Sirač

Sirač je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.

Sirač
grb
Panorama Sirača
Država	Hrvatska
Županija	Bjelovarsko-bilogorska
Načelnik	Igor Supan
Naselja	9 naselja: Barica, Bijela, Donji Borki, Gornji Borki, Kip, Miljanovac, Pakrani, Sirač, Šibovac
Površina	145,2 km2
Površina središta	27,8 km2
Koordinate	45°31′N 17°16′E
Stanovništvo (2021.)
Ukupno	1 796
– gustoća	12 st./km2
Urbano	1 152
– gustoća	65 st./km2
Poštanski broj	43541 Sirač
Sirač Sirač na zemljovidu Hrvatske

Zemljopis

Sirač je smješten na prostoru gdje rijeka Bijela i Pakra izlaze iz planinskih masiva Papuka i Ravne gore i gdje se potok Željnjak ulijeva u rijeku Bijelu. Taj prostor je od davnina vrlo povoljan za nastanak, razvoj i život naselja jer je dolina rijeke Bijele pogodna za izgradnju prometnica daleko u planinsku unutrašnjost bogatu vodom, šumom i kamenom.

Općina Sirač graniči:

• na sjeveru - s Gradom Daruvarom i Općinom Đulovac,
• na zapadu - s Općinom Dežanovac,
• na jugu i istoku - s Požeško–slavonskom županijom.

Sirač se nalazi na nadmorskoj visini od 161 m. Sa svojom površinom koja je 5,37% površine Bjelovarsko-bilogorske županije i brojem stanovnika koji je 1,91% stanovništva Bjelovarsko-bilogorske županije, Općina Sirač je općina prosječne veličine na području Županije.

Površina Općine: 144,91 km²

Broj stanovnika (2001.): 2546

Prosječna godišnja stopa pada: –2,57% (1991. – 2001.)

Prosječna gustoća naseljenosti 17 st./km²

Stanovništvo

Po popisu iz 2001. godine, općina Sirač je imala 2.546 stanovnika.

Sirač (naseljeno mjesto)

• 2001. – 1.606
• 1991. – 1.747 (Hrvati - 1.501, Srbi - 54, Jugoslaveni - 53, ostali - 139)
• 1981. – 1.691 (Hrvati - 1.166, Jugoslaveni - 376, Srbi - 54, ostali - 95)
• 1971. – 1.946 (Hrvati - 1.685, Srbi - 82, Jugoslaveni - 30, ostali - 149)

Izvor

• CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.

Općina Sirač: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	2093	2334	2605	3292	4393	4995	4591	5511	4688	5089	5109	4616	3719	3585	2546	2218	1796
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: Nastala iz stare općine Daruvar. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Naselje Sirač: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	446	521	652	841	1156	1249	1227	1833	1692	1798	1908	1946	1691	1747	1606	1416	1152
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: Od 1900. do 1921. sadrži podatke za bivše naselje Orašje koje je tih godina bilo odvojeno iskazano. U 2001. povećano za dio područja naselja Bijela u kojem je sadržan dio podataka od 1857. do 1991. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Uprava

• Načelnik: Branimir Miler
• Zamjenik načelnika: Zvonko Balder

Poglavarstvo:

• Branimir Miler
• Zvonko Balder
• Josip Salopek
• Edo Kukec
• Josip Krajcer

Povijest

Ostaci utvrde

Manji nalazi novca upućuju na postojanje Sirača još u rimsko doba, kada je pripadao provinciji Gornjoj Panoniji na municipalnom teritoriju Aquae Balissae, središtu naroda Iassa (Municipium Iasorum), danas grad Daruvar. Na prostoru današnje Općine Sirač u srednjem vijeku nastaju dvije feudalne utvrde:, Sirač i Željnjak. Lokalitet utvrde Sirač narod naziva Stari Grad.

Ime Sirač prvi put se pojavljuje u srednjovjekovnoj listini iz 1234. godine kao zemljišni posjed Syrionuk, smješten u kotaru Toplici. Kao i ostale važnije feudalne utvrde zabilježen je na prvim kartama Slavonije iz 16. stoljeća. Narodna tradicija pogrešno pripisuje osnivanje Sirača i benediktinskog samostana sv. Margarete u susjednom selu Bijela viteškom redu Templara. Utvrdu u Siraču (Zirch)kao središte posjeda sagradili su njemački rod plemića Tiboldovića (Thybold) koji su bili i patroni benediktinskog samostana. U istoimenom trgovištu nalazila se župna crkva Blažene Djevice Marije. Srednjovjekovne isprave potvrđuju da je 1343. godine Sirač u vlasništvu obitelji Tiboltović, a 1389. godine ugarski kralj Sigismund uzima Sirač Tiboltovićima i poklanja ga Kaštelanovićima od Sv. Duha čiji se posjed nalazio u danas susjednoj općini Dežanovac. Poradi turske opasnosti Kaštelanovići 1499. grade utvrdu Željnak čije se ruševine nalaze nedaleko kamenoloma Mračara i sela Barica. Provalom Turaka u ove krajeve 1542. godine, Sirač i Željnjak dolaze u njihov posjed, a većina stanovništva, među kojima je i starosjedilačko hrvatsko, odlazi u današnju zapadnu Mađarsku i Gradišće u Austriji. Turci su po svom dolasku naselili Muslimane i Vlahe pa je u 17. stoljeću bilo u Siraču (tur. Sirče) oko 300 kuća s pretežno muslimanskim življem. Sirač je središte nahije i kadiluka.

