Sergio Endrigo

Sergio Endrigo
	Sergio Endrigo 1970-ih
Rođen/a	15. lipnja 1933.
Umro/umrla	7. rujna 2005.; Rim
Žanr/ovi	autorska glazba
Zanimanje	kantautor
Djelatno razdoblje	1959. – 2005.
Internetska stranica	sergioendrigo.it
Nagrade
	Sanremo
Značajni instrumenti
	gitara
	Portal o glazbi
	Portal o životopisima

Sergio Endrigo (Pula, 15. lipnja 1933. – Rim, 7. rujna 2005.), talijanski kantautor tzv. genoveške škole. Pobijedio je na Festivalu u Sanremu 1968. sa skladbom Canzone per te (tal.: Pjesma za te), drugo mjesto osvojio je 1969. s Lontano dagli occhi (tal.: Daleko od očiju) i treće mjesto 1970. s L'arca di Noè (tal.: Noina arka). Sudjelovao je na Euroviziji 1968. sa skladbom Marianne. Tijekom svoje karijere surađivao je s pjesnicima poput Piera Paola Pasolinija, Viniciusa de Moraesa i Giuseppea Ungarettija te s glazbenicima poput Toquinha i Luisa Bacalova. Bio je blizak prijatelj Arsena Dedića od 1965. sve do svoje smrti te je na njega imao veliki utjecaj. Nastupio je i na splitskom festivalu s pjesmom Kud plovi ovaj brod 1970., a na hrvatskom je snimio i Dedićevu pjesmu Odlazak (1979.).

Životopis uredi

Sergio Endrigo rođen je 1933. godine u Puli, gdje mu je otac radio kao klesar. Otac mu umire kada je Sergiu bilo šest godina, a 1947., zajedno s brojnim istarskim Talijanima, odlazi s majkom iz Pule u Italiju, gdje gradi zapaženu kantautorsku karijeru. Premda je od 1965. navraćao u Hrvatsku te održavao koncerte, u svoju rodnu Pulu se vratio tek 1990. godine na poziv svojeg velikog prijatelja Arsena Dedića.

Ostavština uredi

Skulptura "Noina arka" nazvana po Endrigovoj pjesmi "L'arca di Noe" o egzodusu pulskih Talijana brodom Toscana u Italiju 1947. postavljena je u pulskom parku nadomak Arene u čast na kantautora.^[1]

Prepjevi uredi

Arsen Dedić snimio je više obrada i prepjeva Endrigovih pjesama:

La prima compagnia - Prva ljubav (1975.)
Ofelia - Ofelija (1973.)
Adesso si (1979.)
La colomba - Golubica (1983.)
Mani bucate - Rasipne ruke (2012.)
1947 (2015.)

Endrigova "1947" za nosač zvuka s jazz-obradama Endrigovih pjesama bila je posljednja pjesma koju je Dedić snimio prije smrti. Nosač zvuka s mnogim Endrigovim skladbama u izvedbi hrvatskih i slovenskih umjetnika "1947- hommage a Sergio Endrigo" objavljen je u Puli 2012.^[2]

Kad je prvi put došao u Zagreb, bio je to siječanj 1965. On mi je bio kao stariji brat (...) svaki od nas predočio [bi mu] nešto od toga što radi. I kad sam mu ja odsvirao »Sanjam te«, onda je rekao: »To je moj čovjek, čovjek za mene«. Eto, tako je počelo sve.

— A. Dedić, 2015.^[3]

Vice Vukov 1964. je prepjevao Endrigovu pjesmu "Aria di neve" pod nazivom "Snježno vrijeme".^[4]

Autorski sporovi uredi

S glazbenikom Luisom Bacalovom Endrigo se dugo sporio na sudu za autorstvo motiva koji je Bacalov uporabio za temu filma Il postino (tal.: Poštar) koja je posvema nalikovala notama Nelle mie notti (tal.: U mojim noćima), pjesmi koju je Endrigo napisao s Riccardom Del Turcom 1974. godine. Slučaj je zaključen u rujnu 2013. Bacalovim priznanjem o glazbenom autorstvu preuzetu od Endriga, Del Turca i tekstopisca Paola Margherija.^[5]