Sibe Miličić

Sibe Miličić (Brusje na Hvaru, 1886.Bari-Vis, početak 1945.) hrvatski i srpski pjesnik

ŽivotopisUredi

Sibe Miličić rođen je kao Josip Miličić 1886. godine na Hvaru kao Hrvat, katolik. Na studiju romanistike i slavistike u Beču prihvatio je ideju o Srbiji kao jugoslavenskom Pijemontu te postao uvjereni unitarist.[1] Po završetku studija u privatnim školama u Firenzi, Rimu i Parizu proučavao je slikarstvo. Od 1913. godine gimnazijski je nastavnik u Srbiji. U Prvom svjetskom ratu ordonans je među srpskim dobrovoljcima prvo u Srbiji a potom u Rusiji.[1] Poslije nacističkog bombardiranja Rotterdama 1939. godine gdje je radio u konzulatu Kraljevine Jugoslavije prisjeća se da je Hrvat i vraća se u Zagreb gdje objavljuje knjigu pjesama "Apokalipsa".[2] Rat provodi na Hvaru, po padu Italije 1943. godine odlazi u partizane. Prebacuju ga u Bari, gdje se već nalaze brojni intelektualci iz Dalmacije (Vladimir Nazor, Jure Kaštelan i drugi). Početkom 1945. na povratku iz Barija na Vis tijekom noći nestao je s broda.[2]

DjelaUredi

  • Pjesme, Beč, 1909.
  • Knjiga radosti, Beograd, 1920.
  • Knjiga večnosti, Beograd, 1922.
  • Apokalipsa, Zagreb, 1940.
  • Deset partizanskih pjesama, Bari, 1944.

IzvoriUredi

  1. a b Branimir Donat, Usavršavanje pogrešaka, Dora Krupićeva, Zagreb, 2006, str. 226
  2. a b Branimir Donat, Usavršavanje pogrešaka, Dora Krupićeva, Zagreb, 2006, str. 227