S-125 Neva/Pečora

Isajev S-125 Neva/Pečora (rus. С-125 Нева / Печора; NATO naziv: SA-3 Goa) je sovjetski raketni zemlja-zrak sustav koji je razvijen kako bi upotpunio starije sustave S-25 Berkut i S-75 Dvina. Ima kratki efektivni domet i leti na nižoj nadmorskoj visini od svojih prethodnika zbog čega Neva ima mogućnost gađanja meta u niskom letu (za razliku od prethodnih modela). Također, S-125 je mnogo otporniji na elektroničko ometanje u odnosu na S-75. Obje inačice koriste radijsko navođenje.

S-125 Neva/Pečora
С-125 Нева / Печора
ZRK S-125M1 2007 G1.jpg
Raketni sustav S-125 Neva-M1 s raketama V-600 postavljenima na fiksnom lanseru u ukrajinskom muzeju zračnih snaga u Vinnicji.
Vrsta Strateški raketni sustav zemlja-zrak
Država podrijetla Flag of the Soviet Union.svg SSSR
Povijest uporabe
U službi 1963.[1] - danas
U uporabi u Vidi korisnici
Ratovi Rat izgladnjivanja
Yom kippurski rat
Angolski građanski rat
Iransko-irački rat
Zaljevski rat
Rat na Kosovu
Povijest proizvodnje
Projektant Središnji dizajnerski ured Almaz
Projektirano 1960-e
Proizvođač JSC Defense Systems (Pečora-M)
Razdoblje proizvodnje 1963. - danas
Proizvedeno komada Neva, Pečora, Volna, Neva-M, Neva-M1, Volna-M, Volna-N, Volna-P, Pečora 2, Pečora 2M, Newa SC, Pečora-M

Osim kopnene, postoji i mornarička inačica M-1 Volna (rus. Волна; hrv. Val; NATO naziv: SA-N-1 Goa).

Raketni sustav koristi projektile 5V24 (V-600) koji postižu brzinu od 3 do 3,5 Macha te ih pokreću raketni motori na kruto gorivo.

OpisUredi

S-125 je u odnosu na S-75 napredniji raketni zemlja-zrak sustav. Rakete se mogu ispaljivati s fiksnih lansera ili mogu biti montirane na sovjetske ZIL kamione. Postavljanje projektila na lansere traje nekoliko minuta.

V-600
 
V-600 raketa na odlagalištu u estonskom okrugu Saaremaa.
Vrsta zemlja-zrak raketa
Država podrijetla   SSSR
Povijest proizvodnje
Inačice V-600, V-601
Dužina 6,01 m
Masa 953 kg
Promjer 375 mm
Težina bojeve glave 60 kg
Pogon Raketni motor na kruto gorivo

ProjektiliUredi

Sustav S-125 koristi dvije različite vrste projektila. Prvotna inačica V-600 (ili 5V24) ima malu bojevu glavu težine 60 kg u kojoj se nalazi jaki eksploziv (HE). Njezin domet iznosi 15 km.

Kasnija inačica V-601 (ili 5V27) ima težinu od 953 kg te 70 kg tešku bojevu glavu koja sadrži 33 kg jakog eksploziva i 4.500 fragmenata. Duga je 6,09 m, raspon krila iznosi 2,2 m a promjer tijela 0,375 m. Minimalni domet je 3,5 km a maksimalni 35 km (Pečora 2A). Sjecišta visine su između 100 metara i 18 km.[2]

RadariUredi

Sustav koristi radare kojima se upravlja iz zapovjedne zgrade ili kamiona te postoje tri primarna radarska sustava:

  • P-15 ili P-15M (2) - 380 kW C-band radar za pronalazak mete. Koriste ga i stariji raketni sustavi Kub i Osa. Domet radara iznosi 250 km.
  • SNR-125 - 250 kW I/D-band radar za navođenje, praćenje i upravljanje paljbom. Ima domet od 40 km (80 km u drugom modu).
  • PRV-11 - E-band radar dometa 28 km kojeg osim S-125 koriste i SA-2 Guideline, SA-4 Ganef te SA-5 Gammon.

