Seljačka buna (1975.)

Seljačka buna, hrvatski dugometražni film iz 1975. godine[1] redatelja i scenarista Vatroslava Mimice, sa sudjelovanjem niza renomiranih glumaca.

Seljačka buna
RedateljVatroslav Mimica
ProducentJadran film
Croatia film
ScenaristVatroslav Mimica
Glavne ulogeSrđan Mimica
Marina Nemet
Fabijan Šovagović
Velimir Živojinović
Pavle Vuisić
Franjo Majetić
Zdenka Heršak
Đuro Utješanović
Zvonimir Črnko
Boris Festini
Ivica Pajer
Ljerka Boroša
Adem Čejvan
Stojan Aranđelović
GlazbaAlfi Kabiljo
SnimateljBranko Blažina
MontažaVuksan Lukovac
ScenografijaVeljko Despotović
KostimografijaFerdinand Kulmer
Godina izdanja1975.
Trajanje163 min.
Država Hrvatska
Jezikhrvatski
Žanrpovijesni film
Portal o filmu

Film se temelji na povijesnim činjenicama i istoimenom romanu Augusta Šenoe. Radnja se odvija početkom 1573. godine na prostorima Hrvatskog zagorja i u Zagrebu, u burnim vremenima 16. stoljeća, kada Hrvatskoj prijeti neposredna turska opasnost, kada kmetovi žive bijedno, postajući sve siromašniji, a pojedini feudalci se odnose prema njima krajnje bahato i nasilno. Nezadovoljstvo i otpor kmetova postaju sve veći, te kulminiraju oružanom bunom pod vodstvom Gubec-bega.

Nastao na bazi stvarnih događaja, čiji rasplet završava tragično, porazom kmetske vojske i pogubljenjem Gubec-bega, film na nekonvencionalan i osebujan način prikazuje njihov slijed, upotrebljavajući narativnu strukturu i nudeći bogatu fabulu s pomnom razradom scena i glavnih likova, te mnoštvo epizoda i detalja.

Kroz povijesnu osnovu u filmu se neprestano provlači inspirativan i uočljiv utjecaj kolosalnih „Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže. Zapravo se kao fine crvene niti kroz cijelo vrijeme trajanja filma isprepliću elementi sočnog krležijanskog buntovskog kajkavskog izričaja, hieronymusboschovskih alegorijskih nadrealističnih scena i prizora, te brechtovskog dedramatizacijskog pristupa radnji. Tako je nastao jedan slojeviti ep, pun sugestivnog teksta, snažnih slika, maštovite ikonografije, ironije, metafora i trpkog humora, s glavnim junacima koji su u stvari prototipovi antijunaka, nenametnuti i nepretenciozni, neusiljeni i prirodni, nastali iz krajnje nužde, ali su svojom vizijom postali simboli otpora potlačenih.

Film je ovjenčan priznanjima na pulskom, canneskom i saopaulskom filmskom festivalu, te nizom odličnih recenzija. U Puli mu je 1976. godine pripala Velika brončana arena, a Zlatnim arenama su istodobno nagrađene izvrsne kamera Branka Blažine i glazba Alfija Kabilja.

Zbog političke konotacije, a i okruženja u kojem je film nastao, ali i kao rezultat ambicija njegova redatelja, uvjerenog marksista i komunista,[2] Seljačka buna je bila izložena različitim kritičkim pogledima, ali je neosporno ona umjetničko ostvarenje visoke vrijednosti, jedan od onih filmova koji spadaju u red najboljih djela u povijesti hrvatske kinematografije uopće.

Vidi još

uredi

Vanjske poveznice

uredi

Izvori

uredi
  1. Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 10. prosinca 2017. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Seljačka buna - Ep o potlačenima koji je razbio famu o zatucanom zagorskom seljaku. jutarnji.hr. 7. svibnja 2012. Pristupljeno 4. srpnja 2024.