Borbe za Sirač su česte. Godine 1687. su zbog napredovanja hrvatske vojske pod zapovjedništvom bana Draškovića i carske pod Dünerwaldom, Turci napustili Sirač, a carski austrijski dvor ga 1695. godine formalno poklanja, ali ne i predaje, patrijarhu Arseniju Crnojeviću, koji je došao sa srpskim porodicama. Krajem 17. stoljeća Sirač je bio središte kotara.

Ostao je u vlasti bečke Carske komore, pa ga najprije 1748. godine carica Marija Terezija poklanja svome suprugu, a 1763. Sirač, utvrdu u ruševinama, i posjed kupuje Antun Janković, tada podžupan požeški. Naseljavanje Sirača ponovo počinje pod kraj 18. stoljeća, posebno 1776. godine, kada su iz Like i Gorskog kotara doselile hrvatske porodice, a šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća počinju se na ove prostore naseljavati njemačke obitelji iz Austrije, Moravske i Mađarske. Tih godina počinje i gospodarski razvoj Sirača.

Intenzivnija eksploatacija šume počela je 1872. godine, a kamena 1895. posebice za izgradnju cesta, te željezničke pruge Barcs - Pakrac koja je puštena u promet 1897. godine. Odmah nakon izgradnje željezničke pruge, društvo Južna željeznica zakupilo je siračka brda na istoku, otvorilo kamenolome i napravilo odvojak željezničke pruge kroz sela do potoka Grižine, dok je vlastelinstvo Tükory nastavilo eksploatacijom šuma. Mogućnost rada i zarade privlači nove došljake u Sirač, među kojima su u to vrijeme nešto brojnije češke obitelji.

Šume često mijenjaju vlasnike pa su nakon 1918. godine, u narednih dvadesetak godina, vlasnici šuma Jugoslavensko dioničko društvo, Guttman i Dioničko društvo "Croatia" koje za potrebe prerade drveta gradi novu veliku pilanu. Dio posjeda je koloniziran u zaselak Baricu, gdje su se nastanili Gorani, Primorci iz Podgorja i Talijani iz okoline Vicenze i Padove.

O Siraču u Drugom svjetskom ratu pisano je s pozicija bivšeg sustava, jednostrano, pa prava istina o tom vremenu tek treba biti napisana. Sigurno je da je zbog svog zemljopisnog, pa i vojnog značaja bio zanimljiv vojskama na ovim prostorima, a taj interes prouzročio je znatna ljudska i materijalna stradanja. Sirač je u vrijeme rata bio općinsko, ali i vojno središte u kojem su bile postrojbe "Kulturbunda", ustaške postrojbe i domobranski Gorski zdrug. I mještani Sirača su dijelom bili pripadnici tih postrojbi. Partizanske postrojbe su 13. lipnja 1943. godine ušle u Sirač, nakon što su slomile otpor utvrđenih domobrana i ustaša u školskoj zgradi i u crkvi. Niti nakon toga Sirač još dugo nije imao potpunu vlast jedne ili druge vojske, jer su u njega preko dana često zalazile postrojbe ustaša, njemačke vojske i domobrana, dok su partizani u mjesto ulazili uglavnom noću.

Iz Drugog svjetskog rata Sirač je izašao kao jedan od 5 lokalnih centara općine Daruvar. Čelništva općine Sirač, Daruvar, a najviše sami mještani kroz Mjesnu zajednicu, nastojali su s više i manje uspjeha pokrenuti proizvodne i prerađivačke kapacitete, te razne udruge, nastaviti tradiciju prerade drveta, osnovnog školstva, zdravstvene zaštite, pošte, kulturnih djelatnosti, športa i vatrogastva.

Sve vrijeme nakon Drugog svjetskog rata Sirač je ostao malo središte gospodarske i društvene djelatnosti ovog kraja te se razvijao.

Za Sirač je Domovinski rat počeo 5. svibnja 1991. godine kada je formiran Krizni štab za pripremu i vođenje oružanog otpora, a prva naoružana postrojba osnovana je dan kasnije. Velikosrpska oružana agresija počinje 19. srpnja 1991. godine kada su pobunjeni Srbi iz zasjede napali policijsku ophodnju u Purnici, kojom prilikom je sedam pripadnika MUP-a ranjeno, a dvojica su ubijena. Gotovo svi mještani bili su organizirani u obrani, a samo mali broj stanovnika je napustio Sirač. U odredima Narodne zaštite i postrojbi 4. satnije 58. samostalnog bataljuna bilo je 447 stanovnika općine Sirač. Tijekom rata poginulo je 9 Sirčana u postrojbama Hrvatske vojske i policije, a 11 poginulih su civilne žrtve Domovinskog rata, dok ih je 39 ranjeno.

Poznate osobe

• Dragomir Čumić (1937. – 2013.), glumac

Spomenici i znamenitosti

Sirač je od davnina, točnije od srednjeg vijeka i turskih vremena poznat po utvrdi Sirač, lokalitetu Stari Grad, a odnedavno je mjesto dobilo i novi park, Park branitelja Sirača.

Vjera

• Župna crkva Pohoda Blažene Djevice Marije
• Baptistička crkva Sion
• Srpska Pravoslavna Crkva (Velika Gospa)
• Manastir Pakra

Obrazovanje

• Osnovna škola Sirač

Kultura

• Kulturno-umjetničko društvo Kamen Sirač  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. kolovoza 2020. (Wayback Machine)

Šport

• NK Kamen Sirač
• Streljačko društvo Pobjeda Sirač

Vanjske poveznice

• Službene stranice Općine Sirač

Nedovršeni članak Sirač koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.