Inačice i nadogradnjeUredi

Mornarička inačicaUredi

1956. godine započeli su radovi na mornaričkoj inačici M-1 Volna (SA-N-1) paralelno uz razvoj kopnenog modela. Najprije je postavljen na razarače klase Kotlin i testiran 1962. te je iste godine prihvaćen. Osnovni projektil bio je V-600 (ili 4K90) dometa od 4 do 15 km. Za sustav upravljanja paljbom i navođenje bio je zadužen radar 4R90 Yatagan s pet parabolnih antena. Sustav je mogao biti angažiran samo oko jedne mete (ili dvije za brodove opremljene s dva M-1 Volna sustava). U slučaju nužde, Volna se mogla koristiti i protiv mornaričkih ciljeva.

Prvi dizajnirani lanser bio je ZIF-101 na koji su se montirala dva projektila dok ih je u spremniku bilo još šesnaest. 1963. godine je stvoren ZIF-102 koji je imao spremnik kapaciteta 32 projektila te je predstavljen kao lanser za brodove iz nove klase.

1967. je proizvedena nadograđena raketna inačica Volna-M (SA-N-1B) koja je koristila rakete V-601 (4K91) dometa od 4 do 22 km. Od 1974. do 1976. neke inačice raketa su modernizirane na Volna-P standard s TV kanalom za praćenje i boljom otpornošću na ometanje. Kasnije su u uporabu uvedeni poboljšani V-601M projektili s nižom minimalnom visinom leta protiv zračnih ciljeva (sustav Volna-N).

Moderne nadograđene inačiceUredi

Od kada je Rusija zamijenila većinu svojih S-125 raketnih sustava sa SA-10 i SA-12, odlučeno je da će se nadograditi S-125 sustavi koji su povučeni iz uporabe kako bi bili zanimljiviji stranim kupcima. Tako je 2000. predstavljena Pečora-2 s većim dometom, angažmanom na više ciljeva i većom mogućnošću uništenja neprijateljskih letjelica. Rakete se nalaze u lanseru instaliranom na kamionu što omogućava mobilnost sustava a može ispaljivati i Pečora-2M inačicu raketa protiv krstarećih projektila.[3][4]

1999. godine je rusko-bjeloruskom financijsko-industrijskom konzorciju Defense Systems dodijeljen ugovor o modernizaciji egipatskih S-125 zemlja-zrak sustava. Oni su obnovljeni kao S-125 Pečora 2M.[5]

2001. Poljska je ponudila mogućnost nadogradnje S-125 u standard Newa SC. Modernizacija uključuje zamjenu mnogih analognih komponenti s digitalnim s većom točnošću i pouzdanošću. Nadogradnja uključuje i montažu raketnih lansera na šasiju T-55 tenkova čime se poboljšava pokretljivost te su dodani podatkovni linkovi te IFF sustav (mogućnost prepoznavanja prijatelja od neprijatelja). Radar je montiran na šasiju teškog kamiona s četiri osovine (bivši kamioni koji su se koristili kao lanseri Scud projektila).

U listopadu 2010. ukrajinska tvrtka Aerotechnica je predstavila vlastitu moderniziranu inačicu S-125 pod nazivom S-125-2D Pečora.[6]

Operativna povijestUredi

Sovjetski SavezUredi

S-125 je prvi puta postavljen oko Moskva|Moskve u razdoblju od 1961. do 1964. (uz postojeće S-25 i S-75) kao i u drugim dijelovima SSSR-a. 1964. je stvorena nadograđena inačica S-125M "Neva-M" a kasnije i S-125M1 "Neva-M1". Američko Ministarstvo obrane je izvornu inačicu označilo kao SA-3A dok su nove Neve-M označene kao SA-3B i SA-N-1B (mornarički modeli).

S-125 se nije koristio protiv američkih snaga u Vijetnamu jer se Sovjetski Savez bojao da će Kina preko koje je išla sva sovjetska vojna pomoć Sjevernom Vijetnamu, pokušati kopirati sovjetski raketni sustav. Razlog tome bilo je pogoršanje sovjetsko-kineskih odnosa tijekom 1960-ih.

