Sacrosanctum Concilium

Sacrosanctum Concilium (hrvatski: Sveti koncil) jedan je od najvažnijih tekstova Drugog vatikanskog sabora.

Sacrosanctum Concilium
konstitucija o Svetoj Liturgiji
Autor Drugi vatikanski sabor
Jezik latinski tekst
hrvatski tekst
Vrsta djela konstitucija o liturgiji
Datum (godina)
izdanja
4. prosinca 1963.
Teme liturgija
Sljedeća Lumen gentium (1964.)

Sadržaj uredi

 
Hrvatski glagoljski misal iz 15. stoljeća. I glagoljaška liturgijska tradicija bila je jedan od argumenata za opravdanost uvođenja narodnih jezika u liturgiju.

Ova konstitucija odnosi se na moderne liturgijske pokreta 20. stoljeća. Postala je temelj postkoncilske liturgijske reforme, posebice liturgije na narodnom jeziku i aktivnog sudjelovanja vjernika. Usredotočena je na razumijevanje važnosti liturgije u životu čovjeka i Crkve, obrazovanju, svećenstva i laika, te na medijsko praćenje u masovnim medijima. U tu svrhu predlaže se revizija liturgijskih knjiga (npr. misala), naglasak je na ravnopravnosti naroda u liturgiji, veći naglasak na riječi (propovijedi), jasnoći i jednostavnosti liturgije, sposobnosti da se prilagodi lokalnoj kulturi i običajima.

Isus je izvor liturgije i nazočan je u Euharistiji osobno i bitno. Neki dijelovi liturgije ustanovljeni su od Boga i nepromjenljivi su, a neki od Crkve, promjenljivi. Sveto Pismo zauzima središnje mjesto u liturgiji. Latinski jezik i dalje ostaje u uporabi, a može se uvoditi i narodni jezik. Za bilo kakvu promjenu u liturgiji potrebno je tražiti odobrenje Svete Stolice.[1]

Poglavlja uredi

Ova konstitucija o Crkvi izložena je u sedam poglavlja:

Bibliografija uredi

Opširni komentar o ovoj Konstituciji o liturgiji napisao je 1985. godine poznati hrvatski liturgičar Martin Josip Kirigin.[2]

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi

Mrežna mjesta