Siniša Popović

hrvatski glumac

Siniša Popović (Split, 21. veljače 1958.) je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac s karijerom koja ima preko 150 uloga. Radio je s cijenjenim filmskim i kazališnim redateljima poput Berkovića, Vrdoljaka, Radića, Habuneka, Spajića, Para, Violića, Juvančića, Kice.

Siniša Popović
Siniša Popović 2018. godine
Rodno imeSiniša Popović
Rođenje21. veljače 1958.
Godine rada1985.-danas
WWW
Ostale nagrade
Nagrada Mila Dimitrijević 2004. i 2010., Nagrada Zlatni smijeh 2010.Nagrada Fabijan Šovagović 2011.Nagrada "Zlatni Histrion" 2011. Nagrada "Hrvatskog glumišta" 2013., Nagrada "Judita" 2016.

portal o životopisima ‧ portal o filmu

Životopis

uredi

Rođen je 21. veljače 1958. godine u Splitu. Nakon završene gimnazije upisuje studij prava koji napušta 1979. da bi se priključio prvoj generaciji polaznika Dramskog studija Hrvatskoga narodnoga kazališta u Splitu. Kao član Dramskog studija ostvaruje svoje prve profesionalne uloge u režijama Marina Carića, Ljubiše Ristića, Tomislava Durbešića, Želimira Mesarića i ostalih. Akademiju za kazalište, film i televiziju u Zagrebu upisuje 1981. godine. Još za vrijeme studija ostvaruje zapažene uloge u Akademskom kazalištu Tomislava Radića, te na televiziji i filmu. Godine 1982. od strane kritike biva proglašen otkrićem Splitskog ljeta na temelju uloge Neoptolema u Sofoklovom Filoktetu u režiji Marina Carića i izvedbi ansambla drame Hnk Split, te ulogama Enrica Gastonea i Trubova u predstavi Oženih se vješticom Krešimira Dolenčića u izvedbi kazališne družine Lift koju je te iste godine osnovao zajedno s Dolenčićem i kolegama sa svoje klase. Diplomirao je 1985. u klasi Božidara Violića ulogom Dorantea u Marivauxovom Lažnom povjeravanju.

Po završenom studiju dvije godine djeluje kao slobodni dramski umjetnik, a od 1989. godine stalni je član drame Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu gdje u statusu dramskog prvaka kontinuirano tumači uloge koje su ga obilježile poput Richarda u Đavolovom učeniku Georga Bernarda Shawa, Urbana u Ledi Miroslava Krleže, Lovborga u Heddi Gabler Henrika Ibsena, Marinka u Što je muškarac bez brkova Ante Tomića, Ferdinanda u Trilogiji o ljetovanju Carla Goldonija, Schürtzingera u Kazimiru i Karolini Ödöna von Horvátha, Jourdaina u Građaninu plemiću Molièrea, Nikole u Ljudima od voska Mate Matišića.

Izvan matičnog Hnk-a Siniša Popović ostvario je niz zapaženih uloga surađujući s gotovo svim institucionalnim kazalištima u Hrvatskoj, ali i s onima na neovisnoj sceni kao što su Teatar Gavran, Grabancijaš, Rugantino, Moruzgva, Grdelin, Mht Kiklop, Histrioni, Exit. Među ulogama koje je ostvario u tim kazalištima izdvajaju se Juran u Juranu i Sofiji, Longo u Never more, Henry u Zimi jednog lava, Tahy u Gubec-begu, don Zane u Gloriji, Rothko u Crvenom. Poseban dio u popisu Popovićevih uloga čine one iz drama i adaptacija romana i novela Ranka Marinkovića. Obilježen svojim dalmatinskim porijeklom trajno je prepoznat od strane producenata i redatelja kao nezaobilazni tumač Marinkovićevih osobenjaka.[tko kaže?] Njegove filmske uloge ostvarene su u više od dvadeset naslova među kojima valja izdvojiti Berkovićeva Ljubavna pisma s predumišljajem i Kontesu Doru, Vrdoljakov Karneval, anđeo i prah i Dugu mračnu noć, Ivandine Sestre, Sviličićevog Armina, Ačimovićev Moram spavat' anđele. U televizijskim serijama i TV-dramama odigrao je čitav niz zapaženih uloga. Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada i priznanja.

Siniša Popović od 1985. godine u braku je s glumicom Mirelom Brekalo, s kojom ima sina Luku.[1]

Filmografija

uredi

Televizijske uloge

uredi

Filmske uloge

uredi

Sinkronizacija

uredi

Nagrade

uredi

Izvori

uredi
  1. Mikuličin, Ivana. 26. ožujka 2018. Još dok je u Puli služio u JNA, današnji prvak Drame imao je neke beneficije u vojsci zato što je na sceni bio blizak s Mirom Furlan. jutarnji.hr. Jutarnji list. Pristupljeno 20. srpnja 2020.. - Uvijek postoji jedna koja nešto objedini- rekao je glumac
  2. Oblačno s ćuftama pristupljeno 2. kolovoza 2017.
  3. Nagrada Judita 62. Splitsko ljeto
  4. Otvoreni Dani hrvatskog filma "Ivo Gregurević"

Vanjske poveznice

uredi