AngolaUredi

Nacionalne zračne snage Angole su nabavile značajan broj zemlja-zrak projektila S-125 te su u lipnju 1980. korišteni kao protuzračno oružje protiv južnoafričkih lovaca Dassault Mirage F1. Iako su oštećena dva zrakoplova, angolske snage smatraju da su oborena četiri aviona.[7]

7. lipnja 1980. prilikom napada na trening kamp SWAPO u sklopu Operacije Skepsa, sa S-125 su pogođena dva južnoafrička Mirage F1 kojim su upravljali bojnik Frans Pretorius i kapetan IC du Plessis. Pretoriusov zrakoplov je pogođen u spremnik goriva te je morao prisilno sletjeli u zračnu bazu Ondangwa. Zrakoplov Du Plessisa je pretrpio veća oštećenja te je sletio na pistu u Ruacani. Oba zrakoplova su popravljena i vraćena u službu.[8]

Bliski IstokUredi

Sovjetski Savez je tijekom 1960-ih i 1970-ih opskrbljivao nekoliko arapskih zemalja s Neva/Pečora projektilima. Najznačajniji su bili Egipat i Sirija.

S-125 je imao veliku primjenu tijekom Rata iscrpljivanja i Yom kippurskog rata. Tijekom potonjeg sukoba on je uz S-75 Dvinu i Kub činio okosnicu egipatske protuzračne obrambene mreže.

Sirija je po prvi puta S-125 koristila tijekom Yom kippurskog rata 1973. kao i tijekom Rata u Libanonu 1982. U borbama u dolini Beqaa, izraelske zračne snage su neutralizirale sirijsku protuzračnu prijetnju te su u jednom danu uništile nekoliko S-125 baterija kao i one s Dvina i Kub raketnim sustavima.

 
Pripadnik američkog marinskog korpusa provjerava bojevu glavu iračkog V-600 projektila tijekom invazije na zemlju 2003.

IrakUredi

Tijekom Operacije Pustinjska oluja 19. siječnja 1991. oboren je jedan USAF-ov lovac F-16 (serijski broj 87-257). Zrakoplov je pogođen s V-600 raketom južno od Bagdada. Pilot, bojnik Jeffrey Scott Tice se sigurno katapultirao. To je bio osmi borbeni gubitak te prvi gubitak iznad Bagdada.[9]

Dva dana ranije, bomdarder B-52G je oštećen zahvaljujući raketnom sustavu Pečora ili Kub.

SR JugoslavijaUredi

250. protuzračna raketna brigada Vojske Jugoslavije je opremljena sa S-125 sustavom 27. ožujka 1999. tijekom NATO-vog bombardiranja SRJ, oborila američki stealth bombarder F-117. Isti sustav korišten je i za rušenje američkog F-16 lovca 2. svibnja iste godine. Njegov pilot, poručnik David Goldfein, zapovjednik američkog 555. borbenog eskadrona se sigurno katapultirao te je kasnije spašen u borbenoj misiji potrage i spašavanja.[10][11] Tijekom tog rata, jugoslavenske protuzračne snage su koristeći protuzračne sustave oborile nekoliko bespilotnih letjelica NATO-a.

Osim ovih nekoliko slučajeva obaranja neprijateljskih letjelica, S-125 se tijekom Rata na Kosovu pokazao zastarjelim i nepouzdanim - ispaljeno je mnogo projektila a oborena su svega dva zrakoplova. Također, 80% jugoslavenskih Pečora sustava je uništeno tijekom rata dok su NATO lovci uništili većinu strateške infrastrukture u zemlji bez ozbiljne protuzračne prijetnje.[12]

KorisniciUredi

Postojeći korisniciUredi

 
Libijski S-75 Dvina i S-125 Neva protuzračni projektili spremljeni u hangaru.
 
Projektili V-600 srpskih zračnih snaga koji su montirani na kamion kao mobilni raketni sustav.

Bivši korisniciUredi

 
Projektili povućenog S-125 Neva sustava koji su pohranjeni u posebne spremnike te se nalaze u muzeju protu-zračne obrane u finskoj Tuusuli.

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: S-125 Neva/Pečora