanja i Yom kippurskog rata. Tijekom potonjeg sukoba on je uz S-75 Dvinu i Kub činio okosnicu egipatske protuzračne obrambene mreže.
Sirija je po prvi puta S-125 koristila tijekom Yom kippurskog rata 1973. kao i tijekom Rata u Libanonu 1982. U borbama u dolini Beqaa, izraelske zračne snage su neutralizirale sirijsku protuzračnu prijetnju te su u jednom danu uništile nekoliko S-125 baterija kao i one s Dvina i Kub raketnim sustavima.
Irak
urediTijekom Operacije Pustinjska oluja 19. siječnja 1991. oboren je jedan USAF-ov lovac F-16 (serijski broj 87-257). Zrakoplov je pogođen s V-600 raketom južno od Bagdada. Pilot, bojnik Jeffrey Scott Tice se sigurno katapultirao. To je bio osmi borbeni gubitak te prvi gubitak iznad Bagdada.[9]
Dva dana ranije, bomdarder B-52G je oštećen zahvaljujući raketnom sustavu Pečora ili Kub.
SR Jugoslavija
uredi250. protuzračna raketna brigada Vojske Jugoslavije je opremljena sa S-125 sustavom 27. ožujka 1999. tijekom NATO-ovog bombardiranja SRJ, oborila američki stealth bombarder F-117. Isti sustav korišten je i za rušenje američkog F-16 lovca 2. svibnja iste godine. Njegov pilot, poručnik David Goldfein, zapovjednik američkog 555. borbenog eskadrona se sigurno katapultirao te je kasnije spašen u borbenoj misiji potrage i spašavanja.[10][11] Tijekom tog rata, jugoslavenske protuzračne snage su koristeći protuzračne sustave oborile nekoliko bespilotnih letjelica NATO-a.
Osim ovih nekoliko slučajeva obaranja neprijateljskih letjelica, S-125 se tijekom Rata na Kosovu pokazao zastarjelim i nepouzdanim - ispaljeno je mnogo projektila a oborena su svega dva zrakoplova. Također, 80% jugoslavenskih Pečora sustava je uništeno tijekom rata dok su NATO lovci uništili većinu strateške infrastrukture u zemlji bez ozbiljne protuzračne prijetnje.[12]
Korisnici
urediPostojeći korisnici
uredi- Angola
- Armenija
- Azerbajdžan
- Burma[13]
- Egipat[13]
- Etiopija
- Gruzija
- Jemen
- Kamerun
- Kuba
- Libija[13]
- Moldavija
- Mongolija
- Mozambik
- Peru
- Poljska
- Sirija[13]
- Sjeverna Koreja: 32 baterije.
- Srbija: 15 zemlja-zrak raketnih sustava te 32 lansera. Cijelo naoružanje bit će podvrgnuto modernizaciji.
- Tanzanija
- Turkmenistan[13]
- Venezuela: u službi je model Pečora-2M. Naručeno je 11 novih raketnih sustava a jedan je dostavljen 2011. zajedno s osam lansera.[14]
- Vijetnam[13][15]
- Zambija
Bivši korisnici
uredi- SSSR: primarni korisnik.
- Bugarska: u fazi povlačenja iz uporabe.
- Čehoslovačka
- Finska: raketni sustav je povučen tijekom 1990-ih.
- Indija
- Irak: oružje je uništeno 2003.
- Njemačka Demokratska Republika
- SFRJ: 14 baterija S-125 s ukupno oko 60 lansera.
- Južni Jemen
- Kambodža: raketni sustav je otpisan 2005.[16]
- Mađarska: S-125 je bio u službi u razdoblju od 1978. do 1995.[17]
- Rumunjska: S-125 je bio u službi u razdoblju od 1986. do 1998.
- Rusija: oružje je povučeno tijekom 1990-ih a projektili su se koristili kao mete za trening.
- Slovačka: S-125 je povučen 2001. godine.
- Somalija: raketni sustav je neoperativan od 1992.[18]
- Ukrajina[19]
Izvori
uredi- ↑ SA-3-Goa
- ↑ S-125/Pechora (SA-3 'Goa')
- ↑ RG.ru
- ↑ Defensys.ru. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2013. Pristupljeno 7. srpnja 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Unique Surface To Air Missile Baffles Foreign Military Diplomats In Egypt
- ↑ Ukrainian SAM upgrade locks on to launch customers[neaktivna poveznica]
- ↑ [1][neaktivna poveznica]
- ↑ Lord, Dick (2000). Vlamgat: The Story of the Mirage F1 in the South African Air Force. Covos-Day. ISBN 0-620-24116-0.
- ↑ www.F-16.net
- ↑ Holloman commander recalls being shot down in Serbia
- ↑ F-16 Aircraft Database: F-16 Airframe Details for 88-0550
- ↑ Revisiting the Lessons of Operation Allied Force
- ↑ a b c d e f Sistema antiaéreo Pechora-2M: Un arma eficaz como el Kalashnikov
- ↑ Armstrade.org
- ↑ The Chinese communist Air Force in the "punitive" war against Vietnam
- ↑ Missile destruction. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. listopada 2008. Pristupljeno 7. srpnja 2012. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Hungarian strategic air defense cold
- ↑ Country-data.com
- ↑ Ukrajinsko ministarstvo obrane
Vanjske poveznice
urediZajednički poslužitelj ima još gradiva o temi S-125 Neva/Pečora |
- Opis S-125 raketnog protuzračnog sustava na web stranici proizvođača Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. veljače 2008. (Wayback Machine)
- Missile Threat.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. siječnja 2005. (Wayback Machine)
- Wonderland.org Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. travnja 2009. (Wayback Machine)