Salman Rushdie

Sir[1] Salman Rushdie[2] (Mumbai, 19. lipnja 1947.) je angloindijski romanopisac i esejist. Njegov prepoznatljivi književni stil kritičari najčešće nazivaju magičnim realizmom. Povezanosti, rascjepi i migracije između Istoka i Zapada predstavljaju dominantnu temu njegovog stvaralaštva. Kako zbog svojih književnih dostignuća tako i zbog brojnih kontroverzi i skandala koji ga prate predstavlja jednog od najznačajnijih pisaca 20. stoljeća. Njegova djela prevedena su na više od 40 svjetskih jezika.[1]

Salman Rushdie
Salman Rushdie by Kubik 01.JPG
Puno ime Ahmed Salman Rushdie
Rođenje 19. lipnja 1947.
Mumbai, Indija
Zanimanje romanopisac, esejist
Nacionalnost Britanac
Period pisanja 1975.-danas
Književne vrste roman, poezija, esej, novela, pripovijetka
Teme magični realizam, satira, postkolonijalizam
Supruga(e) Clarissa Luard (1976.-'87.)
Marianne Wiggins (1988.-'93.)
Elizabeth West (1997.-'04.)
Padma Lakshmi (2004.-'07.)
Djeca Zafar, Milan
Važnija djela
  • :::Grimus (1975.)
    Djeca ponoći (1981.)
    Sram (1983.)
    Jaguarov osmijeh: putovanje u Nikaragvu (1987.)
    Sotonski stihovi (1988.)
    Harun i more priča (1990.)
    U dobroj vjeri (1990.)
    Istok, zapad (1994.)
    Maurov posljednji uzdah (1995.)
    Tlo pod njenim nogama (1999.)
    Bijes” (2001.)
    Klaun Shalimar (2005.)
    Firentinska čarobnica (2008.)
    Luka & Vatra života” (2010.)

Službena stranica

Portal o životopisima

ŽivotopisUredi

Salman Rushdie rođen je u muslimanskoj obitelji srednjeg sloja u Mumbaiju. Kao jedini sin uglednog poslovnog čovjeka i učiteljice školovao se najprije u Mumbaiju, a potom u Engleskoj na Kraljevskom koledžu u Cambridgeu gdje je 1968. godine diplomirao povijest. U vrijeme rata između Indije i Pakistana njegova obitelj se seli u Pakistan. Roman Djeca ponoći (1981.), alegorijska priča o rođenju suvremene indijske nacije, donosi mu popularnost svjetskih razmjera.

KontroverzeUredi

Rushdie je bio predmetom kontroverzi zbog dvaju romana; „Djeca ponoći” (1981.) i „Sotonski stihovi” (1988.).[3] Zbog prvog romana našao se na udaru hindusta koji su ga protumačili kao kritički osvrt na rođenje suvremenog indijskog identiteta pa su mu iz rodnog zavičaja počele stizati prijetnje,[3] a zbog drugog se našao na udaru muslimana diljem svijeta što je rezultiralo kontroverzom općih razmjera. U tom se djelu pojavljuje lik imama, vjerskog fanatika i zlog luđaka, koji se nakon godina emigracije na Zapadu vraća kući s prijezirom prema zapadnoj kulturi. Određeni muslimani tvrdili su da Rushdie likom pokušava diskreditirati njihovog poslanika Muhameda, a drugi kako se radi o iranskom ajatolahu Ruholahu Homeiniju[3] koji je osobno izdao fetvu (vjerski proglas) osuđujući Rushdija i njegovo djelo.

Homeinijev proglas iz 1989. godine u britanskim je medijima opisan kao „poziv na ubojstvo književnika, izdavača i svih onih koji posjeduju roman”,[4] a kasnije i da „iranski vođa nudi nagradu od više milijuna dolara za njegove ubojice”. Visoki iranski dužnosnici godinama su odbacivali takve optužbe,[5] a iranski ministar vanjskih poslova Kamal Harazi 24. rujna 1998. izjavio je da „iranska vlada nema nikakvih namjera odnosno planova o izravnom ili neizravnom ugrožavanju književnikovog života i osoba povezanih s njegovim djelom”.[5] Nekoliko dana kasnije, prilikom posjeta sjedištu Ujedinjenih naroda, iranski predsjednik Muhamed Hatami kontroverzu je nazvao „završenim slučajem”.[5]

