Serotonin
Serotonin (5-hidroksitriptamin, 5-HT) je jedan od glavnih neurotransmitera središnjeg živčanog sustava. Pripada skupini monoaminskih neurotransmitora, zajedno s dopaminom, noradrenalinom i dr. Ovisno o receptoru, može imati i inhibicijsko i ekscitacijsko djelovanje.
Funkcije
urediŽivčani sustav
urediVećina neurona koji proizvode i luče serotonin nalaze se u jezgrama rafe (raphe nuclei), smještene u moždanom deblu.[1] Ti neuroni protežu se svojim aksonima do gotovo svakog dijela središnjeg živčanog sustava te zajedno tvore serotonergički sustav.
Kao jedan od glavnih neurotransmitora, serotonin sudjeluje u regulaciji fine mišićne kontrakcije, tjelesne temperature, apetita, osjećaja boli, ponašanja, raspoloženja, krvnog tlaka i disanja. Kada je u ravnoteži, daje osjećaj zadovoljstva i mentalne opuštenosti. Smatra se da ima ulogu u patogenezi migrene.[2]
Promjene njegove koncentracije unutar mozga mogu dovesti do različitih poremećaja, na primjer depresije, anksioznosti, agresije, prisilnog ponašanja i poremećaja spavanja. Vrlo je razvijena grana farmakologije[nedostaje izvor] koja se bavi liječenjem poremećaja serotonina, tako da danas postoje brojni lijekovi koji reguliraju njegovu razinu u mozgu i na taj način dovode do povlačenja simptoma bolesti.
Probavni sustav
urediDruga vrsta stanica koje proizvode i luče serotonin su enterokromafine stanice, smještene u epitelu probavnog trakta. Serotonin u probavnom sustavu regulira molitet crijeva. Toksini u hrani i druge tvari mogu dodatno stimulirati lučenje serotonina. Pri visokim koncentracijama serotonin izaziva proljev i povraćanje.[3]
Serotonin se stvara u mozgu i probavnom traktu. U krvi se pohranjuje u krvnim pločicama.
Biosinteza kreće iz aminokiseline triptofana. Triptofan se hidroksilira u položaju 5 pomoću enzima triptofan-hidroksilaze (TPH). Nastali 5-hidroksitriptofan (5-HTP) se potom dekarboksilira pomoću dekarboksilaze aromatskih aminokiselina (AAAD), enzima koji sadrži piridoksal fosfat (aktivni oblik vitamina B6 ) kao kofaktor. Dekarboksilacijom nastaje 5-hidroksitriptamin (serotonin).
Serotonin je ujedno i prekursor u biosintezi melatonina, hormona pinealne žlijezde koji sudjeluje u regulaciji sna i cirkadijanog ritma.
U razgradnji serotonina sudjeluje enzim monoaminooksidaza (MAO-A i MAO-B). Inhibicija ovog enzima može povećati razinu serotonina, stoga je monoaminooksidaza meta nekih lijekova (MAOI).
5-HT receptori
urediSerotonin ispoljava svoje učinke tako da se veže na 5-HT receptore, aktivira ih i izazove biološki odgovor.
5-HT receptori se nalaze u središnjem i u perifernom živčanom sustavu. [5]
Dijele se u 7 skupina koje sveukupno obuhvaćaju 14 tipova receptora.[6]
Svi tipovi 5-HT receptora su metabotropni (GPCR - receptori vezani na G-proteine), osim 5-HT3 receptora koji je ionotropan (receptor povezan s Na+/K+ ionskim kanalom).
- 5-HT1
- 5-HT1A
- 5-HT1B
- 5-HT1D
- 5-HT1E
- 5-HT1F
- 5-HT2
- 5-HT2A
- 5-HT2B
- 5-HT2C
- 5-HT3
- 5-HT4
- 5-HT5
- 5-HT5A
- 5-HT5B
- 5-HT6
- 5-HT7
Lijekovi koji djeluju na serotonergički sustav (serotonergici)
uredi- Anksiolitici
- 5-HT1A agonisti (buspiron)
- Antidepresivi
- Inhibitori ponovne pohrane serotonina
- Modulatori 5-HT receptora
- Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)
- Psihostimulansi
- Halucinogeni
- 5-HT1A/2A/2C agonisti (LSD, DMT, meskalin, psilocibin)
- Antiemetici
- 5-HT3 antagonisti (ondansetron, granisetron, tropisetron)
- Antimigrenici
- 5-HT1 antagonisti (ergotamin)
- 5-HT1B/1D agonisti (sumatriptan, zolmitriptan,rizatriptan)
- Laksativi
- 5-HT4 agonisti (prukaloprid)
- Opioidi
Serotoninski sindrom
urediPrimjena dviju ili više lijekova (ili jednog, u visokim dozama) koji povećavaju razinu serotonina može uzrokovati serotoninski sindrom, stanje koje može biti opasno po život. Simptomi uključuju povišenu tjelesnu temperaturu, nemir, povećane reflekse, drhtanje, znojenje, raširene zjenice i proljev.[7]
Serotoninski sindrom se može javiti, primjerice, ako se u kombinaciji koriste antidepresivi iz različitih skupina (npr. selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i inhibitori monoaminooksidaze (MAOI).
Izvori
uredi- ↑ Frazer A, Hensler JG. 1999. Understanding the neuroanatomical organization of serotonergic cells in the brain provides insight into the functions of this neurotransmitter. Siegel GJ, Agranoff, Bernard W, Fisher SK, Albers RW, Uhler MD (ur.). Basic Neurochemistry. Sixth izdanje. Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 0-397-51820-X.
In 1964, Dahlstrom and Fuxe (discussed in [2]), using the Falck-Hillarp technique of histofluorescence, observed that the majority of serotonergic soma are found in cell body groups, which previously had been designated as the Raphe nuclei.
CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link) - ↑ Farmakologija: Serotonin i ergot alkaloidi. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. veljače 2014. Pristupljeno 2. veljače 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Rang HP. 2003. Pharmacology. Churchill Livingstone. Edinburgh. str. 187. ISBN 0-443-07145-4
- ↑ Serotonin Synthesis and Metabolism, Sigma-Aldrich
- ↑ Hoyer D, Clarke DE, Fozard JR, Hartig PR, Martin GR, Mylecharane EJ, Saxena PR, Humphrey PP (1994). "International Union of Pharmacology classification of receptors for 5-hydroxytryptamine (Serotonin)". Pharmacol. Rev. 46 (2): 157–203. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2009. Pristupljeno 7. listopada 2018.
- ↑ Malenka RC, Nestler EJ, Hyman SE. 2009. Sydor A, Brown RY (ur.). Molecular Neuropharmacology: A Foundation for Clinical Neuroscience. 2nd izdanje. McGraw-Hill Medical. New York. str. 4. ISBN 9780071481274.
Similarly, little is known about which of serotonin’s 14 known receptors must be activated to achieve an antidepressant response.
- ↑ Volpi-Abadie, J.; Kaye, A. M.; Kaye, A. D. 2013. Serotonin syndrome. The Ochsner journal. 13 (4): 533–40. PMC 3865832. PMID 24358002