Seljačka buna (1975.)
Seljačka buna, hrvatski dugometražni film iz 1975. godine[1] redatelja i scenarista Vatroslava Mimice, sa sudjelovanjem niza renomiranih glumaca.
| Seljačka buna | |
|---|---|
| Redatelj | Vatroslav Mimica |
| Producent | Jadran film Croatia film |
| Scenarist | Vatroslav Mimica |
| Glavne uloge | Srđan Mimica Marina Nemet Fabijan Šovagović Velimir Živojinović Pavle Vuisić Franjo Majetić Zdenka Heršak Đuro Utješanović Zvonimir Črnko Boris Festini Ivica Pajer Ljerka Boroša Adem Čejvan Stojan Aranđelović |
| Glazba | Alfi Kabiljo |
| Snimatelj | Branko Blažina |
| Montaža | Vuksan Lukovac |
| Scenografija | Veljko Despotović |
| Kostimografija | Ferdinand Kulmer |
| Godina izdanja | 1975. |
| Trajanje | 163 min. |
| Država |  Hrvatska |
| Jezik | hrvatski |
| Žanr | povijesni film |
 Portal o filmu | |
Film se temelji na povijesnim činjenicama i istoimenom romanu Augusta Šenoe. Radnja se odvija početkom 1573. godine na prostorima Hrvatskog zagorja i u Zagrebu, u burnim vremenima 16. stoljeća, kada Hrvatskoj prijeti neposredna turska opasnost, kada kmetovi žive bijedno, postajući sve siromašniji, a pojedini feudalci se odnose prema njima krajnje bahato i nasilno. Nezadovoljstvo i otpor kmetova postaju sve veći, te kulminiraju oružanom bunom pod vodstvom Gubec-bega.
Nastao na bazi stvarnih događaja, čiji rasplet završava tragično, porazom kmetske vojske i pogubljenjem Gubec-bega, film na nekonvencionalan i osebujan način prikazuje njihov slijed, upotrebljavajući narativnu strukturu i nudeći bogatu fabulu s pomnom razradom scena i glavnih likova, te mnoštvo epizoda i detalja.
Kroz povijesnu osnovu u filmu se neprestano provlači inspirativan i uočljiv utjecaj kolosalnih „Balada Petrice Kerempuha“ Miroslava Krleže. Zapravo se kao fine crvene niti kroz cijelo vrijeme trajanja filma isprepliću elementi sočnog krležijanskog buntovskog kajkavskog izričaja, hieronymusboschovskih alegorijskih nadrealističnih scena i prizora, te brechtovskog dedramatizacijskog pristupa radnji. Tako je nastao jedan slojeviti ep, pun sugestivnog teksta, snažnih slika, maštovite ikonografije, ironije, metafora i trpkog humora, s glavnim junacima koji su u stvari prototipovi antijunaka, nenametnuti i nepretenciozni, neusiljeni i prirodni, nastali iz krajnje nužde, ali su svojom vizijom postali simboli otpora potlačenih.
Film je ovjenčan priznanjima na pulskom, canneskom i saopaulskom filmskom festivalu, te nizom odličnih recenzija. U Puli mu je 1976. godine pripala Velika brončana arena, a Zlatnim arenama su istodobno nagrađene izvrsne kamera Branka Blažine i glazba Alfija Kabilja.
Zbog političke konotacije, a i okruženja u kojem je film nastao, ali i kao rezultat ambicija njegova redatelja, uvjerenog marksista i komunista,[2] Seljačka buna je bila izložena različitim kritičkim pogledima, ali je neosporno ona umjetničko ostvarenje visoke vrijednosti, jedan od onih filmova koji spadaju u red najboljih djela u povijesti hrvatske kinematografije uopće.
Vidi još
urediVanjske poveznice
urediIzvori
uredi- ↑ Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 10. prosinca 2017. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Seljačka buna - Ep o potlačenima koji je razbio famu o zatucanom zagorskom seljaku. jutarnji.hr. 7. svibnja 2012. Pristupljeno 4. srpnja 2024.