Britanski autori kao što su Baqer Moin i Kenan Malik ističu da kontroverze oko „Sotonskih stihova” nisu vjerski već politički motivirane,[6] te da su počele u studenom 1988. prilikom izbora u Indiji gdje su muslimanski tvrdolinijaši napali Rushdijevo djelo zbog prikupljanja političkih bodova.[6] Knjiga je ubrzo zbog izazivanja sve većih sukoba zabranjena prvo u Indiji, a potom i u nekim nemuslimanskim državama kao što su Kenija, Tanzanija, Venecuela, Tajland, Singapur i Južnoafrička Republika. S druge strane, „Sotonski stihovi” nisu zabranjeni u Iranu koji je bio žarištem medijskih kontroverzi,[6] niti je zabranu knjige predlagao sam Homeini.[7] Autor Homeinijeve biografije Baqer Moin navodi da je iranski profesor u službi vlade napravio je opsežni osvrt Rushdijeve knjige na 700 stranica i u sažetom ga obliku poslao u ured Homeinija koji je nakon pročitanog izjavio: „Svijet je oduvijek bio pun luđaka koji pričaju besmislice i zato na ovo ne treba niti reagirati. Smatrajte to nevažnim.”[7] Sam Salman Rushdie ranije je bio popularan u Iranu gdje je njegovo djelo „Sram” (1983.) osvojilo nagradu iranske vlade za najbolji prijevod godine,[7] a jednako dobro primljeni su i „Sotonski stihovi”: novela je naišla na pozitivan odjek u iranskim medijima,[6] njeni citati učestalo su se vrtili na iranskim radio-postajama,[7] a otvorene rasprave o istoj vodile su se i na ulici i u samoj iranskoj vladi.[6] Malik također ističe da iza vodeće muslimanske organizacije u Britaniji koja je oštro kritizirala Rushdija zapravo stoji salafistička Saudijska Arabija,[6] ideološki rival šijitskom Iranu u islamskom svijetu.[6] Suočen s prijetnjama smrću u samoj Britaniji, Rushdie se uz pomoć tamošnje vlade i policije skrivao gotovo čitavo desetljeće i rijetko se pojavljivao u javnosti.

Napad u institutu Chautauqua (2022.)Uredi

Dana 12. kolovoza 2022., dok se pripremao za predavanje u Chautauqua Institutu[8] u Chautauquai[9] u državi New York, Rushdieja je napao muškarac koji je izjurio na pozornicu i više puta mu nanio ubodne rane nožem, uključujući i rane na vratu. Napadača su svladali prisutni članovi publike prije nego što je priveden. Rushdie je helikopterom prebačen u bolnicu u Erieu u Pennsylvaniji, gdje je operiran. Rushdiejev zastupnik, Andrew Wylie, je rekao da će "Salman vjerojatno izgubiti jedno oko; živci u ruci su mu presječeni, a jetra mu je izbodena i oštećena." Wylie je rekao da je Rushdie trenutno na respiratoru te da ne može govoriti. Osumnjičenik je identificiran kao 24-godišnji Hadi Matar iz Fairviewa,[10] New Jersey.

ZanimljivostiUredi

Rushdie je podržao svog prijatelja, njemačkog pisca i dobitnika Nobelove nagrade Güntera Grassa kada je nakon šezdeset godina šutnje priznao da je kao mladić bio član nacionalsocijalističke SS jedinice.

Književna djelaUredi

Novele
Zbirke
  • „Beskućnik po izboru” (1992.), koautori: R. Jhabvala i V. S. Naipaul
  • „Istok, zapad” (1994.)
Priče za djecu
  • „Harun i more priča” (1990.)
  • „Luka & Vatra života” (2010.)
Eseji
  • „Jaguarov osmijeh: putovanje u Nikaragvu” (1987.)
  • „U dobroj vjeri” (1990.)

IzvoriUredi

  1. a b About Salman (2010.)
  2. Salman Rushdie [Salman Rushdie]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2022.
  3. a b c Jergović, Miljenko (23.8.2010.)
  4. Moin, Baqer (1999.), str. 282.
  5. a b c Forsythe, David (2009.), str. 374.
  6. a b c d e f g Malik, Kenan (12.2.2009.)
  7. a b c d Moin, Baqer (1999.), str. 283.
  8. Chautauqua Institut [Chautauqua Institut]. tourchautauqua.com (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2022.
  9. Povijest Chautauqua županije [Povijest Chautauqua županije]. chqgov.com (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2022.
  10. Kratka povijest Fairviewa [Kratka povijest Fairviewa]. nj-injuryguys.com (engleski). Pristupljeno 13. kolovoza 2022.

Citirana literaturaUredi

Vanjske povezniceUredi

Wikimedijski zajednički poslužitelj:

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Salman Rushdie