Otvori glavni izbornik
Sabirni logor Velika Pisanica na karti Hrvatska
Sabirni logor Velika Pisanica
Sabirni logor Velika Pisanica
Sabirni logor Velika Pisanica (Hrvatska)

Sabirni logor Velika Pisanica (njemački: Arbeitslager Groß-Pisanitz) je bio logor osnovan od strane komunističkog režima u Jugoslaviji za Nijemce i Austrijanace u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata.

ImeUredi

U službenim logorskim dokumentima, logor Velika Pisanica je označena kao Sabirni logor Velika Pisanica [1] U historiografiji i publicistici, logor Velika Pisanica nazivan je raznim imenima. U hrvatskoj historiografiji i publicistici označen je kao Logor Velika Pisanica [2]Sabirni logor Velika Pisanica [3] Radni logor Velika Pisanica[4]i Kažnjenički logor Velika Pisanica[5]. U njemačkoj/podunavskošvapskoj historiografiji i publicistici nazivan je Prolazni/Privremeni logor Velika Pisanica[6](Zwischenlager Velika Pisanica/Groß-Pisanitz[7] / Temporary Camp Velika Pisanica) [8]

PovijestUredi

Nakon izgona u Austriju 3.000 folksdojčera iz Radnog logora Josipovac početkom srpnja 1945., vlakom je, stočnim vagonima, 22. srpnja 1945. iz Radnog logora Valpova upućeno još 1.800 osoba. Međutim, kako su britanske okupacijske vlasti u Austriji odbile prihvatiti ih, transport se morao vratiti s austrijske granice, a nakon nekoliko dana besciljnog kretanja, završio je u Velikoj Pisanici kod Bjelovara. Isto se tijekom srpnja dogodilo i s još dva transporta folksdojčera, koji su bili upućeni prema austrijskoj granici. U Velikoj Pisanici najprije je osnovan logor za ratne zarobljenike (njemački i hrvatski vojnici) i političke zatvorenike (intelektualci, svećenici). Dopremljeni folksdojčeri smješteni su u Velikoj Pisanici na otvorenome, jer je nekoliko postojećih baraka već bilo popunjeno. U Veliku Pisanicu najprije je dopremljeno oko 3.000 folksdojčera. Prema svim vrlo pouzdanim navodima i procjenama, broj vraćenih u tim transportima iznosio je oko 5.000 do 6.000 osoba, pretežno staraca, žena i djece. Smješteni su na bivšem sajmištu, izloženi kiši i lošem vremenu. Zbog loše prehrane, iscrpljenosti, pojave zaraznih bolesti i napornog rada, ubrzo počinju umirati starci i djeca. Broj žrtava Sabirnog logora Velika Pisanica nije utvrđen. Do sada je poimenično utvrđeno 15 žrtava. Procjenjuje se, da je broj žrtava oko 100. Po logoraše dolaze seljaci iz okolnih sela i koriste ih kao radnu snagu za razne poljoprivredne poslove, odnosno iznajmljuju ih za rad i to plaćaju logorskoj upravi. Mnogi seljaci, prema iskazima/sjećanjima logoraša, iskazali su razumijevanje i pomogli im u hrani i odjeći. Nakon kraćeg zadržavanja folksdojčera u Velikoj Pisanici, od početka, a zaključno s 10. kolovoza 1945., krenuli su transporti prema logorima za folksdojčere prema istoku Hrvatske (Krndija, Valpovo). To je značilo i nastavak stradanja slavonskih, srijemskih, baranjskih i bosansko-posavskih Nijemaca koji su bili u tim transportima. [9]

IzvorUredi

  1. Vladimir GEIGER, “Logor Velika Pisanica 1945. godine”, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice/VDG Jahrbuch 1999, Osijek 1999., 151.-160.; V. GEIGER, Folksdojčeri. Pod teretom kolektivne krivnje, 91.-104
  2. Nikola Čolak, Iza bodljikave žice. Svjedočanstvo o životu Hrvatske u srbokomunističkoj Jugoslaviji, Padova 1977., 46.-63
  3. Vladimir Geiger, “Logor Velika Pisanica 1945. godine”, 151.-160.; V. GEIGER, Folksdojčeri. Pod teretom kolektivne krivnje, 91.-104
  4. Milivoj Kovačić: Mihovil Kolarić svećenik kateheta-vjeroučitelj u Koprivnici, Zagreb 2003., 65.-69.
  5. Petar Grgec, “Zamišljeni uskrsni pohod iz logora obitelji”, Danica 2003. Hrvatski katolički kalendar, Zagreb 2002., 56
  6. Genocid nad nemačkom manjinom u Jugoslaviji 1944-1948, 154
  7. Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Station eines Völkermords, 221.
  8. Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944 – 1948, 122
  9. Usp. L. ROHBACHER, Ein volk ausgelöscht. Die Ausrottung des Donauschwabentums in Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948, 198.; Völkermord der Tito-Partisanen 1944-1948. Der Vernichtung der altösterreichischen Deutschen Volksgruppe in Jugoslawien und die Massaker an Kroaten und Slowenen. Dokumentation, 191.; Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Band V, Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, 100E., 521.-544.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band II, 768.-769., 776., 799., 825.-826., 829.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, 886.- 887.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste – Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito – Regime in der Zeit von 1944-1948, München-Sindelfingen, 1994.; Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Station eines Völkermords, 221.; Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944 – 1948, 122.; Genocid nad nemačkom manjinom u Jugoslaviji 1944-1948, 154.; V. GEIGER, “Logor Velika Pisanica 1945. godine”, 151.-160.; V. GEIGER, Folksdojčeri. Pod teretom kolektivne krivnje, 91.-104. I tamo navedeni izvori i literatura.

Vidi jošUredi