Pod separatizmom se podrazumijeva potpora za ustroj jedne države, iz političkih, kulturnih, etničkih, jezičkih, vjerskih ili drugih razloga za odvajanje od suparničke skupine, često i u kombinaciji s velikom političkom autonomijom.[1]

Ovisno o političkoj situaciji i ideologiji mogu se seperatisičke grupe pozivati na različite vrste ustroja, poput nezavisnosti, autonomije, dijeljenja na dva dijela itd. Neki kritičari izjednačavaju separatizam i segregaciju prema vjeroispovjesti, rasi ili spolu, dok separatisti smatraju da se separacija odvija kroz izbor i nije isto što i priisilna segregacija, a ima svrsishodne ciljeve.

Izvori

uredi

[1][2][3][4][5]

Vidi i:

uredi
  1. John Leo, “Let the Segregation Commence, Separatist graduations proliferate at UCLA”Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine), City Journal (New York), June 13, 2007
  2. Nancy Levit, Embracing Segregation: The Jurisprudence of Choice and Diversity in Race and Sex Separatism in Schools (PDF)Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. ožujka 2009. (Wayback Machine), University of Illinois Law Review, August 29, 2005, 455.
  3. Karen W. Arenson, CUNY Program to Help Black Men Is Called Discriminatory, New York Times, April 19, 2006.
  4. Betty A. Dobratz, Stephanie L. Shanks-Meile, Strategy of White Separatism, Journal of Political and Military Sociology, Summer 2006.
  5. Nancy B. Howell, Radical Relatedness and Feminist Separatism.Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. lipnja 2008. (Wayback Machine)